Claude Oscar Monet (1840. – 1926.) smatra se najbitnijim predstavnikom impresionizma. Po njegovoj slici “Utisak” ili “Impression, soleil levant“ je i ovaj pravac u slikarstvu dobio ime. Njegova želja da naslika prirodu odvela ga je ka tome da slika isti prizor više puta u toku godine kako bi uhvatio razlike u boji i smjenjivanje godišnjih doba. Mone nije bio zainteresovan za detalje na slici, nego za cijeloviti prizor, onakav kakva je on vidio svojim očima. 1860. godine on je zajedno sa grupom slikara odbijen sa konzervativne Akademije lijepih umjetnosti u Parizu, koja je održavala svoju anuelnu izložbu u Pariškom salonu. Zajedno sa Pissarom, Renoirom i Sisley-em organizuje Anonimno društvo slikara i skulptora, koji će neovisno od akademije moći da izlažu svoje radove. Na njihovoj prvoj izložbi 1872. godine izložio je svoju sliku „Impression, soleil levant“, po kojoj je kasnije i nazvan ovaj pokret u slikarstvu.
Prva izložba impresionista održavana je 1874. godine u Parizu. Njen cilj bilo je odvajanje od Pariškog salona I predstvljanje ograničenja umjetnosti. Svi koji su platili 60 franaka, mogli su da učestvuju na izložbi. Pored slike “Utisak” za čiju je prodaju dobio 1000 franaka, Mone je predstavio još četiri uljane slike i sedam pastela. Jedna od njegovih najpoznatijih slika “The Luncheon” je takođe bila predstavljena na ovoj izložbi. Cilj impresionizma bilo je predstavljanje boja, oslikavanje svjetlosti i njen uticaj na boje. On je ovo uspio savršeno da prikaže na svojim slikama. Koliko god bi putovao po Francuskoj i svijetu, uvijek se rado vraćao pejzažima sela i njemu omiljene- Sene.
Na ovoj slici, Mone je naslikao svoju buduću suprugu Kamij, ali se ova slika ne uzima kao njen portet. On je najveću pažnju poklanjao hvatanju odsjaja svjetlosti na vodi. Nakon smrti svoje žene, kroz prozor voza ugledao je Giverny mjestašce u Normadiji, koje mu se odmah dopalo. Odlučio je da se tu i preseli, i zasadi veliki vrt u kojem provodi ostatak svog života. U dvorištu je napravio malu kolibu, koju je pretvorio u svoj studio, a ljepota vrta i prirode ostaće zauvijek njegova inspiracija. Kako je od slikarstva mogao lijepo da zaradi, Mone je kupio i dodatni komad zemlje na kojem je gradio mala jezera i sadio ljiljane, koji će postati jedan od glavnih motiva njegovih slika. Pošto je bio fasciniran vodom, od vrtlara je tražio da jezero održava savršeno čistim kako bi u njemu moglo da se ogledava lišće, drveće i nebo. Takođe je sagradio i Japanski most, koji se isto tako, često pojavljuje na njegovim slikama, a kupovao je Ljiljane koji su dolazili iz Egipta i Južne Amerike. Posljednjih 25 godina svog života proveo je crtajući motive iz svog vrta.
Nakon njegove smrti 1926. godine vrt je naslijedio njegov sin Michel koji ga je ostavio u nasljedstvo Akademiji lijepih umjetnosti, a danas je ta kuća pretvorena u muzej sa vrtom i otvorena je za javnost. Vrt je obnovljen, upravo onako kako je nekada izgledao, a predstavlja i jedan od najljepših vrtova na svijetu.