Moj odlazak u svijet  Nikolaja Rjepina, glavnog junaka ovog prekrasnog romana, nije bio nimalo lagan. Sticajem životnih okolnosti i stalne misli o virusu, vijestima koje nas trenutno okružuju, smatram da nam je svima potrebno štivo koje će biti možda malo lakše za čitanje. Međutim, ja lično, nisam ljubitelj lakšeg štiva i ovu izolaciju koristim za čitanje knjiga kojima se nisam imala vremena posvetiti ranije. Roman o Londonu je jedna od onih knjiga, o kojima biste mogli vječno pisati, a nikada dovoljno napisati. Pa mi i samoj trenutno teško pada, odakle početi kada se radi o ovom romanu.

Sveprisutna nostalgija, tuga i rascijepljenost, a pomalo i hibridnost glavnog lika Rjepina, navode čitaoca da se iz stranice u stranicu bori sa osjećanjima junaka ove priče i njegove nedaće da stavlja na svoja pleća. Barem je meni tako bilo. Rjepinova tuga, postala je moja tuga. Crnjanski, kao književni mag, savršeno predstavlja život jednog ruskog emigranta, koji je u Rusiji, prije revolucije, bio princ, a sada poslije revolucije, primoran da napusti svoju Rusiju, morao je da radi svakakve poslove samo da bi preživio. Radnja se dešava u Londonu, jednoj od mnogih životnih stanica ovog junaka, u kojem u sa svojom suprugom Nađom, pokušava iz dana u dan da preživi. Lik koji ne može da pripada u Londonu, jer mu srce čezne za Rusijom i životom koji je imao tamo, a upravo ta čežnja ga vuče na stalno nezadovoljstvo onim što ima. Crnjanski, koji je i sam živio u Londonu sa svojom suprugom, i koji je i sam, dosta toga preživio kao i glavni lik ovog romana, savršeno opisuje tako jednog nesavršenog čovjeka kao što je Rjepin. Od te čežnje, nostalgije i melanholije u koju upada, Rjepin nije u mogućnosti da vidi život kao nešto lijepo, nego upravo kroz ta svoja osjećanja, pravi jaz između sebe i svijeta oko sebe. Na taj način udaljava se i od žene, jedine koju je volio, a zbog nemogućnosti slaganja sa ostalim Rusima u Londonu često biva otpušten sa poslova koje je obavljao. Ovo je samo mali dio ovog romana, a ono što iz njega možete da naučite je beskrajno.

Ostaće samo žal svjetske književnosti što ova knjiga nije prevedena na svjetske jezike. Uvjerena sam, da bi rame uz rame mogla da stoji sa piscima, koji pripadaju kanonu svjetske književnosti.

Copy link