Miroslav Krleža ostaće mi kao jedna od najenigmatičnijih osoba u svijetu književnosti. U jednu ruku divan, veliki, prepun moćnih ideja i pogleda na svijet, a u drugu ruku ekscentričan, tajan i posmatran kroz različite prizme na Balkanu. Jedno je neosporno, bio je sjajan pisac.

Bela i Miroslav sreli su se 1909. godine prvi put u Otočcu, gdje je Krleža bio u posjeti Belinom ujaku. Pravo Belino ime je Leposava Kangrga, a kada je vidjela Miroslava imala je samo četrnaest godina. Kasnije su se susretali u Zagrebu, a mladi Krleža je tada već počeo da fascinira različite građanske salone. Ipak, Krleži je trebalo osam godina da priđe Beli 1917. godine. Kada su izašli na prvi sastanak, nikada se više nisu rastali.

Cijeli dvadeseti vijek slali su jedno drugome pisma u kojima su izražavali svoja osjećanja. Međutim, Belini roditelji su se protivili braku sa Krležom, govoreći da je on ,,lopov i moralna propalica“. Uz Krležinu podršku Bela se krenula baviti umjetnošću, a 20-ih i 30-ih godina dobijala je prve velike uloge u zagrebačkim i beogradskim pozorištima. Kritičari su smatrali da njen talenat za glumu prepun velike ambicije, ali da nije talentovana.

Bela i Krleža

Krleža je bio fasciniran Belom, koja je nadimak dobila zbog svijetle puti. Kažu da su zbog nje sa nogu padali i Gustav Krklec i Ivo Andrić. Pored svih udvarača zagrebačke scene, Bela je ipak odabrala Krležu kao njenog životnog saputnika.

14. novembra 1919. godine Bela i Krleža su se vjenčali u javnosti. O Krleži su i tada u javnosti kružile različite priče i različita mišljenja. Prema tome on je povremeno primao književne honorare, a prvi posao dobija u svojoj 57. godini kao direktor Leksikografskog zavoda. Sa druge strane, Bela je bila samostalna od svoje 23. godine. Prvo je radila kao učiteljica, a onda u biblioteci u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, a kada su Glembajevi premijerno prikazani u Beogradu, postala je i stalna članica ansambla HNK.

U gledalištu mrak. I u svim uglovima tog mraka postoje neke oči koje sjaju i iza njih se igra… Krleža je mogao biti svuda. I kasnije, na predstavama, nisam znala u kojem je dijelu gledališta i da li je uopće u gledalištu. Ali uvijek sam ga osjećala…Tako to mora biti!

Bela Krleža

Njihov brak bio je prepun iskušenja. Krleža je često putovao, a Belu je sve više hvatala ljubomora. Na jednom putovanju u Češku i Poljsku, Krleža se zadržao 20 dana gdje je upoznao književnicu Sofiju Nalkovsku, a u pismu koje je uputio svom prijatelju Marku Ristiću, kazao je da ,,ni sa jednom ženom nije tako razgovarao kao sa njom“. Sa Sofijom je putovao u Varšavu i Pariz, a ove vijesti došle su i do Bele, koja je iskazivala svoju tugu i ljubomoru. Krleža je na njena pisma odgovarao bijesno, ali je ipak tražio da mu šalje novac i odjeću.

Bračni problemi prestaju tek 1933. godine kada se Krleža u jednom pismu Beli prisjeća njihovog vjenčanja.

U raskošnoj rezidenciji Gvozd ugošćavali su različitu gospodu sa naših prostora. Njihov brak ostao je intrigantan, ali je njihova vezanost sve više rasla sa godinama.

Bela je ovaj svijet napustila 23. aprila 1981. godine, a Krleža je umro 29. decembra 1981. godine.

Copy link