Muzika ima čarobnu moć pričanja priče, baš kao i knjige. Od nevjerovatnih ljubavnih priča, pa sve do onih zbog kojih vam se dignu sve dlake na tijelu, muzika je ostala i uvijek će biti umjetnost koja ima najveći uticaj na najveći broj ljudi. Upravo tako, postoje bendovi čiji su članovi nekada čitali lektire, birali svoje omiljene knjige, i kada su počeli da se bave muzikom odlučili su da pjevaju baš o tim knjigama.

Jedan od mojih omiljenih bendova Led Zeppelin pisao je baš o Tolikonovom Gospodaru Prstenova. U pjesmi „Ramble On“ ovaj bend spominje i Mordor, i Goluma.

„Twas in the darkest depths of Mordor, mm-I met a girl so fair
But Gollum and the evil one crept up and slipped away with her her, her, yeah
And ain’t nothin’ I can do, no…“

Kako je bend sam kombinovao folk i rok, nekako mi se čini da je bilo neizbježno da baš oni pišu o ovoj knjizi. Naravno, pjesma je nastala 1969. godine, a ostaće jedno od najznačajnijih djela ovog benda.

Takođe je i poznati pjevač Nirvane Kurt Kobejn bio veliki fan knjige „Parfem“, koju je napisao Patrick Süskind. Naime on je pročitao ovu knjigu najmanje sedam puta, a navodno mu je knjiga pomogla da se izliječi od hipohondrije. Tako se baš jednom i našalio kako će početi koristiti reference iz knjiga, kada mu ponestane ideja za pisanje. Knjiga „Parfem“ napisana je originalno na njemačkom jeziku. Predstavlja unikatno književno djelo jer prati radnju serijskog ubice kojeg privlači prirodni ženski miris, pa tako ubija žene kako bi sakupio mirise. Ova knjiga opjevana je u pjesmi Scentless Apprentice objavljeno 1993. godine.

Ni Metallica nije ostala dužna djelima književnosti. Ovaj bend napisao je pjesmu For Whom The Bell Tolls , koja nosi isti naziv kao i poznati roman Ernesta Hemingveja- „Za kim zvono zvoni“. Ovaj klasik američke književnosti pripovijeda o mladom američkom nastavniku koji se prijavljuje u Međunarodne brigade kako bi učestvovao u Španskom građanskom ratu. Ovaj bezvremeni roman bio je omiljeno djelo vođama svih sistema, od Fidela Castre, John McCaina i Baracka Obame.

Poznata pjesma Rolling Stouns-a, Sympathy of the Devil, napisana je ni manje, a ni više nego na osnovu romana „Majstor i Margarita“. Napisao je Mick Jagger zajedno sa Keith Richardsom. Prvo su rekli da je knjiga bazirana na Baudelaire-u, međutim poslije toga su rekli da je roman baziran na Bulgakovom romanu. Ova pjesma započinje s «Molim vas, dopustite mi da se predstavim, ja sam čovjek bogatstva i ukusa», što se snažno može uporediti s uvodom u knjigu, gdje Voland prilazi prema Ivanu i Berliozu. Naravno, u pjesmi ima još mnogo referenci, probajte da ih pronađete. 🙂

Čak i Džoni Štulić spominje u pjesmi Filigranski pločnici poznati roman od Danila Kiša- „Grobnica za Borisa Davidoviča“. Tuga pjesme stopila se sa tugom koja se krije iza romana. Kako na You Tube kanalu nema njegovih pjesama, možete jedino da poslušate cijeli album, što vam od srca preporučujem.

Ali da ne bude samo kako sam se bazirala na rok muzici hehe :), evo i jedna pjesma za koju vjerovatno nikada ne biste rekli da ima ikakve veze sa jednim književnim djelom. Naime Katy Perry napisala je pjesmu Firework na osnovu romana od Džeka Keruaka „Na putu“. Priča o mariginalnoj Americi sredinom 20. vijeka i borbi za slobodom, inspirisao je ovu poznatu pop pjevačicu da napiše pjesu baš po ovom romanu.

K.

Ko je Han Kang? Nobelovka i glas savremene književnosti

Iskreno, već odavno ne pridajem previše pažnje osvajanju Nobelove nagrade za književnost, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, smatram da je kriterij za dodjelu ove nagrade često upitan, jer je često vođen politikom, slično kao i mnoga druga takmičenja, bilo da su u pitanju muzička, kulturna ili umjetnička priznanja. Mislim da to ne bi trebalo biti tako. Nagrade bi trebalo da se dodjeljuju isključivo na osnovu književnog kvaliteta – stila pisanja, snage riječi, forme i inovativnosti – a ne na osnovu tema koje se politički uklapaju u trenutni diskurs.

