Svijet književnosti je veliki i često mi se čini da je čak i beskrajan. U mnogo slučajeva naš ukus o književnosti oblikuju roditelji, odnosno oni su ti koji nam i bude ljubav prema knjigama. Kasnije svoju ulogu odigra i škola koja već na jednom globalnom nivou ima ustaljeni kanon u književnosti, koji se kreće, pomjera i oblikuje u zavisnosti od države, područja, kulture i jezika. Upravo tim povodom, evo nekoliko zanimljivih pisaca na koje sam ja naišla u toku fakulteta, ali i istražujući svoju kućnu biblioteku. Ovi pisci su na mene ostavili lijep utisak, a neke od njihovih knjiga je nažalost još uvijek poteško pronaći na našim prostorima.
1. Andrej Beli (Andrei Bely)
Kada pričamo o ruskim piscima, često nam prvo na pamet padne Dostojevski, Tolstoj, Gogolj, Čehov, Turgenjev… Međutim, ona je mnogo više od ovih imena. Naravno, ovi velikani i njihova djela su vječna, ali postoji još mnogo imena ruske književnosti, koja su nažalost pala u zaborav. Jedan od tih pisaca je upravo i Andrej Beli. Boris Nikolajevič Bugajev je pisao pod pseudonimom Andrej Beli, a bio je ruski pisac, pjesnik, esejista i književni teoretičar. Spada u ruske simboliste, a na njegova djela uticali su upravo Kant i Niče. Jedno od najpoznatijih djela ovog pisca, koje se takođe i uzima kao ključno djelo ruskog simbolizma, jeste njegov roman Petrograd.
2. Leon Uris
Za ovog pisca ste moooožda i negdje čuli, međutim na našim prostorima ovaj američki pisac još uvijek nije toliko poznat koliko bi mogao da bude. I dok je Irving Stone poznat po djelima „Agonija i ekstaza“ o životu Mikelanđela i „Žudnja za životom“ o životu Van Goga, Leon Uris, koji je stvarao u otprilike istom vremenskom periodu kao Stone, ostao je nekako u sjenci kada se radi o svjetskoj književnosti. Ja vam od srca preporučujem njegovu knjigu „Mila 18“ koju je objavio 1961. godine, a koja je bila veliki bestseler u Americi 60ih i 70ih godina. Knjigu sam čitala prije nekih 6 godina i bila sam fascinirana svakom pročitanom stranicom. Radi se o poznatom Varšavskom ustanku za vrijeme Drugog svjetskog rata. Vjerujte mi, nećete se pokajati.
3. Robert Muzil
Ne znam zašto i ne znam kako se o ovom čovjeku ne uči na fakultetima i u školama. Njegovo djelo „Čovek bez osobina“ je jedno od najvelinčastvenijih knjiga koje sam ja pročititala (i dalje čitam) u svom životu. Laguna je izdala prekrasno izdanje ove knjige pod serijom „Klasici svetske književnosti“. Okej, odmah da vam kažem, knjiga ima oko 2000 stranica. Upravo zato je još uvijek čitam, ali vjerujte mi, vrijedi svake stranice. Ovo Lagunino izdanje je u dva dijela, tako da vam dođe na to kao da dva puta čitate Anu Karenjinu :). U knjizi se radi o Habsburškoj Monarhiji prije Prvog svjetskog rata, a Muzil na savršen način predstavlja čovjeka i njegovo postojanje.
4. Artur Šnicler
Veliki prijatelj Sigmunda Frojda, austrijski dramaturg i pripovjedač Artur Šnicler, ostao je na prostoru Balkana poprilično anoniman. Njegova specijalnost su kraća djela, a jedno od najpoznatijih djela jeste „Novela o snu“ po kojoj je i Stenli Kjubrik snimio svoj posljenji film „Širom zatvorenih očiju“. U knjizi se radi o Fridolinu i njegovim psihološkim fazama koje je prošao nakon što je saznao da ga žena vara. Djelo pripada pokretu dekadencije u Austriji. Vjerujte mi, nećete se pokajati ukoliko pročitate nešto od ovog pisca.
5. Žorž- Karl Uismans (Joris-Karl Huysmans)
Ovaj francuski romanopisac, prijatelj Emila Zole jedan je od začetnika naturalizma. A sa svojim djelom „Nasuprot“ (À rebours) prestaje da bude pod uticajem naturalizma i počinje da bude školski primjer dekadentne književnosti. Naracija prati jednog lika Jean de Essenties-a i njegov život ekscentrika. On prezire svijet buržoazije i pokušava da na svoj način pronađe idealni svijet u koji će da pobjegne. U Uismansovom jeziku preovladava satira i široki vokabular, pa ukoliko volite ovakve knjige, on je pravi izbor za vas.