(Foto: Wikimedia Commons/Zeljko Koprolcec)

Dan kada je umrla Dubravka Ugrešić, za mene je bio izrazito tužan dan. To je bio jedan od onih dana kada sam poželjela da otjeram sve u tri lijepe i vratim se tamo odakle sam došla. Vjerujem da je i Dubravka imala takve misli, ali za razliku od mene, privilegovanog bića, ona nije imala gdje da se vrati. Država u kojoj je živjela više nije postojala, a ova nova je proglasila ,,vješticom“ jer nije bila za rat, mržnju i nacionalizam. Njen život protkao se kroz njene knjige, ostao negdje u koferima, hotelskim sobama, fotografijama i bezbroj napisanih stranica. Svi mi koji smo otišli milom ili silom, možemo da naučimo mnogo toga iz njenih knjiga. Balkan, svakako već uprljan krljvu, opisan je od ove žene na drugačiji, do tada neviđen način. Zapamtite, od jedne žene. Stvarala je svoju autentičnu književnost. Spisateljica, žena, disidentkinja, intelekt u egzilu.

,,Pravu književnost ne stvaraju marljivi i poslušni činovnici, nego luđaci, pustinjaci, heretici, sanjari, buntovnici i skeptici“, napisala je u svojoj knjizi Lisica.

I dok sada na ovo martovsko jutro pokušavam da sklopim neke riječi, razmišljam o tome, kako u školama nismo mnogo spominjali ovakve pisce. Kako su ih krili od nas, dok nismo dovoljno sazrijeli da ih sami otkrijemo. Draga Dubravka, počivajte u miru. Čitaćemo Vas, obećavam.

Ukoliko niste do sada čitali Dubravku, evo njenih nekoliko knjiga, koje su fantastične.

 Štefica Cvek u raljama života

Ironično napisan roman u kojem se Ugrešić igra sa književnim klišejima i ironizuje ženske žanrove. Klasik književnosti Štefica Cvek postala je ikona, a cijelu priču je spretno prenio na filmsko platno Rajko Grlić u filmu „U raljama života“ iz 1984., za kojeg je scenariji napisala Dubravka Ugrešić. Izvrsna, zabavna i smiješna knjiga, zapravo pravi klasik i velika preporuka.

Muzej bezuvjetne predaje

Knjiga Muzej bezuvjetne predaje govori o egzilu kao izboru ili sudbini i dotiče se bolnog pitanja identiteta koje je nova generacija izbjeglica ponovo nametnula Evropi. Ovaj roman se bavi susretom Istoka i Zapada u vrijeme ratova na Balkanu. Dubravka Ugrešić kroz niježne, ali i strašne priče, na dramatičan način dočarava poznati slogan „privatno je političko“. Autobiografski roman propraćen ironijom.

Lisica

U ovoj knjizi spisateljica se na  duhovit način obračunava sa savremenom književnom scenom i globalnim trendovima, opet sa ironijom i na račun svih onih koji pokušavaju živjeti od kreativnog stvaralaštva u svijetu koji priznaje samo uspjeh i novac.

Napisala je još mnogo fenomenalnih dijela, kao što su: Forsiranje romana-reke, Kultura laži, Ministarstvo boli, Nikog nema doma, Baba Jaga je snijela jaje i još mnoga druga.

 

 

K.

Ko je Han Kang? Nobelovka i glas savremene književnosti

Iskreno, već odavno ne pridajem previše pažnje osvajanju Nobelove nagrade za književnost, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, smatram da je kriterij za dodjelu ove nagrade često upitan, jer je često vođen politikom, slično kao i mnoga druga takmičenja, bilo da su u pitanju muzička, kulturna ili umjetnička priznanja. Mislim da to ne bi trebalo biti tako. Nagrade bi trebalo da se dodjeljuju isključivo na osnovu književnog kvaliteta – stila pisanja, snage riječi, forme i inovativnosti – a ne na osnovu tema koje se politički uklapaju u trenutni diskurs.

Moje razočaranje dodatno je poraslo otkako Haruki Murakami, jedan od mojih omiljenih pisaca i najpoznatijih savremenih autora, koji je više puta bio nominovan, nije dobio nagradu. To je, za mene, značilo gubitak povjerenja u proces odabira. Čitanjem djela nekih laureata shvatila sam da mnogi od njih jednostavno ne ostavljaju dubok utisak na mene. Naravno, ko sam ja da sudim? Postoji odbor stručnjaka koji donosi ove odluke.

