Oko ponoći između 9. i 10. jula 1856. godine rođen je najenigmatičniji i najveći genije svijeta-Nikola Tesla. Okej, možemo pričati o Ajnštajnovoj genijalnosti jer se ova dva velika naučnika često porede, ali ipak morate priznati, Nikola Tesla je nešto posebno. Često razmišljam o tome, kako bi svijet bio osiromašen da ovog čovjeka nije bilo.

Prema legendi, to veče kada se rodio sijevale su munje, a babica je posegnula rukama ka djetetu govoreći kako će on biti dijete tmine. Nikolina majka je odgovorila: Ne, on će biti dijete svjetla. Zaista je to i bio. Rođen je u Smiljanu, današnja Hrvatska. Tu je proveo i bezbrižno djetinjstvo. Otac mu je bio pravoslavni sveštenik, a kada je Nikola pohađao Visoku realnu gimnaziju u Karlovcu, od njega se očekivalo da i on postane sveštenik. Međutim, Nikola to nije želio. Po završetku gimnazije i dolasku kući obolio je od kolere, i tada je mislio da je to kraj života koji je tek trebao da počne. Život je za Nikolu očigledno imao neke druge planove. – „Možda bih mogao da se oporavim ako mi dopustiš da studiram tehniku“, rekao je svom ocu na postelji. – „Ići ćeš u najbolju tehničku školu na svetu“, odgovorio mu je tada otac. Tako je i bilo. Nikola upisuje Višu tehničku školu u Gracu, a u tom periodu spava i po samo četiri sata dnevno. Mnogo je čitao, a neke od knjiga znao je i napamet. Tada mu je sinula ideja za obrtno polje. Jedan od profesora se tada nije složio sa njim, smatravši ideju nemogućom. Tražio je stipendiju od Matice srpske, ali je dva puta odbijen. Zato je napustio Grac i studije, i prekinuo je kontakt sa rodbinom i prijateljima. 1879. godine kreće da radi u Mariboru kao pomoćni inženjer, a te iste godine mu umire i otac. Teslina želja da završi tehničke studije je ostala kao obećanje ocu, pa tako upisuje fakultet u Pragu. Nakon toga seli se u Budimpeštu gdje je radio kao telefonski tehničar. Smatra se da je izumio prvi telefonski pojačivač, a možda čak i prvi zvučnik.

Kasnije, seli se u Pariz gdje radi za Edisonovu tvrtku. Edison je tada bio najveći naučnik na svijetu, pa tako poziva Teslu da radi u njegovoj laboratoriji u Nju Jorku. Tesla na to pristaje i odlazi za daleku Ameriku, ostavljajući Evropu iza sebe. Zbog nesporazuma sa Edisonom, Tesla prekida njihovu saradnju i osniva Tesla Electric & Manufucturing Company. Ubrzo nakon toga, kompanija mu propada, ali on opet osniva Tesla Electric Company i prijavljuje patente: višefazni sustav prijenosa el. energije, indukcijski motor, generatore i transformatore. Tada sa Vestingausom ulazi u partnerstvo prodajući mu svoje patente, ali mu Vestinghaus ne isplaćuje obećanu cifru od milion dolara, nego samo 60.000 dolara. Međutim Tesla vrijedno radi i plasira patente. Tada Teslin život kreće da se penje ka vrhuncu. 1891. dobija američko državljanstvo, a 1892. godine je prijavio prvi patent iz oblasti višefaznih struja. Bio je i potpredsjednik Američkog instituta elektroinženjera. Držao je predavanja i po Evropi. Tada je poslednji put posjetio Beograd i svoj rodni kraj. Tom prilikom je dobio Orden Svetog Save II klase. Te iste godine, umire mu i majka, a ovo jako teško pada Nikoli. Po povratku u Ameriku, čekale su ga nove borbe, a 1893. osvjetljava Svjetsku izložbu u Čikagu neizmjeničnom strujom. Bio je dobar drugar sa Markom Tvenom, koji ga je posjećivao u njegovom laboratorijumu. Nije volio nakit, posebno minđuše na ženama. Bojao se mikroba i imao je fotografsko pamćenje. Bio je opsjednut brojem 3. Naporno je radio, a u toku Prvog svjetskog rata bankrotirao je jer je prestao da dobija novac od svojih evropskih patenata. Gradio je bežičnu stanicu, ali je američka mornarica srušila jer se bojala njemačkih špijuna. 1928. konstruisao je prvu letelicu sa vertikalnim poletanjem i sletanjem. Vječito oženjen svojim radom, o Tesli su se i za vrijeme njegovog života širile svakakve glasine. Bio je mnogo muževan i svojim izgledom privlačio je pažnju suprotnog pola. Upravo zbog toga, što je bio okružen stalnom enigmom i što ga nisu često viđali u ženskom društvu, krenule su da se šire glasine kako je Nikola homoseksualac. Kako navodi Milovan Matić, fizičar i istraživač Teslinog života, Tesla je od 1890. do 1905. godine bio najpoželjniji muškarac na Menhetnu, da su se mnoge žene okretale za njim i divile se njegovoj spoljašnjosti i nesagledivom umu. Njegov drugar Laza Kostić, čak je i želio da ga oženi Lenkom Dunđerski u koju je bio i sam zaljubljen. Međutim, koliko je poznato nijedna žena nije uspjela da osvoji ovog velikog naučnika. Sav život, Tesla je posvetio nauci.

