Miloš Crnjanski: Roman o Londonu

Moj odlazak u svijet Nikolaja Rjepina, glavnog junaka ovog prekrasnog romana, nije bio nimalo lagan. Sticajem životnih okolnosti i stalne misli o virusu, vijestima koje nas trenutno okružuju, smatram da nam je svima potrebno štivo koje će biti možda malo lakše za čitanje. Međutim, ja lično, nisam ljubitelj lakšeg štiva i ovu izolaciju koristim za čitanje knjiga kojima se nisam imala vremena posvetiti ranije. Roman o Londonu je jedna od onih knjiga, o kojima biste mogli vječno pisati, a nikada dovoljno napisati. Pa mi i samoj trenutno teško pada, odakle početi kada se radi o ovom romanu.

Sveprisutna nostalgija, tuga i rascijepljenost, a pomalo i hibridnost glavnog lika Rjepina, navode čitaoca da se iz stranice u stranicu bori sa osjećanjima junaka ove priče i njegove nedaće da stavlja na svoja pleća. Barem je meni tako bilo. Rjepinova tuga, postala je moja tuga. Crnjanski, kao književni mag, savršeno predstavlja život jednog ruskog emigranta, koji je u Rusiji, prije revolucije, bio princ, a sada poslije revolucije, primoran da napusti svoju Rusiju, morao je da radi svakakve poslove samo da bi preživio. Radnja se dešava u Londonu, jednoj od mnogih životnih stanica ovog junaka, u kojem u sa svojom suprugom Nađom, pokušava iz dana u dan da preživi. Lik koji ne može da pripada u Londonu, jer mu srce čezne za Rusijom i životom koji je imao tamo, a upravo ta čežnja ga vuče na stalno nezadovoljstvo onim što ima. Crnjanski, koji je i sam živio u Londonu sa svojom suprugom, i koji je i sam, dosta toga preživio kao i glavni lik ovog romana, savršeno opisuje tako jednog nesavršenog čovjeka kao što je Rjepin. Od te čežnje, nostalgije i melanholije u koju upada, Rjepin nije u mogućnosti da vidi život kao nešto lijepo, nego upravo kroz ta svoja osjećanja, pravi jaz između sebe i svijeta oko sebe. Na taj način udaljava se i od žene, jedine koju je volio, a zbog nemogućnosti slaganja sa ostalim Rusima u Londonu često biva otpušten sa poslova koje je obavljao. Ovo je samo mali dio ovog romana, a ono što iz njega možete da naučite je beskrajno.

Ostaće samo žal svjetske književnosti što ova knjiga nije prevedena na svjetske jezike. Uvjerena sam, da bi rame uz rame mogla da stoji sa piscima, koji pripadaju kanonu svjetske književnosti.

Iskreno, već odavno ne pridajem previše pažnje osvajanju Nobelove nagrade za književnost, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, smatram da je kriterij za dodjelu ove nagrade često upitan, jer je često vođen politikom, slično kao i mnoga druga takmičenja, bilo da su u pitanju muzička, kulturna ili umjetnička priznanja. Mislim da to ne bi trebalo biti tako. Nagrade bi trebalo da se dodjeljuju isključivo na osnovu književnog kvaliteta – stila pisanja, snage riječi, forme i inovativnosti – a ne na osnovu tema koje se politički uklapaju u trenutni diskurs.

Moje razočaranje dodatno je poraslo otkako Haruki Murakami, jedan od mojih omiljenih pisaca i najpoznatijih savremenih autora, koji je više puta bio nominovan, nije dobio nagradu. To je, za mene, značilo gubitak povjerenja u proces odabira. Čitanjem djela nekih laureata shvatila sam da mnogi od njih jednostavno ne ostavljaju dubok utisak na mene. Naravno, ko sam ja da sudim? Postoji odbor stručnjaka koji donosi ove odluke.

