12 knjiga domaće književnosti koje trebate da pročitate

Školska lektira, je po meni, poprilično ostala siromašna i mnogo pisaca se danas uopšte više ne spominje. Pa tim povodom sastavila sam ovu listu. Naravno, ona može da ide u beskraj, jer je južnoslavenska književnost prekrasna i prepuna interesantnih pisaca koji bi se mogli svrstati rame uz rame sa svjetskim književnicima.

Ovih 12 knjiga nisu lektire. Dobro, možda neke jesu. Ali nisu sve, obećavam. 😊 Listu sam sastavila po nekom ličnom nahođenju. Takođe od nekih književnika preporučila bih još mnogo djela, ali ovom prilikom izdvojila sam po jedno djelo, koje je ostavilo na mene najveći trag. Pa hajde da krenemo:

Na Drini ćuprija-Ivo Andrić

Stvarno ne bi bilo fer započeti jednu listu južnoslavenske književnosti, a ne staviti Andrića na prvo mjesto. Ovaj roman prati četiri vijeka zbivanja i života oko velikog mosta u Višegradu. Mosta koji je proslavio Mehmeda Pašu Sokolovića, ili obratno? Bilo kako bilo, Andrićev klasik je nezaobilazno štivo za shvatanje prostora na kojem živimo, ali što je najbitnije-za shvatanje čovjeka kao bića. Doduše, da se ne lažemo, ja bih sva djela Andrića preporučila, svima i uvijek. 😊.

2. Derviš i smrt-Meša Selimović

Mislim da je i ovo bila poprilično predvidljiva knjiga koju bih ja stavila na ovu listu. Oprostite, ali jedna ovakva lista, isto tako ne može da postoji bez velikog Meše. Kako i sam Meša piše u uvodu ove knjige, u njoj se radi o traganju za srećom. A zar sreća nije nešto za čim svi tragaju?

3. Očevi i oci- Slobodan Selenić

Čini mi se da je Selenić ostao u nekoj sjenci jednog vremena. Ne bi trebao. Očevi i oci su jedno veliko, majstorsko djelo. U knjizi se radi o socijalnim i političkim prekretnicama u Jugoslaviji, i odnosu između oca i sina. Zaista jedno jako poučno, napeto i bogato djelo.

4. Roman o Londonu- Miloš Crnjanski

Jedna od mojih apsolutno omiljenih knjiga, a jedna od prvih o kojoj sam pisala kada sam napravila blog. Nezaobilazno štivo velikog Crnjanskoj koje govori o sudbini jednog ruskog migranta u Londonu. Ovu knjigu bih posebno preporučila svima koji su otišli od svoje kuće i koji su morali da za srećom tragaju negdje u daljini.

5. Koreni-Dobrica Ćosić

O Korenima sam takođe nedavno pisala. Tako da bih se ovaj put suzdržala od dodatnih komentara, a više o tome šta tačno mislim o ovoj velikoj knjizi možete da pogledate ovdje.

6. Besnilo-Borislav Pekić

Ako ste čitali Sljepilo od Saramaga, i ako vam se to djelo dopalo, onda je Besnilo isto tako knjiga za vas. Ovo je kultna knjiga naše književnosti, a veliko djelo i svjetske književnosti. Bilo bi suvišno bilo šta više o njoj reći- osim, velika preporuka.

7. Prolom-Branko Ćopić

Kada se pomene Ćopić, ljudi nekako uvijek pomisle na dječiju književnost. Ali Ćopić je mnogo više od toga. Ovo je veliko, a nažalost manje poznato djelo XX vijeka. Veliki roman o ratu, ljudskoj sudbini, protkan kao i sva Brankova djela, tragikomičnim nitima.

8. Gospoda Glembajevi- Miroslav Krleža

Drama o raskolu porodice Glembaj, a Krleža je inspiraciju pronašao u Kamijevom djelu- Mamino srce. Mislim da to dovoljno dočarava veličinu ovog djela koje je takođe predstavljeno na mnogim pozorišnim daskama širom prostora bivše Jugoslavije.

9. Mihajlo Lalić-Zlo Proleće

Ne znam da li ste čuli za velikog Lalića, ako niste, sada je vrijeme da za njega čujete. Lalić je crnogorski pisac, koji u ovom djelu piše o intelektualcu revolucionaru koji se 1941. nakon bombardovanja Beograda vraća u svoj rodni kraj. Za Lalića kažu da je junak socijalističkog rada, a u svojim djelima najviše piše o Drugom svjetskom ratu, posebno na teritoriji Crne Gore. Ako ne možete da pronađete Zlo Proleće, tu su još i Lelejska Gora, Svadba, Raskid i mnoge druge knjige ovog sjajnog pisca.

