Školska lektira, je po meni, poprilično ostala siromašna i mnogo pisaca se danas uopšte više ne spominje. Pa tim povodom sastavila sam ovu listu. Naravno, ona može da ide u beskraj, jer je južnoslavenska književnost prekrasna i prepuna interesantnih pisaca koji bi se mogli svrstati rame uz rame sa svjetskim književnicima.

Ovih 12 knjiga nisu lektire. Dobro, možda neke jesu. Ali nisu sve, obećavam. 😊 Listu sam sastavila po nekom ličnom nahođenju. Takođe od nekih književnika preporučila bih još mnogo djela, ali ovom prilikom izdvojila sam po jedno djelo, koje je ostavilo na mene najveći trag. Pa hajde da krenemo:

  1. Na Drini ćuprija-Ivo Andrić

Stvarno ne bi bilo fer započeti jednu listu južnoslavenske književnosti, a ne staviti Andrića na prvo mjesto. Ovaj roman prati četiri vijeka zbivanja i života oko velikog mosta u Višegradu. Mosta koji je proslavio Mehmeda Pašu Sokolovića, ili obratno? Bilo kako bilo, Andrićev klasik je nezaobilazno štivo za shvatanje prostora na kojem živimo, ali što je najbitnije-za shvatanje čovjeka kao bića.  Doduše, da se ne lažemo, ja bih sva djela Andrića preporučila, svima i uvijek. 😊.

2. Derviš i smrt-Meša Selimović

Mislim da je i ovo bila poprilično predvidljiva knjiga koju bih ja stavila na ovu listu. Oprostite, ali jedna ovakva lista, isto tako ne može da postoji bez velikog Meše. Kako i sam Meša piše u uvodu ove knjige, u njoj se radi o traganju za srećom. A zar sreća nije nešto za čim svi tragaju?

3. Očevi i oci- Slobodan Selenić

Čini mi se da je Selenić ostao u nekoj sjenci jednog vremena. Ne bi trebao. Očevi i oci su jedno veliko, majstorsko djelo. U knjizi se radi o socijalnim i političkim prekretnicama u Jugoslaviji, i odnosu između oca i sina. Zaista jedno jako poučno, napeto i bogato djelo.

4. Roman o Londonu- Miloš Crnjanski

Jedna od mojih apsolutno omiljenih knjiga, a jedna od prvih o kojoj sam pisala kada sam napravila blog. Nezaobilazno štivo velikog Crnjanskoj koje govori o sudbini jednog ruskog migranta u Londonu. Ovu knjigu bih posebno preporučila svima koji su otišli od svoje kuće i koji su morali da za srećom tragaju negdje u daljini.

5. Koreni-Dobrica Ćosić

O Korenima sam takođe nedavno pisala. Tako da bih se ovaj put suzdržala od dodatnih komentara, a više o tome šta tačno mislim o ovoj velikoj knjizi možete da pogledate ovdje.

6.  Besnilo-Borislav Pekić

Ako ste čitali Sljepilo od Saramaga, i ako vam se to djelo dopalo,  onda je Besnilo isto tako knjiga za vas. Ovo je kultna knjiga naše književnosti, a veliko djelo i svjetske književnosti. Bilo bi suvišno bilo šta više o njoj reći- osim, velika preporuka.

7. Prolom-Branko Ćopić

Kada se pomene Ćopić, ljudi nekako uvijek pomisle na dječiju književnost. Ali Ćopić je mnogo više od toga. Ovo je veliko, a nažalost manje poznato djelo XX vijeka. Veliki roman o ratu, ljudskoj sudbini, protkan kao i sva Brankova djela, tragikomičnim nitima.

8. Gospoda Glembajevi- Miroslav Krleža

Drama o raskolu porodice Glembaj, a Krleža je inspiraciju pronašao u Kamijevom djelu- Mamino srce. Mislim da to dovoljno dočarava veličinu ovog djela koje je takođe predstavljeno na mnogim pozorišnim daskama širom prostora bivše Jugoslavije.

9. Mihajlo Lalić-Zlo Proleće

Ne znam da li ste čuli za velikog Lalića, ako niste, sada je vrijeme da za njega čujete. Lalić je crnogorski pisac, koji u ovom djelu piše o intelektualcu revolucionaru koji se 1941. nakon bombardovanja Beograda vraća u svoj rodni kraj. Za Lalića kažu da je junak socijalističkog rada, a u svojim djelima najviše piše o Drugom svjetskom ratu, posebno na teritoriji Crne Gore. Ako ne možete da pronađete Zlo Proleće, tu su još i Lelejska Gora, Svadba, Raskid i mnoge druge knjige ovog sjajnog pisca.

