5 ruskih pisaca za koje možda niste čuli

Kada se radi o ruskoj književnosti, postoji nekoliko imena koja se uvijek ponavljaju i ona koja su zaista najzvučnija. Ovoga puta, voljela bih da vam predstavim još nekoliko genijalaca ruske književnosti, za koje svijet nekim čudnim sticajem okolnosti, nije čuo. Pa hajdemo:

Aleksej Nikolajevič Tolstoj

Ne, on nije onaj Tolstoj na kojeg ste mislili. Aleksej je bio sin grofa Nikolaja Aleksandroviča Tolstoja (1849–1900) i Aleksandre Leontijevne Turgenjeve (1854–1906). Njegova majka je bila unuka Nikolaja Turgenjeva i rođaka poznatog ruskog pisca Ivana Turgenjeva. Njegov otac pripadao je porodici Tolstoja ruskih plemića i bio je udaljeni rođak Lava Tolstoja.

Pod nadimkom Drug grof, bio je ruski i sovjetski pisac koji je pisao u mnogim žanrovima, ali se specijalizovao za naučnu fantastiku i istorijske romane. Tokom Drugog svjetskog rata služio je u Vanrednoj državnoj komisiji 1942-1947. Ona je utvrdila masovno istrebljenje ljudi u kombijima sa gasom od strane njemačkih okupatora. Tokom Nirnberškog suđenja nacističkim ratnim zločincima sovjetski tužioci prepoznali su njegov rad u istrazi zločina počinjenih u regiji Stavropol. Bio je stvarno genije. Sada kada vam neko spomene da postoji jedan jedini ruski pisac Tolstoj, vi recite: Ne, zapravo postoje dvojica.

Jevgeniji Ivanovič Zamjatin

Takođe pisac naučne fantastike, ali prožet političkom satirom.

Najpoznatiji je po romanu „Mi“ iz 1921. godine, priči smještenoj u distopijskoj policijskoj državi. Iako je bio istaknuti stari boljševik, Zamjatin je bio duboko uznemiren politikom koju je sprovodila Komunistička partija Sovjetskog Saveza nakon Oktobarske revolucije.

1921. godine „Mi“ je postalo prvo djelo koje je sovjetski odbor za cenzuru zabranio. Na kraju je Zamjatin prošvercao knjigu na zapad radi objavljivanja. Ovo je izazvalo veliko ogorčenje u partiji što je prouzrokovalo zahtjev za progonstvom iz njegove domovine. Zbog njegove upotrebe literature za kritiku sovjetskog društva, Zamjatin je nazvan jednim od prvih sovjetskih disidenata.

Ana Andrejevna Ahmatova

Ne varate se, jeste žena. I znate šta još? Predivna pjesnikinja.

Bila je jedna od najznačajnijih ruskih pjesnikinja 20. vijeka. Ušla je u uži izbor za Nobelovu nagradu 1965. godine.

Rad Ahmatove kreće se od kratkih lirskih pjesama do zamršeno strukturiranih ciklusa, poput Rekvijema (1935–40), njenog tragičnog remek-djela o staljinističkom teroru. Njen stil, koji karakteriše ekonomičnost i emocionalna suzdržanost, bio je nevjerovatno originalan i prepoznatljiv za njene savremenike. Snažan i jasan ženski glas udario je novi akord u ruskoj poeziji. Za njeno pisanje može se reći da se dijeli u dva perioda- rano stvaralaštvo (1912–25) i njezino kasnije stvaralaštvo (od oko 1936. do smrti). Njen rad su takođe osudile i cenzurisale staljinističke vlasti, a zapažena je po tome što je odlučila da ne emigrira i što je ostala u Sovjetskom Savezu, djelujući kao svjedok događaja oko sebe. Njene višegodišnje teme uključuju meditacije o vremenu i sjećanju na te poteškoće življenja i pisanja u sjeni staljinizma.

Meni je ona fascinantna, prije svega jer nam pruža jednu drugu perspektivu istorije koja je jako bitna za shvatanje ukupne slike.

Aleksandar Stepanovič Grin

Ruski pisac, zapažen po romantičnim romanima i kratkim pričama, uglavnom smještenim u neimenovanim zemljama mašte sa evropskim ili latinoameričkim karakteristikama (Grinovi fanovi ovu zemlju često nazivaju Grinlandia). Većina njegovih djela govori o moru, avanturama i ljubavi. Jedan period svog života Grin je živio kao vagabond. Radio je kao mornar, rudar zlata, građevinski radnik, ali često se našao bez posla i izdržavao se prosjačenjem i zahvaljujući novcu koji mu je poslao otac.

