Svijet književnosti je veliki i često mi se čini da je čak i beskrajan. U mnogo slučajeva naš ukus o književnosti oblikuju roditelji, odnosno oni su ti koji nam i bude ljubav prema knjigama. Kasnije svoju ulogu odigra i škola koja već na jednom globalnom nivou ima ustaljeni kanon u književnosti, koji se kreće, pomjera i oblikuje u zavisnosti od države, područja, kulture i jezika. Upravo tim povodom, evo nekoliko zanimljivih pisaca na koje sam ja naišla u toku fakulteta, ali i istražujući svoju kućnu biblioteku. Ovi pisci su na mene ostavili lijep utisak, a neke od njihovih knjiga je nažalost još uvijek poteško pronaći na našim prostorima.

1. Andrej Beli (Andrei Bely)

Kada pričamo o ruskim piscima, često nam prvo na pamet padne Dostojevski, Tolstoj, Gogolj, Čehov, Turgenjev… Međutim, ona je mnogo više od ovih imena. Naravno, ovi velikani i njihova djela su vječna, ali postoji još mnogo imena ruske književnosti, koja su nažalost pala u zaborav. Jedan od tih pisaca je upravo i Andrej Beli. Boris Nikolajevič Bugajev je pisao pod pseudonimom Andrej Beli, a bio je ruski pisac, pjesnik, esejista i književni teoretičar. Spada u ruske simboliste, a na njegova djela uticali su upravo Kant i Niče. Jedno od najpoznatijih djela ovog pisca, koje se takođe i uzima kao ključno djelo ruskog simbolizma, jeste njegov roman Petrograd.

2. Leon Uris

Za ovog pisca ste moooožda i negdje čuli, međutim na našim prostorima ovaj američki pisac još uvijek nije toliko poznat koliko bi mogao da bude. I dok je Irving Stone poznat po djelima „Agonija i ekstaza“ o životu Mikelanđela i „Žudnja za životom“ o životu Van Goga, Leon Uris, koji je stvarao u otprilike istom vremenskom periodu kao Stone, ostao je nekako u sjenci kada se radi o svjetskoj književnosti. Ja vam od srca preporučujem njegovu knjigu „Mila 18“ koju je objavio 1961. godine, a koja je bila veliki bestseler u Americi 60ih i 70ih godina. Knjigu sam čitala prije nekih 6 godina i bila sam fascinirana svakom pročitanom stranicom. Radi se o poznatom Varšavskom ustanku za vrijeme Drugog svjetskog rata. Vjerujte mi, nećete se pokajati.

3. Robert Muzil

Ne znam zašto i ne znam kako se o ovom čovjeku ne uči na fakultetima i u školama. Njegovo djelo „Čovek bez osobina“ je jedno od najvelinčastvenijih knjiga koje sam ja pročititala (i dalje čitam) u svom životu. Laguna je izdala prekrasno izdanje ove knjige pod serijom „Klasici svetske književnosti“. Okej, odmah da vam kažem, knjiga ima oko 2000 stranica. Upravo zato je još uvijek čitam, ali vjerujte mi, vrijedi svake stranice. Ovo Lagunino izdanje je u dva dijela, tako da vam dođe na to kao da dva puta čitate Anu Karenjinu :). U knjizi se radi o Habsburškoj Monarhiji prije Prvog svjetskog rata, a Muzil na savršen način predstavlja čovjeka i njegovo postojanje.

4. Artur Šnicler

Veliki prijatelj Sigmunda Frojda, austrijski dramaturg i pripovjedač Artur Šnicler, ostao je na prostoru Balkana poprilično anoniman. Njegova specijalnost su kraća djela, a jedno od najpoznatijih djela jeste „Novela o snu“ po kojoj je i Stenli Kjubrik snimio svoj posljenji film „Širom zatvorenih očiju“. U knjizi se radi o Fridolinu i njegovim psihološkim fazama koje je prošao nakon što je saznao da ga žena vara. Djelo pripada pokretu dekadencije u Austriji. Vjerujte mi, nećete se pokajati ukoliko pročitate nešto od ovog pisca.