5. januara 1943. godine je pozvao američko vojno ministarstvo i ponudio je da im otkrije tajnu svog super oružja. Svi su mislili da je lud i nisu ga ozbiljno shvatili, a dva dana kasnije, Tesla umire od srčane tromboze. Tada mu vrhovni sud SAD-a vraća pravo na patent radija, koje mu je ranije bilo oduzeto, a svi njegovi dokumenti i imovina pripali su američkom FBI-ju.

Danas ga svi mućkaju i pokušavaju da stave u grupu. Ne znaju kome Tesla pripada. Ne znaju da je naš, da je svjetski i da je nezamjenjiv. Ne znaju da nije bitno kome pripada, bitno je to da za svoga života, i pored silnih ordena i nagrada, nije dobio dovoljno priznanja. Umro je sam, usamljen, okružen vječnom svjetlošću. Bitno je ono što je ostavio iza sebe. Promijenio je svijet elektrotehnike i fizike. Genije, jedan jedini. A na sve to dodala bih i jedan citat od ovog velikog naučnika i čovjeka:

Naumio sam da sav svoj život posvetim radu i zbog toga sam se odrekao ljubavi i društva dobre žene; a i više od toga. Mislim da se književnik ili muzičar trebaju oženiti. Oni tako dobijaju nadahnuće koje ih vodi prema još većem uspehu. Ali, pronalazač ima tako žestoku narav, s’ toliko divlje, strastvene osobnosti da bi morao sve to napustiti i tako se odreći izabranog područja rada kako bi se posvetio ženi. A šteta je što je tako; katkad se osećamo tako usamljeni.

I da, srećan rođendan velikanu. I hvala ti za sve što si učionio za čovječanstvo. Izvini što nismo znali, a ni danas ne znamo da te cijenimo.

D.

Džepna knjiga: Inovacija koja je promijenila svijet književnosti

Svi znamo  kakav je osjećaj kada knjigu koju bismo ponijeli na odmor jednostavno ne možemo da spakujemo u kofer ili torbu, jer je prevelika. U spas nam dolaze džepne knjige kao idealni saputnici na putovanjima.

Robert Fair de Graff shvatio je da može promijeniti način na koji ljudi čitaju tako što će knjige učiniti radikalno manjim. S obzirom na to da čitanje knjiga nije bilo dostupno svima, običnom narodu je bilo poprilično teško doći do dobrih romana. U Americi je bilo samo oko 500 knjižara, a sve su se nalazile u 12 najvećih gradova. Tada su knjige tvrdih korica koštale oko 2,5 dolara (što je danas više od 40 dolara).

De Graff je napravio revoluciju na tom tržištu kada je dobio potporu od Simon & Schustera da lansira Pocket Books (Džepnu knjigu) u maju 1939. godine. Mala 4 x 6 inča i po cijeni od samo 25 centi, Pocket Book promijenila je cijeli svijet književnosti učinivši je dostupnom za sve ljude. Odjednom su ljudi počeli mnogo više da čitaju, jer su knjige bile, ne samo jeftine, nego i praktične za prenosti. Takođe,  radeći sa industrijom distribucije časopisa često prožetom gangsterima, De Graff je prodavao knjige tamo gdje nikada prije nisu bile dostupne – u trgovinama mješovitom robom, drogerijama i aerodromima. Tako je za dvije godine prodao oko 17 miliona knjiga.

„Doslovno nisu mogli pratiti potražnju“, kaže istoričar Kenneth C. Davis, koji je dokumentovao De Graffov trijumf u svojoj knjizi Two-Bit Culture.

U posao tako bacili i drugi izdavači. I, kao i svi oblici novih medija, knjige džepnog formata uspaničile su elite. Naravno, neke su knjige bile kvalitetna literatura, ali najviše su se prodavali misteriji i  vesterni, što je bila potencijalna „poplava smeća“ koja je prijetila „još više umanjiti popularni ukus“. Ali nemir je također iznjedrio nove i izrazito američke književne žanrove, od oštrih detektivskih priča Mickeya Spillanea do cerebralne znanstvene fantastike Raya Bradburyja.

Financijski uspjeh knjiga mekih kroica postao je njegov kulturni pad. Medijski konglomerati kupili su novonastale džepne knjižare i počeli dizati cijene i juriti za bestselerima koji donose brzu zaradu. I dok meki uvezi ostaju popularni, više nisu vrtoglavo jeftiniji od tvrdih uveza.

Umjesto toga, danas se pojavljuje novi format čitanja koji mijenja teren. Mini-tableti i e-čitači ne samo da stanu u vaš džep; omogućuju da vam cijela biblioteka stane u džep. I, kao s De Graffovim izumom, e-čitači proizvode nove obrasce, cijene i izdavače.

Rezultat je, kaže Mike Shatzkin, glavni izvršni direktor Idea Logical Company, konsultantske tvrtke za izdavače, da se „više čita“. Međutim, postoji i mogućnost, da bi čitanje moglo zauzeti drugo mjesto u odnosu na drugu zabavu koju nude naši električni prijatelji, kao što su igrice i socijalne mreže. Ipak, vjerujem da ni sam de Graf nije sanjao kako će njegov izum da utiče na današnjicu.

Copy link
Powered by Social Snap