Charles Dickens - Portrait of the British novelist. 1812-1870 (Photo by Culture Club/Getty Images)

Dikens i njegova knjiga „Velika očekivanja“ su zaista magični. Prije svega, dopao mi se piščev stil pisanja prožet humorom i prekrasnim opisom likova. Ali takođe, sama naracija u prvom licu, razmišljanja, opisi života u kojem ima tako malo radosti, ali sasvim dovoljno da se nekako živi. Zaista smatram da nam knjige dolaze u život baš u određenim momentima, pa je tako i ova knjiga došla u moje ruke, upravo u za vrijeme izolacije. Za tih nekoliko dana, koliko sam je čitala, odvela me u jedan drugi, magični svijet, i čini mi se da će Dikens uvijek imati moju naklonost.

Dječak Pip, glavni lik ovog romana, rođen je kao neželjeno biće, a odrastao je isto tako kao neželjeno biće koje bi trebalo da svoj život provede kao kovač, radeći u radionici sa suprugom svoje sestre. Odrastajući bez roditelja, pod krovom svoje sestre, jedini dječakov prijatelj bio je sestrin suprug Džo. Vjerujte mi, Džo je jedan od onih likova u knjigama, koje prosto morate da volite. Dječak ubrzo dobija priliku da se školuje kod gospođe Hemišvam, jednog posebnog lika u ovoj knjizi (zašto je posebna, to ne želim da vam otkrijem, jer mi se nekako čini da je sva čudnovatost knjige skrivena u njenom liku), a u njenoj kući se i prvi put zaljubljuje u mladu Estelu, čiji je lik, rađen po Dikensovoj tadašnoj ljubavnici. Nedugo nakon toga, Pip dobija mogućnost da se školuje u Londonu. Naime, Pipu jedan dan dolazi anonimno pismo u kojem se on obaviještava da će imati spoznora u Londonu, kako bi učio školu i bio veliki gospodin jednog dana. Naravno, mladi Pip odlazi u London, a tu počinju i njegove avanture spoznavanja sebe i života. Ima tu naravno, još mnogo likova i mnogo čega što čitaoc može da pronađe u ovoj knjizi. Ono što je zaista najljepše predstavljeno jeste moralno sazrijevanje jednog mladića, koji se sa svojim stalnim unutrašnjim previranjima i dilemama bori protiv surovosti života. Postavlja se veliko pitanje, da li bismo trebali da sanjamo i ako bismo, koja je granica do koje ti snovi trebaju da idu?

Ovaj roman je drugi roman koji je Dikens napisao u prvom licu. Gotična atmosfera, intriga i lik koji se stalno mijenja i sazrijeva prožeti su humorom i svijetom, onakvim golim, okrutnim kakav često zna da bude. Međutim, i u toj okrutnosti, čovjek pronalazi dobrotu, nekako, negdje.

Posebno je zanimljivo to, što je Dikens nakon završetka pisanja ovog romana posjetio svog prijatelja i pisca Edvarda Bulver-Litona, koji mu je rekao kako je kraj romana depresivan. Tako je Dikens prepravio završetak, koji je kasnije i objavljen. Ovaj roman, objavljivan je u dijelovima u periodu od 1860-1861. godine. Roman, koji je Dikens pisao za vrijeme jednog od najtežih perioda u svom životu, ostavio je neizbrisiv trag u Engleskoj književnosti.

Moram da naglasim, kako je Vulkanovo izdanje ove knjige prekrasno. Takođe, ukoliko kupite i „Izabrana dela-Čarls Dikens“ nećete se pokajati. U njemu, pored romana „Velika očekivanja“, možete da pronađete divne romane „Oliver Tvist“ i „Priča o dva grada“. A ukoliko ne znate šta nekome da pokonite, ova knjiga je zaista savršen poklon, prije svega sa svojim magičnim koricama, ali i sadržajem, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

K.