Nakon pridruživanja ruskoj vojsci, postao je član Socijalističke revolucionarne stranke, uhapšen i bio je u zatvoru zbog „revolucionarne propagande“. Njegova prva kratka priča objavljena je u novinama 1906. Iste godine uhapšen je u Sankt Peterburgu i osuđen na četiri godine progonstva u udaljenom području guvernorata Tobolsk. Međutim, vrlo brzo po dolasku u Tobolsk, Grin je pobjegao i vratio se u Petersburg da živi ilegalno. Ponovo je uhapšen 1910. i poslan da živi u Arhangelskoj guvernorati. Zamislite takav život :). Ženio se dva puta.

U kasnim danima Grinove romantične vizije bile su u oštrom sukobu s glavnom sovjetskom književnošću. Izdavači u Moskvi i Lenjingradu odbili su uzeti u obzir njegove romantične zapise, a Grin i njegova supruga živjeli su u siromaštvu. Grin je bolovao od alkoholizma i tuberkuloze što mu je na kraju uništilo zdravlje. Umro je od raka želuca 1932. godine.

Marina Ivanovna Cvetaeva

Ne bih mogla, a da ne pišem o svojoj omiljenoj ruskoj pjesnikinji. Njeno djelo smatra se jednim od najvećih u ruskoj književnosti dvadesetog vijeka. Proživjela je i pisala o ruskoj revoluciji 1917. i moskovskoj gladi koja je uslijedila. U pokušaju da spasi kćerku Irinu od gladi, smjestila ju je u državno sirotište 1919. godine, gdje je djevojčica ipak umrla od gladi. Tsvetaeva je napustila Rusiju 1922. godine i živjela sa svojom porodicom u rastućem siromaštvu u Parizu, Berlinu i Pragu prije nego što se vratila u Moskvu 1939. Njen suprug Sergej Efron i kćer Ariadna Èfron (Alya) uhapšeni su zbog špijunaže 1941. godine; njen muž je pogubljen. Tsvetaeva je izvršila samoubistvo 1941. godine.

Kao lirsku pjesnikinju, njezina strast i odvažno jezičko eksperimentisanje označavaju je kao upečatljivog ljetopisca svog vremena i dubina ljudskog stanja. Bila je nevjerovatno talentovana, a pisala je na ruskom, francuskom i njemačkom.

Ovaj članak završila bih sa njenim citatom:

Zaljubljuješ se samo u strano, srodno – voliš.

Riječi imaju nevjerovatnu moć. Zapravo, imaju toliku moć da mogu čovjeka da promijene iz korijena i oblikuju njegov pogled na život. Ponekad nije dovoljno samo saslušati nama drage ljude kada nam upućuju određene savjete. Baš zato moramo da pročitamo neko djelo, rečenicu, čak i nekoliko puta kako bi nam se njihova težina urezala u mozak. Ovo su neke od knjiga koje su ostavile veliki trag na čovječanstvo i promijenile poglede na svijet mnogo ljudi.

Zašto se niste ubili: Traženje smisla života- Viktor Frankl

Iako se po naslovu ove knjige može doći do zaključka da se u njoj radi o smrti, željela bih odmah da napomenem, da to zaista nije istina. Čak naprotiv, u ovoj knjizi se radi o životu. Život po Franklu ,,ne samo da ima smisao, nego ga i zadržava u svim uslovima i u svim okolnostima“, koliko god se čovjeku činio teškim i neizdrživim. Frankl je ovu knjigu napisao 1945. godine i to za samo devet dana. U njoj pisac govori o svojoj psihoterapeutskoj metodi kojom se koristio kako bi preživio ovaj tamni dio istorije. Namjenjena je zaista svima koji se nalaze u teškom emocionalnom stanju, a prožeta ličnim iskustvima čitaocu zaista daje jedinstven pogled na život.

Ukoliko ne vjerujete da život ima smisla, onda povjerujte Franklu koji je preživio holokaust. Frankl je bio neurolog i psihijatar. On je začetnik logopedije i pripadnik Treće bečke škole psihoterapije, koja se zasniva na idejama i teorijama velikog Frojda.

Ako postoji smisao života, onda mora postojati i smisao patnje. Patnja je neizostavni dio života, podjednako kao i sudbina i smrt. Bez patnje i smrti, ljudski život ne može biti potpun.
Zašto se niste ubili?

2. Daj, ne smaraj se-Gari Džon Bišop

Čovjek često sam sebi stoji na putu uspjeha. Ne mora to da bude uspjeh u kojem ćete postati slavni ili imati mnogo novca, nego onaj mali svakodnevni uspjeh i zadovoljstvo samim sobom, Ukoliko ste smoreni od svakodnevnice, ovo je knjiga za vas. Knjiga je prepuna savjeta koji će vam pomoći da prebrodite svakodnevnicu i oslobodite se opterećenja koji vas onemogućuju da idete naprijed. Ono što je specifično jeste to što ovo nije jedna od knjiga koji vam pametuju kako trebate da živite, nego vas savjetuje i pomaže vam da krenete naprijed.