10. Oskar Davičo-Pesma

Davičova Pesma je nešto kompleksnije štivo. Radnja se dešava u okupiranom Beogradu za vijeme Drugog svjetskog rata gdje se prepliće partijska disciplina sa ljubavlju i slobodnom življenja

11. Danilo Kiš-Grobnica za Borisa Davidoviča

Zbirka od sedam pripovjedaka koje su zasnovane na istorijskim događajima i bave se temama političke obmane u Istočnoj Evropi u prvoj polovini 20. vijeka (osim novele Psi i knjige u kojoj se radnja odvija u 14. vijeku). Zaista zanimljivo, ali i obavezno djelo naše književnosti.

12. Borisav Stanković- Nečista krv

Borisav je ostao kao jedan od mojih omiljenih pisaca. Radnja se odvija u Vranju krajem 19. i početkom 20. vijeka. Roman je prožet realizmom i realističkim načinom pripovjedanja, ali može se reći da ima i modernističke odlike. Roman je trebao zapravo da bude hronika grada, je postao psihološki roman. Zaista jedno od najvećih djela naše književnosti.

Malo je pisaca koji uspijevaju da čitatelja povuku za ruku i povedu ga kroz priču s lakoćom turističkog vodiča, ali i s dubinom književnog kustosa. Karlos Luis Safon to čini majstorski u svom kultnom romanu „Sjena vjetra“. Njegova priča nije tek niz stranica, već putovanje kroz fašističku Španiju i romantičnu Barcelonu, u periodu prije i nakon Španskog građanskog rata, pa sve do Drugog svjetskog rata. Ovo je priča o iskupljenju, misteriji i ljubavi prema književnosti – priča koja osvaja srca svojih čitatelja i ostavlja neizbrisiv trag.

Malo je romana koji zaista pričaju priče, a još manje pisaca koji čitatelja drže za ruku i vode ga kroz svijet svoje mašte.

Kao muzejski kustos ili turistički vodič, pisac vrhunske klase služi svom čitatelju, vodeći ga kroz lavirint priče. Upravo takvu ulogu preuzima Karlos Luis Safon u svom kultnom romanu „Sjena vjetra“.

Upoznajte Daniela Semprea, Hulijana Karasa, Jana Kublera i druge likove u ovoj mitskoj urbanoj priči smještenoj u Barcelonu. Radnja se odvija u Evropi prije i poslije Španskog građanskog rata i Drugog svjetskog rata, u vremenu fašističke Španije, ali i u romantičnoj Barceloni. „Sjena vjetra“ donosi tamu ispunjenu tajnama, no na onaj živ, pismen način – daleko od španske sapunice, iako u njoj ima suza.

Safonov roman obiluje svjetlom, kao i ključnim momentima iskupljenja, ne samo za likove već i za same čitatelje. To iskupljenje, koje čitavu priču čini nezaboravnom, neophodno je i neizbježno.

Knjige su ogledala: u njima vidiš samo ono što nosiš u sebi.

Groblje zaboravljenih knjiga, životopisni likovi, pisci bez publike – sve su to motivi koji čine ovaj roman remek-djelom književnog pripovijedanja. Ako na internetu budete tražili recenzije, možda ćete naići na opise koji roman smještaju u žanr horora. Međutim, to je daleko od istine. Ovo je priča o književnosti, ljubavi i onome što ste oduvijek željeli čitati.

Petoknjižje o iskupljenju, s Grobljem zaboravljenih knjiga u centru priče, zaslužuje da ga pročitate. Film? Nećete ga gledati. Safon je, za svog života, odbio sve ponude za ekranizaciju svojih djela, ostavljajući time jednu jedinstvenu nagradu svim svojim čitateljima – priliku da njegove priče dožive isključivo kroz čitanje.

Katkad se lakše povjeriti neznancu nego ljudima koje poznaješ. Zašto li je to tako? Vjerovatno zato što nas stranac vidi onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvima nas želi smatrati.

Zato vam od srca preporučujem „Sjenu vjetra“ i čitavo Petoknjižje. Da, špansko je, ali nije sapunica. Safon, kako je sam rekao u svojim romanima, znao je „s koje strane u priču treba ući“. Otkrio je tajnu pripovijedanja koja je, po mom mišljenju, nenadmašna.

Autor teksta: Damir Maksić