Dopustite mi da vam ovoga puta preporučim jednu veliku knjigu. Knjigu tuge i radosti, knjigu beskrajnog otkrivanja života i ljudskog i političkog previranja.

Dobrica Ćosić rođen je 29. decembra 1921. godine selu Velika Drenova kod Trstenika. Ovaj članak ipak neće biti o njegovom životu. Biće samo o Korenima. Onim mojim, vašim, svačijim, tuđim.

Roman je objavljen 1954. godine. Možemo reći da je ovo jedan društveno-istorijski roman koji prati porodicu Katić, ali i ekonomske, i političke prilike Srbije s kraja 19. vijeka. Mene je ova knjiga fascinirala, jer iskrena da budem, nemam toliko znanja o tome šta se na našim prostorima dešavalo krajem 19. vijeka i početkom 20. vijeka. Imam ono, samo teorijsko znanje, ali ova knjiga pruža čitaocima jedan kompleksniji prikaz stanja. Prije svega zato što kroz likove i njihove živote predstavlja i društvo kroz koje se prožimaju politika, nedaća, ekonomija, mržnja, podijeljenost, tradicija. Zapravo iskrena da budem, smatram da je ova knjiga sjajan uvid u istoriju na prostoru Srbije, koji je neophodan za shvatanje današnje situacije na ovom prostoru.

Knjiga je kompleksna. Samim tim  što je djelo tematski slojevito, nije prelagano štivo za čitanje i zahtijeva fokus. Jako lako se iz prstiju izgube dešavanja ukoliko se ne prate pažljivo. Ali ostanite sa mnom, nemojte tako lako da odustajete. Obećavam vam da ćete nakon ove knjige bolje razumijeti. E, sada šta ćete bolje razumijeti, ostaje na vama. Svaka tema i dio ove knjige može da se podijeli na nekolik podtema ili tematskih cijelina. I zato je jako bitno, ovu knjigu čitati u različitim životnim dobima. Vidite, devetnaesti vijek je jedna veoma delikantna tema na prostoru Srbije jer se odlikuje na početku ustaničkom osvetom pobunjenika nad Osmanlijama, a na kraju, zapravo nezadovoljstvom naroda sa državnom vlasti. Ćosić zapravo pokazuje kako sve naše generacije u nekom smislu plaćaju danak za sisteme koji su bili na Balkanu, a da se ne lažemo, bilo ih je nekoliko. Sve je to ostavilo traga na narod i urezalo se duboko u našu svijest i kulturu. On nam je predstavio patrijahalni odgoj, borbu protiv despotizma, pokušaje evropezacije svih intelektualaca, suvišnost čovjeka, ispunjenost čovjeka darivanjem života, ulogu majke, psihološke procese koji se dešavaju u ljudima i još mnogo toga.

Međutim, voljela bih i da se osvrnem na radnju u knjizi. Kao što sam već spomenula radnja prati porodicu Katić, tačnije starog radikala Aćima Katića i njegova dva sina Vukašina i Đorđa. Vukašin se otisnuo u svijet, učio je škole. Upravo je to onaj pokušaj evropeizacije intelektualca. Vukašin se nikako nije slagao sa radikalizmom svoga oca, iako je bio očev mezimac. Na kraju oženio se sa kćerkom od očevog najvećeg političkog neprijatelja, liberala Tošića i od tada njegovo postojanje biva prekriženo za njegovog oca. Sa druge strane imamo Đorđa, sina koji je ostao u istoj kući sa ocem. Oženio ženu koju mu je otac našao, ali nažalost nisu mogli da imaju djece. On iz tog bijesa kreće da biva nasilan prema svojoj ženi Simki, koja je jedno oličenje jake i stamene žene. Na njenim leđima leži cijela porodica. Upravo zato što ne može da zatrudni sa Đorđem, Simka ostaje trudna sa jednim od kućnih sluga. Đorđe je ipak pušta da dođe kući i Simka rađa sina po imenu Adam. Kako dječak raste, tako sve manje liči na „oca“ Đorđa, a Aćim i Đorđe sve vrijeme pokušavaju da otkriju ko je otac djeteta. Nakon toga, Simka se razboljeva i umire kada je Adam imao samo pet godina. Tada i dječak biva bolestan i to navodi oca i djeda Aćima da se pokaju za svoje postupke.

Ukoliko vam ovaj „zamršeni tok radnje nije dovoljan“ da biste ovu knjigu uzeli u ruke. Kazaću vam samo još nekoliko stvari. Ćosić je za ovu knjigu osvojio Ninovu nagradu. A upravo ova knjiga je bila tada jedna velika novina u našoj književnosti jer uvodi ulogu subjektivnog mišljena i posmatranja svijeta oko sebe, kao i duboke psihološke procese koji prate likove. Nakon Korena, Ćosić je nastavio sagu o porodici Katić u kompletu od četiri knjige romana „Vreme smrti“, a kasnije i triologijom „Vreme vlasti“. Ja ih još nisam pročitala, ali mislim da ću, jer su me Koreni u isto vrijeme rastužili i oduševili. Takođe bitno je i spomenuti njegov prvi roman „Daleko je sunce“, ali i Ćosićeve „Deobe“. Mnogo je tema koje možete otkriti čitajući ovog pisca, a nadam se da će i na vas ostaviti utisak kakav je ostavio i na mene.