„Ovaj vodič pošteđen gluposti i trivijalnosti pomoći će vam da ućutkate svoje mrske, kritizerske monologe i da probudite pozitivna osećanja o sebi i svom životu.“ Women’s Health

3. Zašto ostati živ- Matt Haig

Ovo je potresno, ali ujedno i duhovito djelo otkrivanja načina da se bolje živi i voli. Matt Haig je sa dvadeset i četiri godine otkrio da je bolestan, a u ovoj knjizi čitaocima iznosi istinitu priču o tome kako je prebrodio životnu krizu, pobijedio duševnu bolest koja ga je zamalo usmrtila i ponovno naučio živjeti. Knjiga Zašto ostati živ je potresno i nadahnjujuće memoarsko djelo u kojem je opisao svoju borbu s depresijom i kako ga je pobjeda nad tom bolešću naučila boljem životu.

Duševna bolest je danas zbog ubrzanog načina života jako česta i upravo zato je neophodno da se svaki dan borimo protiv nje. Za praznike koji nam dolaze, ova knjiga je sjajan poklon ukoliko imate nekoga u svom životu za koga znate da se trenutačno bori sam sa sobom.

Slaviti male stvari u životu, jeste jedini način da opstanemo.

“Ovu knjigu napisao sam zato što najstariji klišeji ostaju najistinitiji. Vrijeme liječi rane. Iz najdubljeg dijela doline nikada ne vidimo jasno. Na kraju tunela zaista je svjetlost, čak i ako je nismo sposobni vidjeti… Riječi nas katkad zaista mogu osloboditi.”
Matt Haig

4. Umjeće življenja- Erih From

From je definitivno jedan od pisaca čija bih djela rado sva pročitala. Fascinira me upravo zbog toga što pokazuje koliko smo mi ljudi robovi današnjeg materijalog svijeta koji nas sve više zarobljava svojim kapitalističkim okovima. Kako živjeti, a ne biti dio mašine? Froma volim jer uvijek u meni probudi neku novu vrstu pogleda na svijet. Možda čak, rekla bih unese i skeptičnost u život. Iskreno da vam kažem, smatram da je skeptičnost jako bitna za postojanje. From je u ovoj knjizi opisao neke osnovne načine na koje je moguće dovoljno razbuditi sopstvenu svijest da bismo se trgli iz velike obmane ostvarili sve one mogućnosti za razvoj i sreću kojima smo obdareni na rođenju.

”Prema legendi, Prometej je donio čovjeku vatru da bi ga oslobodio vladavine prirode. U toj tački svoje istorije čovjek je postao rob te iste vatre koja je trebalo da ga oslobodi. Danas je, pod maskom diva, čovjek postao slabašno, bespomoćno biće zavisno od mašina koje je sam stvorio, a otud i od vođa koje mu garantiraju valjano funkcionisanje društva koje proizvodi mašine, zavisan od uspješnog odvijanja biznisa, na smrt preplašen da će izgubiti svaku potporu, da će biti ”čovjek bez čina i zvanja”, i od samog bivanja, od izazova pred koji bi ga stavilo pitanje ”ko sam ja”?”
Umjeće življenja

5. Sidarta-Herman Hesse

U njemačkoj književnosti, Hesse se često vodi kao pisac namjenjen za tinejdžere i doba srednje škole. Međutim, iskrena da budem, s vremena na vrijeme volim se vratiti njegovim riječima i knjigama. Sidarta je napisana 1922. godine i predstavlja jednu od knjiga koja je prepuna životnih mudrosti. Ova knjiga inspirisala je generacije čitaoca širom svijeta, a u njoj Hese spaja velike filozofije življenja i čitaocu pomaže da sagleda život iz druge perspektive.

Sidarta, sin Bramana, odrastao je i sazrijevao je na sunčanoj obali rijeke u društvu Govinde, svog prijatelja. Posle samanskog isposničkog života, kada je ubijao sve svetovno u sebi ne bi li došao do smisla svog bivanja i nakon susreta sa Budom čije učenje ne prihvata, Sidarta doživljava buđenje u ovozemaljskom smislu te riječi.

U životu običnog, djetinjeg čovjeka preovladaju želje, nagoni, a ne misli i saznanja. Ljudi radi njih žive, stvaraju neizmjerna čuda, putuju, vode ratove, neizmjerno pate, neizmjerno trpe.
Sidarta