![](https://cdn.knjigocrvic.com/wp-content/uploads/2020/09/ruske.jpg)
Kada se radi o ruskoj književnosti, postoji nekoliko imena koja se uvijek ponavljaju i ona koja su zaista najzvučnija. Ovoga puta, voljela bih da vam predstavim još nekoliko genijalaca ruske književnosti, za koje svijet nekim čudnim sticajem okolnosti, nije čuo. Pa hajdemo:
- Aleksej Nikolajevič Tolstoj
Ne, on nije onaj Tolstoj na kojeg ste mislili. Aleksej je bio sin grofa Nikolaja Aleksandroviča Tolstoja (1849–1900) i Aleksandre Leontijevne Turgenjeve (1854–1906). Njegova majka je bila unuka Nikolaja Turgenjeva i rođaka poznatog ruskog pisca Ivana Turgenjeva. Njegov otac pripadao je porodici Tolstoja ruskih plemića i bio je udaljeni rođak Lava Tolstoja.
![](https://cdn.knjigocrvic.com/wp-content/uploads/2020/09/Tolstoj-mladji.jpg)
Pod nadimkom Drug grof, bio je ruski i sovjetski pisac koji je pisao u mnogim žanrovima, ali se specijalizovao za naučnu fantastiku i istorijske romane. Tokom Drugog svjetskog rata služio je u Vanrednoj državnoj komisiji 1942-1947. Ona je utvrdila masovno istrebljenje ljudi u kombijima sa gasom od strane njemačkih okupatora. Tokom Nirnberškog suđenja nacističkim ratnim zločincima sovjetski tužioci prepoznali su njegov rad u istrazi zločina počinjenih u regiji Stavropol. Bio je stvarno genije. Sada kada vam neko spomene da postoji jedan jedini ruski pisac Tolstoj, vi recite: Ne, zapravo postoje dvojica.
- Jevgeniji Ivanovič Zamjatin
Takođe pisac naučne fantastike, ali prožet političkom satirom.
Najpoznatiji je po romanu „Mi“ iz 1921. godine, priči smještenoj u distopijskoj policijskoj državi. Iako je bio istaknuti stari boljševik, Zamjatin je bio duboko uznemiren politikom koju je sprovodila Komunistička partija Sovjetskog Saveza nakon Oktobarske revolucije.
![](https://cdn.knjigocrvic.com/wp-content/uploads/2020/09/zamjatin-743x1024.jpeg)
1921. godine „Mi“ je postalo prvo djelo koje je sovjetski odbor za cenzuru zabranio. Na kraju je Zamjatin prošvercao knjigu na zapad radi objavljivanja. Ovo je izazvalo veliko ogorčenje u partiji što je prouzrokovalo zahtjev za progonstvom iz njegove domovine. Zbog njegove upotrebe literature za kritiku sovjetskog društva, Zamjatin je nazvan jednim od prvih sovjetskih disidenata.
- Ana Andrejevna Ahmatova
Ne varate se, jeste žena. I znate šta još? Predivna pjesnikinja.
Bila je jedna od najznačajnijih ruskih pjesnikinja 20. vijeka. Ušla je u uži izbor za Nobelovu nagradu 1965. godine.
![](https://cdn.knjigocrvic.com/wp-content/uploads/2020/09/ana-ahmatova.jpg)
Rad Ahmatove kreće se od kratkih lirskih pjesama do zamršeno strukturiranih ciklusa, poput Rekvijema (1935–40), njenog tragičnog remek-djela o staljinističkom teroru. Njen stil, koji karakteriše ekonomičnost i emocionalna suzdržanost, bio je nevjerovatno originalan i prepoznatljiv za njene savremenike. Snažan i jasan ženski glas udario je novi akord u ruskoj poeziji. Za njeno pisanje može se reći da se dijeli u dva perioda- rano stvaralaštvo (1912–25) i njezino kasnije stvaralaštvo (od oko 1936. do smrti). Njen rad su takođe osudile i cenzurisale staljinističke vlasti, a zapažena je po tome što je odlučila da ne emigrira i što je ostala u Sovjetskom Savezu, djelujući kao svjedok događaja oko sebe. Njene višegodišnje teme uključuju meditacije o vremenu i sjećanju na te poteškoće življenja i pisanja u sjeni staljinizma.
Meni je ona fascinantna, prije svega jer nam pruža jednu drugu perspektivu istorije koja je jako bitna za shvatanje ukupne slike.
- Aleksandar Stepanovič Grin
Ruski pisac, zapažen po romantičnim romanima i kratkim pričama, uglavnom smještenim u neimenovanim zemljama mašte sa evropskim ili latinoameričkim karakteristikama (Grinovi fanovi ovu zemlju često nazivaju Grinlandia). Većina njegovih djela govori o moru, avanturama i ljubavi. Jedan period svog života Grin je živio kao vagabond. Radio je kao mornar, rudar zlata, građevinski radnik, ali često se našao bez posla i izdržavao se prosjačenjem i zahvaljujući novcu koji mu je poslao otac.
Nakon pridruživanja ruskoj vojsci, postao je član Socijalističke revolucionarne stranke, uhapšen i bio je u zatvoru zbog „revolucionarne propagande“. Njegova prva kratka priča objavljena je u novinama 1906. Iste godine uhapšen je u Sankt Peterburgu i osuđen na četiri godine progonstva u udaljenom području guvernorata Tobolsk. Međutim, vrlo brzo po dolasku u Tobolsk, Grin je pobjegao i vratio se u Petersburg da živi ilegalno. Ponovo je uhapšen 1910. i poslan da živi u Arhangelskoj guvernorati. Zamislite takav život :). Ženio se dva puta.
![](https://cdn.knjigocrvic.com/wp-content/uploads/2020/09/grin-969x1024.jpg)
U kasnim danima Grinove romantične vizije bile su u oštrom sukobu s glavnom sovjetskom književnošću. Izdavači u Moskvi i Lenjingradu odbili su uzeti u obzir njegove romantične zapise, a Grin i njegova supruga živjeli su u siromaštvu. Grin je bolovao od alkoholizma i tuberkuloze što mu je na kraju uništilo zdravlje. Umro je od raka želuca 1932. godine.
- Marina Ivanovna Cvetaeva
Ne bih mogla, a da ne pišem o svojoj omiljenoj ruskoj pjesnikinji. Njeno djelo smatra se jednim od najvećih u ruskoj književnosti dvadesetog vijeka. Proživjela je i pisala o ruskoj revoluciji 1917. i moskovskoj gladi koja je uslijedila. U pokušaju da spasi kćerku Irinu od gladi, smjestila ju je u državno sirotište 1919. godine, gdje je djevojčica ipak umrla od gladi. Tsvetaeva je napustila Rusiju 1922. godine i živjela sa svojom porodicom u rastućem siromaštvu u Parizu, Berlinu i Pragu prije nego što se vratila u Moskvu 1939. Njen suprug Sergej Efron i kćer Ariadna Èfron (Alya) uhapšeni su zbog špijunaže 1941. godine; njen muž je pogubljen. Tsvetaeva je izvršila samoubistvo 1941. godine.
![](https://cdn.knjigocrvic.com/wp-content/uploads/2020/09/marina.jpg)
Kao lirsku pjesnikinju, njezina strast i odvažno jezičko eksperimentisanje označavaju je kao upečatljivog ljetopisca svog vremena i dubina ljudskog stanja. Bila je nevjerovatno talentovana, a pisala je na ruskom, francuskom i njemačkom.
Ovaj članak završila bih sa njenim citatom:
Zaljubljuješ se samo u strano, srodno – voliš.