5. Žorž- Karl Uismans (Joris-Karl Huysmans)

Ovaj francuski romanopisac, prijatelj Emila Zole jedan je od začetnika naturalizma. A sa svojim djelom „Nasuprot“ (À rebours) prestaje da bude pod uticajem naturalizma i počinje da bude školski primjer dekadentne književnosti. Naracija prati jednog lika Jean de Essenties-a i njegov život ekscentrika. On prezire svijet buržoazije i pokušava da na svoj način pronađe idealni svijet u koji će da pobjegne. U Uismansovom jeziku preovladava satira i široki vokabular, pa ukoliko volite ovakve knjige, on je pravi izbor za vas.

D.

Džepna knjiga: Inovacija koja je promijenila svijet književnosti

Svi znamo  kakav je osjećaj kada knjigu koju bismo ponijeli na odmor jednostavno ne možemo da spakujemo u kofer ili torbu, jer je prevelika. U spas nam dolaze džepne knjige kao idealni saputnici na putovanjima.

Robert Fair de Graff shvatio je da može promijeniti način na koji ljudi čitaju tako što će knjige učiniti radikalno manjim. S obzirom na to da čitanje knjiga nije bilo dostupno svima, običnom narodu je bilo poprilično teško doći do dobrih romana. U Americi je bilo samo oko 500 knjižara, a sve su se nalazile u 12 najvećih gradova. Tada su knjige tvrdih korica koštale oko 2,5 dolara (što je danas više od 40 dolara).

De Graff je napravio revoluciju na tom tržištu kada je dobio potporu od Simon & Schustera da lansira Pocket Books (Džepnu knjigu) u maju 1939. godine. Mala 4 x 6 inča i po cijeni od samo 25 centi, Pocket Book promijenila je cijeli svijet književnosti učinivši je dostupnom za sve ljude. Odjednom su ljudi počeli mnogo više da čitaju, jer su knjige bile, ne samo jeftine, nego i praktične za prenosti. Takođe,  radeći sa industrijom distribucije časopisa često prožetom gangsterima, De Graff je prodavao knjige tamo gdje nikada prije nisu bile dostupne – u trgovinama mješovitom robom, drogerijama i aerodromima. Tako je za dvije godine prodao oko 17 miliona knjiga.

„Doslovno nisu mogli pratiti potražnju“, kaže istoričar Kenneth C. Davis, koji je dokumentovao De Graffov trijumf u svojoj knjizi Two-Bit Culture.

U posao tako bacili i drugi izdavači. I, kao i svi oblici novih medija, knjige džepnog formata uspaničile su elite. Naravno, neke su knjige bile kvalitetna literatura, ali najviše su se prodavali misteriji i  vesterni, što je bila potencijalna „poplava smeća“ koja je prijetila „još više umanjiti popularni ukus“. Ali nemir je također iznjedrio nove i izrazito američke književne žanrove, od oštrih detektivskih priča Mickeya Spillanea do cerebralne znanstvene fantastike Raya Bradburyja.

Financijski uspjeh knjiga mekih kroica postao je njegov kulturni pad. Medijski konglomerati kupili su novonastale džepne knjižare i počeli dizati cijene i juriti za bestselerima koji donose brzu zaradu. I dok meki uvezi ostaju popularni, više nisu vrtoglavo jeftiniji od tvrdih uveza.

Umjesto toga, danas se pojavljuje novi format čitanja koji mijenja teren. Mini-tableti i e-čitači ne samo da stanu u vaš džep; omogućuju da vam cijela biblioteka stane u džep. I, kao s De Graffovim izumom, e-čitači proizvode nove obrasce, cijene i izdavače.

Rezultat je, kaže Mike Shatzkin, glavni izvršni direktor Idea Logical Company, konsultantske tvrtke za izdavače, da se „više čita“. Međutim, postoji i mogućnost, da bi čitanje moglo zauzeti drugo mjesto u odnosu na drugu zabavu koju nude naši električni prijatelji, kao što su igrice i socijalne mreže. Ipak, vjerujem da ni sam de Graf nije sanjao kako će njegov izum da utiče na današnjicu.

Copy link
Powered by Social Snap