Takođe, ne dopada mi se činjenica da popularnost i prodaja knjiga nagrađenih autora vrtoglavo rastu nakon dodjele Nobelove nagrade. To jeste prirodna posljedica takvog priznanja, ali ostavlja utisak da književna vrijednost dolazi u drugi plan pred marketingom. Ipak, to je već odavno dio književnog svijeta.

Ipak sam odlučila napisati ovaj tekst jer smatram da bi, s obzirom na to da se radi o književnom blogu, bilo neprikladno ne osvrnuti se na dodjelu Nobelove nagrade. Iako možda nisam sigurna koliko to ima smisla s obzirom na moje stavove, čini mi se važnim podijeliti svoje mišljenje i pružiti kontekst koji će čitateljima pomoći da bolje razumiju moj stav.

Han Kang, južnokorejska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024. godine, postala je prepoznata po intenzivnoj prozi koja se bavi dubokim pitanjima ljudskog postojanja. Nagrada joj je dodijeljena za „poetsku prozu koja istražuje istorijske traume i razotkriva krhkost ljudskog života“. Iako nisam još imala priliku pročitati njena djela, njen književni opus izazvao je globalnu pažnju i zaslužuje da mu se posveti prostor na ovom blogu.

Život i inspiracija

Han Kang je rođena 1970. godine u Gvangdžuu, gradu poznatom po burnoj istoriji koja je značajno uticala na njeno književno stvaralaštvo. Njena porodica, posebno otac Han Seung-won, poznati pisac, podsticala je njenu ljubav prema literaturi. Studije korejske književnosti na Univerzitetu Yonsei dodatno su oblikovale njen književni glas. Karijeru je započela pisanjem poezije, ali se kasnije posvetila prozi, pokazujući sklonost eksperimentisanju s formom i jezikom.

„Vegetarijanka“ – Prelomna tačka karijere

Roman „Vegetarijanka“ (2007) donio je Han Kang međunarodnu slavu. Ova priča o mladoj ženi koja odlučuje postati vegetarijanka suočava se s nerazumijevanjem svoje porodice i društva, ali istovremeno dotiče teme identiteta, slobode i nasilja. Minimalistički, ali intenzivan stil pisanja Han Kang učinio je ovaj roman jedinstvenim, donoseći mu Međunarodnu Bookerovu nagradu 2016. godine.

Njeni drugi romani, poput „Ljudske činidbe“, istražuju bolne istorijske događaje, poput masakra u Gvangdžuu 1980. godine, kroz perspektive različitih likova. Time Han Kang spaja individualne priče s kolektivnim traumama, postavljajući univerzalna pitanja o ljudskoj prirodi i sjećanju.

Bol i ljepota često idu ruku pod ruku, i ta koegzistencija je nepodnošljiva.
(Vegetarijanka)

Han Kang je poznata po spoju poetičnosti i brutalnosti. Njena proza prelazi granice tradicionalne naracije, fokusirajući se na emocije, unutrašnje sukobe i složene teme poput patrijarhata, nasilja i gubitka. „Bijela knjiga“ (2016) istražuje boju bijele kroz meditaciju o žalovanju, čistoti i prolaznosti.

Njena djela često izazivaju čitaoca da preispita sopstvene stavove o tijelu, duši i društvenim normama, što ih čini relevantnim i globalno razumljivim.

Zašto čitati Han Kang?

Iako se ukus čitatelja razlikuje, Han Kang nudi književno iskustvo koje je i izazovno i značajno. Njena djela nisu laka za čitanje, ali ostavljaju dubok utisak, podstičući čitaoce na razmišljanje o složenim pitanjima života i ljudskosti.

Ako želite da istražite njeno stvaralaštvo, „Vegetarijanka“ je dobar početak. Za one koji žele dublje razumijevanje njenog rada, preporučujem „Ljudske činidbe“ i „Bijelu knjigu“. Nadam se da će njena djela ubrzo biti dostupna širem auditorijumu, jer su teme koje obrađuje od značaja za sve nas.

 

Copy link
Powered by Social Snap