Moje razočaranje dodatno je poraslo otkako Haruki Murakami, jedan od mojih omiljenih pisaca i najpoznatijih savremenih autora, koji je više puta bio nominovan, nije dobio nagradu. To je, za mene, značilo gubitak povjerenja u proces odabira. Čitanjem djela nekih laureata shvatila sam da mnogi od njih jednostavno ne ostavljaju dubok utisak na mene. Naravno, ko sam ja da sudim? Postoji odbor stručnjaka koji donosi ove odluke.

Takođe, ne dopada mi se činjenica da popularnost i prodaja knjiga nagrađenih autora vrtoglavo rastu nakon dodjele Nobelove nagrade. To jeste prirodna posljedica takvog priznanja, ali ostavlja utisak da književna vrijednost dolazi u drugi plan pred marketingom. Ipak, to je već odavno dio književnog svijeta.

Ipak sam odlučila napisati ovaj tekst jer smatram da bi, s obzirom na to da se radi o književnom blogu, bilo neprikladno ne osvrnuti se na dodjelu Nobelove nagrade. Iako možda nisam sigurna koliko to ima smisla s obzirom na moje stavove, čini mi se važnim podijeliti svoje mišljenje i pružiti kontekst koji će čitateljima pomoći da bolje razumiju moj stav.

Han Kang, južnokorejska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024. godine, postala je prepoznata po intenzivnoj prozi koja se bavi dubokim pitanjima ljudskog postojanja. Nagrada joj je dodijeljena za „poetsku prozu koja istražuje istorijske traume i razotkriva krhkost ljudskog života“. Iako nisam još imala priliku pročitati njena djela, njen književni opus izazvao je globalnu pažnju i zaslužuje da mu se posveti prostor na ovom blogu.

Život i inspiracija

Han Kang je rođena 1970. godine u Gvangdžuu, gradu poznatom po burnoj istoriji koja je značajno uticala na njeno književno stvaralaštvo. Njena porodica, posebno otac Han Seung-won, poznati pisac, podsticala je njenu ljubav prema literaturi. Studije korejske književnosti na Univerzitetu Yonsei dodatno su oblikovale njen književni glas. Karijeru je započela pisanjem poezije, ali se kasnije posvetila prozi, pokazujući sklonost eksperimentisanju s formom i jezikom.

„Vegetarijanka“ – Prelomna tačka karijere

Roman „Vegetarijanka“ (2007) donio je Han Kang međunarodnu slavu. Ova priča o mladoj ženi koja odlučuje postati vegetarijanka suočava se s nerazumijevanjem svoje porodice i društva, ali istovremeno dotiče teme identiteta, slobode i nasilja. Minimalistički, ali intenzivan stil pisanja Han Kang učinio je ovaj roman jedinstvenim, donoseći mu Međunarodnu Bookerovu nagradu 2016. godine.

Njeni drugi romani, poput „Ljudske činidbe“, istražuju bolne istorijske događaje, poput masakra u Gvangdžuu 1980. godine, kroz perspektive različitih likova. Time Han Kang spaja individualne priče s kolektivnim traumama, postavljajući univerzalna pitanja o ljudskoj prirodi i sjećanju.

Bol i ljepota često idu ruku pod ruku, i ta koegzistencija je nepodnošljiva.
(Vegetarijanka)

Han Kang je poznata po spoju poetičnosti i brutalnosti. Njena proza prelazi granice tradicionalne naracije, fokusirajući se na emocije, unutrašnje sukobe i složene teme poput patrijarhata, nasilja i gubitka. „Bijela knjiga“ (2016) istražuje boju bijele kroz meditaciju o žalovanju, čistoti i prolaznosti.

Njena djela često izazivaju čitaoca da preispita sopstvene stavove o tijelu, duši i društvenim normama, što ih čini relevantnim i globalno razumljivim.

Zašto čitati Han Kang?

Iako se ukus čitatelja razlikuje, Han Kang nudi književno iskustvo koje je i izazovno i značajno. Njena djela nisu laka za čitanje, ali ostavljaju dubok utisak, podstičući čitaoce na razmišljanje o složenim pitanjima života i ljudskosti.

Ako želite da istražite njeno stvaralaštvo, „Vegetarijanka“ je dobar početak. Za one koji žele dublje razumijevanje njenog rada, preporučujem „Ljudske činidbe“ i „Bijelu knjigu“. Nadam se da će njena djela ubrzo biti dostupna širem auditorijumu, jer su teme koje obrađuje od značaja za sve nas.

 

Copy link
Powered by Social Snap