Konstantinovo raskršće: Urbani istorijski ep Dejana Stojiljkovića

Veoma važan aspekt koji određuje pisca jeste njegovo obrazovanje i zanimanje. U ranijim vekovima, pisci su uglavnom bili privilegovani ljudi koji su imali pristup knjigama i vreme za pisanje. Danas je ta privilegija dostupna svakome, što smatram velikim napretkom.

U epicentru moje čitalačke pažnje pre nekoliko godina našao se roman Konstantinovo raskršće, čiji je autor Dejan Stojiljković. Tog inače popularnog pisca sam otkrio relativno kasno, zbog skepsa prema domaćoj savremenoj književnoj sceni – i potpuno sam pogrešio.

Stojiljkovićev roman Konstantinovo raskršće probudio je u meni duh mašte i razbio sve predrasude o domaćoj literaturi.

„Beskrajna brzina vremena još veća izgleda onima koji gledaju unatrag.“
— Seneka

Nastavio sam da čitam i druga remek-dela ovog autora, ali Konstantinovo raskršće ostaje moj favorit. Roman predstavlja jedinstvenu mešavinu trilera, horora, istorije i intelektualnog stava – kombinaciju koja me je očarala. Stojiljković je inače ljubitelj stripova i sam je pisac istih, što njegovu prozu čini vizuelno atraktivnom i scenski upečatljivom. Taj specifičan stil jednostavno ne ostavlja čitaoca ravnodušnim. Ako ste ljubitelj mitologije, istorije i trilera, kao što sam ja, ovaj roman je vaš izbor.

Konstantinovo raskršće doživelo je više izdanja, prevoda, ilustracija, pa čak i ekranizaciju. Sve to s punim pravom, jer je Stojiljković jedan od retkih domaćih pisaca koji uspeva da uništi dosadu na svakoj stranici. Ovaj urbani istorijski klasik autor naziva „niškim romanom“. Napisan je na specifičnoj mešavini srpskog urbanog i južnjačkog duha, i predstavlja jedno od najboljih ostvarenja srpske književnosti 21. veka. Roman govori o stvarnosti obavijenoj maglom, raspletu istorije i rušenju granica između prošlosti i sadašnjosti.

Konstantin: „Kada postanem imperator, ediktom ću ukinuti igre.“
Čovek u beloj tunici: „Prvo se potrudi da te oni što čekaju ne ukinu. A za igre ne brini – one su večne. Kada igara ne bude, neće više biti ni Rima.“

Stojiljković pripoveda istorijski ep ispunjen autentičnom prašinom, mrakom i misterijom.

Među nezaboravnim likovima je Nemanja Lukić, vampir i oficir, koji se pojavljuje i u drugim autorovim delima. Iako vampir, Lukić je blizak čitaocu, što ga čini posebno privlačnim i lako razumljivim.

Radnja romana smeštena je u vreme Drugog svetskog rata, kada Hajnrih Himler šalje šturmbanfirera Hajnriha Kana u Niš s tajnim zadatkom – da pronađe mač rimskog imperatora Konstantina, za koji se veruje da ima mistične moći neophodne Trećem rajhu. U tom trenutku, Treći rajh gubi na bojnim poljima. Niš je u teškom stanju. Nemci redovno vrše streljanja, ali istovremeno ih napada i misteriozno biće. Grad je ispunjen raznolikim likovima – grešnicima, vešticama, partizanima, lokalnim tipovima i borcima monarhističke frakcije. Istorijski Naisus, koji se nalazi u podnožju Niša, zajedno s ovim gradom čini pozornicu događaja koji se odvijaju u različitim vremenima.

Stojiljković nas na upečatljiv način podseća da su svi ratovi isti, mada se likovi i ratnici menjaju. Njegova pripovest je epska, slikovita, filmska, južnjačka i srpska – a ipak univerzalna.

Preporučio bih ovaj roman svima, a posebno onima koji su skeptični prema istoriji i književnosti.

 

Damir Maksić, 2024.

Copy link
Powered by Social Snap