Takođe, ne dopada mi se činjenica da popularnost i prodaja knjiga nagrađenih autora vrtoglavo rastu nakon dodjele Nobelove nagrade. To jeste prirodna posljedica takvog priznanja, ali ostavlja utisak da književna vrijednost dolazi u drugi plan pred marketingom. Ipak, to je već odavno dio književnog svijeta.

Ipak sam odlučila napisati ovaj tekst jer smatram da bi, s obzirom na to da se radi o književnom blogu, bilo neprikladno ne osvrnuti se na dodjelu Nobelove nagrade. Iako možda nisam sigurna koliko to ima smisla s obzirom na moje stavove, čini mi se važnim podijeliti svoje mišljenje i pružiti kontekst koji će čitateljima pomoći da bolje razumiju moj stav.

Han Kang, južnokorejska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024. godine, postala je prepoznata po intenzivnoj prozi koja se bavi dubokim pitanjima ljudskog postojanja. Nagrada joj je dodijeljena za „poetsku prozu koja istražuje istorijske traume i razotkriva krhkost ljudskog života“. Iako nisam još imala priliku pročitati njena djela, njen književni opus izazvao je globalnu pažnju i zaslužuje da mu se posveti prostor na ovom blogu.

Život i inspiracija

Han Kang je rođena 1970. godine u Gvangdžuu, gradu poznatom po burnoj istoriji koja je značajno uticala na njeno književno stvaralaštvo. Njena porodica, posebno otac Han Seung-won, poznati pisac, podsticala je njenu ljubav prema literaturi. Studije korejske književnosti na Univerzitetu Yonsei dodatno su oblikovale njen književni glas. Karijeru je započela pisanjem poezije, ali se kasnije posvetila prozi, pokazujući sklonost eksperimentisanju s formom i jezikom.

„Vegetarijanka“ – Prelomna tačka karijere

Roman „Vegetarijanka“ (2007) donio je Han Kang međunarodnu slavu. Ova priča o mladoj ženi koja odlučuje postati vegetarijanka suočava se s nerazumijevanjem svoje porodice i društva, ali istovremeno dotiče teme identiteta, slobode i nasilja. Minimalistički, ali intenzivan stil pisanja Han Kang učinio je ovaj roman jedinstvenim, donoseći mu Međunarodnu Bookerovu nagradu 2016. godine.

Njeni drugi romani, poput „Ljudske činidbe“, istražuju bolne istorijske događaje, poput masakra u Gvangdžuu 1980. godine, kroz perspektive različitih likova. Time Han Kang spaja individualne priče s kolektivnim traumama, postavljajući univerzalna pitanja o ljudskoj prirodi i sjećanju.

Bol i ljepota često idu ruku pod ruku, i ta koegzistencija je nepodnošljiva.
(Vegetarijanka)

Han Kang je poznata po spoju poetičnosti i brutalnosti. Njena proza prelazi granice tradicionalne naracije, fokusirajući se na emocije, unutrašnje sukobe i složene teme poput patrijarhata, nasilja i gubitka. „Bijela knjiga“ (2016) istražuje boju bijele kroz meditaciju o žalovanju, čistoti i prolaznosti.

Njena djela često izazivaju čitaoca da preispita sopstvene stavove o tijelu, duši i društvenim normama, što ih čini relevantnim i globalno razumljivim.

Zašto čitati Han Kang?

Iako se ukus čitatelja razlikuje, Han Kang nudi književno iskustvo koje je i izazovno i značajno. Njena djela nisu laka za čitanje, ali ostavljaju dubok utisak, podstičući čitaoce na razmišljanje o složenim pitanjima života i ljudskosti.

Ako želite da istražite njeno stvaralaštvo, „Vegetarijanka“ je dobar početak. Za one koji žele dublje razumijevanje njenog rada, preporučujem „Ljudske činidbe“ i „Bijelu knjigu“. Nadam se da će njena djela ubrzo biti dostupna širem auditorijumu, jer su teme koje obrađuje od značaja za sve nas.