10. Oskar Davičo-Pesma

Davičova Pesma je nešto kompleksnije štivo. Radnja se dešava u okupiranom Beogradu za vijeme Drugog svjetskog rata gdje se prepliće partijska disciplina sa ljubavlju i slobodnom življenja

11. Danilo Kiš-Grobnica za Borisa Davidoviča

Zbirka od sedam pripovjedaka koje su zasnovane na istorijskim događajima i bave se temama političke obmane u Istočnoj Evropi u prvoj polovini 20. vijeka (osim novele Psi i knjige u kojoj se radnja odvija u 14. vijeku). Zaista zanimljivo, ali i obavezno djelo naše književnosti.

12. Borisav Stanković- Nečista krv

Borisav je ostao kao jedan od mojih omiljenih pisaca. Radnja se odvija u Vranju krajem 19. i početkom 20. vijeka. Roman je prožet realizmom i realističkim načinom  pripovjedanja, ali može se reći da ima i modernističke odlike. Roman je trebao zapravo da bude hronika grada, je postao psihološki roman. Zaista jedno od najvećih djela naše književnosti.

K.

Konstantinovo raskršće: Urbani istorijski ep Dejana Stojiljkovića

Veoma važan aspekt koji određuje pisca jeste njegovo obrazovanje i zanimanje. U ranijim vekovima, pisci su uglavnom bili privilegovani ljudi koji su imali pristup knjigama i vreme za pisanje. Danas je ta privilegija dostupna svakome, što smatram velikim napretkom.

U epicentru moje čitalačke pažnje pre nekoliko godina našao se roman Konstantinovo raskršće, čiji je autor Dejan Stojiljković. Tog inače popularnog pisca sam otkrio relativno kasno, zbog skepsa prema domaćoj savremenoj književnoj sceni – i potpuno sam pogrešio.

Stojiljkovićev roman Konstantinovo raskršće probudio je u meni duh mašte i razbio sve predrasude o domaćoj literaturi.

„Beskrajna brzina vremena još veća izgleda onima koji gledaju unatrag.“
— Seneka

Nastavio sam da čitam i druga remek-dela ovog autora, ali Konstantinovo raskršće ostaje moj favorit. Roman predstavlja jedinstvenu mešavinu trilera, horora, istorije i intelektualnog stava – kombinaciju koja me je očarala. Stojiljković je inače ljubitelj stripova i sam je pisac istih, što njegovu prozu čini vizuelno atraktivnom i scenski upečatljivom. Taj specifičan stil jednostavno ne ostavlja čitaoca ravnodušnim. Ako ste ljubitelj mitologije, istorije i trilera, kao što sam ja, ovaj roman je vaš izbor.

Konstantinovo raskršće doživelo je više izdanja, prevoda, ilustracija, pa čak i ekranizaciju. Sve to s punim pravom, jer je Stojiljković jedan od retkih domaćih pisaca koji uspeva da uništi dosadu na svakoj stranici. Ovaj urbani istorijski klasik autor naziva „niškim romanom“. Napisan je na specifičnoj mešavini srpskog urbanog i južnjačkog duha, i predstavlja jedno od najboljih ostvarenja srpske književnosti 21. veka. Roman govori o stvarnosti obavijenoj maglom, raspletu istorije i rušenju granica između prošlosti i sadašnjosti.

Konstantin: „Kada postanem imperator, ediktom ću ukinuti igre.“
Čovek u beloj tunici: „Prvo se potrudi da te oni što čekaju ne ukinu. A za igre ne brini – one su večne. Kada igara ne bude, neće više biti ni Rima.“

Stojiljković pripoveda istorijski ep ispunjen autentičnom prašinom, mrakom i misterijom.

Među nezaboravnim likovima je Nemanja Lukić, vampir i oficir, koji se pojavljuje i u drugim autorovim delima. Iako vampir, Lukić je blizak čitaocu, što ga čini posebno privlačnim i lako razumljivim.

Radnja romana smeštena je u vreme Drugog svetskog rata, kada Hajnrih Himler šalje šturmbanfirera Hajnriha Kana u Niš s tajnim zadatkom – da pronađe mač rimskog imperatora Konstantina, za koji se veruje da ima mistične moći neophodne Trećem rajhu. U tom trenutku, Treći rajh gubi na bojnim poljima. Niš je u teškom stanju. Nemci redovno vrše streljanja, ali istovremeno ih napada i misteriozno biće. Grad je ispunjen raznolikim likovima – grešnicima, vešticama, partizanima, lokalnim tipovima i borcima monarhističke frakcije. Istorijski Naisus, koji se nalazi u podnožju Niša, zajedno s ovim gradom čini pozornicu događaja koji se odvijaju u različitim vremenima.

Stojiljković nas na upečatljiv način podseća da su svi ratovi isti, mada se likovi i ratnici menjaju. Njegova pripovest je epska, slikovita, filmska, južnjačka i srpska – a ipak univerzalna.

Preporučio bih ovaj roman svima, a posebno onima koji su skeptični prema istoriji i književnosti.

 

Damir Maksić, 2024.

Copy link
Powered by Social Snap