Leonardo da Vinči bio je slikar, skulptor, naučnik, arhitekta, pisac, botaničar, inženjer, anatomičar, zapravo i prosto- genije. Rođen je 1452. godine u blizini Firence, Italija. Srednji, mračni vijek se polako bližio kraju i nastupilo je novo doba. A upravo u Italiji razvila se nova epoha, puna bogatog stvaralaštva po nazivom renesansa.
Odakle renesansa u Italiji?
Rimsko carstvo je i danas poznato kao kolijevka civilizacije. Upravo zbog ponovnog otkrivanja antičke prošlost drevnog Rima, koji je trajao oko 500. godine prije naše ere, pa sve do 300. godine, izgrađena su najčudesnije građevine, napravljene nevjerovatne skulpture, ali i napisana prekrasna književnost bogata dramom, poezijom, političkim i filozofskim tekstovima. U renesansi se javlja ponovno interesovanje za antiku i njena djela, a umjesto duhovnosti ljudi se okreću otkrivanjem čovjeka i njegovog bistvovanja u sklopu zajednice.
Leonardo, svestrani čovjek danas predstavlja klasični primjer renesansnog čovjeka koji je objedinio darove ka umjetnosti i nauci. Sigurna sam da ste čuli za italijanskog slikara Rafaela. E pa baš on je u šali želio da predstavi Leonarda kao grčkog filozofa Platona, jer Leonardo nikada nije mogao da savlada niti latinski, ali niti grčki. Međutim, zato je na svim ostalim poljima bio briljantan. Nakon slikarstva, okrenuo se anatomiji, izgradnji mostova, pravljenju ratnih mašina, arhitekturi, matematici, biologiji, filozofiji…Ono što je posebno zanimljivo, jeste to što je čak pisao i basne, ali i crtao geografske karte.
I da jedan mali savjet, nemojte za Leonarda nikada reći samo da Vinči. Naime, to da Vinči samo znači- od porodice Vinči. Upravo zato, kada se radi o renesansnim umjetnicima uvijek spominjemo njihova imena, kao što su Rafaelo, Galileo, Mihelanđelo…Za široku rasprostranjenost njegovog prezimena, mnogi krive film The Da Vinci Code (Davinčijev kod).
Pošto je rođen kao vanbračno dijete, nije mogao da slijedi profesiju svoga oca i da bude notar, pa tako zapravo i nije dobio mogućnost za školovanjem. Sa druge strane, dobio je slobodu u kojoj se mogao posvetiti svemu onome što ga je zanimalo i interesovalo. A plodove njegove igre i zanimacije, i danas ubiremo.
Kada je imao 24 godine, i već iskazao svoj talenat za nauku i umjetnost optužen je zajedno sa grupom dječaka za sodomu i morao je da na dvije godine napusti Firenzu. Tada se još uvijek osjetio srednji vijek i njegov uticaj.
Pisao je unazad, za „Posljednju večeru“ mu je trebalo tri godine, a vojvoda od Milana ga je zamolio da uradi statuu njegovog oca na konju. Leonardo je na ovom projektu radio 17 godina, a prije nego što je model završen Francuska je napala Milano 1499. godine i uništili su glinenu figuru vojvode na konju.
Nikada nije dovršio ni svoje najveličanstvenije djelo ,,Mona Lisa“. Volio je životinje, a čak je kupovao ptice u kavezu kako bi ih oslobodio. Imao je san da leti, a 1503. godine fokusirao se na proučavanje leta ptica. Crtao je i bilježio neumorno, a zabilježio je „Velika ptica će prvi put poletjeti sa Monte Čečerija“ (planina u blizini njegove kuće), međutim nije poznato da se ovaj let ikada dogodio. Postoji samo legenda da je Leonardova mašina zaista poljetela, ali se srušila i pilot, koji je bio Leonardov učenik je slomio nogu.
Mnogo toga je uradio, mnogo toga i nisam napisala. O Leonardu se može pisati uvijek i bezgranično. I neću vam reći kada je umro, jer nije umro. Još uvijek je živ.