Šta su čitali pisci širom svijeta?

Ukoliko želite da budete pisac, morate i da čitate. To nekako ide jedno uz drugo. Ovoga puta i mene je interesovalo šta su to čitali pisci koje mnogo volim. Ko zna, možda jedan od ovih romana upravo inspiriše i vas da nešto napišete. 🙂

Vladimir Nabokov

Čovjek koji je napisao jedan od najpoznatijih svjetskih romana „Lolita“, volio je sa publikom da dijeli svoje knjiške preporuke. Pa je tako rekao da su „Uliks“ Džejsma Džojsa, „Metamorfoza“ Franca Kafke, „Petrograd“ Andreja Belog jedne od njegovih omiljenih knjiga, a tu se još nalazi i prvi dio Prustove bajke „U traganju za izgubljenim vremenom“.

Ukoliko niste čitali Lolitu, ovo vam od srca preporučujem. A kada se radi o gore navedenom piscu, Andreju Belom i njegovom romanu „Petrograd“, za kojeg vjerovatno niste čuli, isto mogu samo da kažem da je ovo djelo jedno od najvećih djela ruske književnosti. Na našim prostorima je teško doći do ove knjige jer je nema knjižarama, ali se može pronaći u antikvarnicama. I da, mala napomena, poprilično je teška knjiga. Imajte to na umu.

Nego da se vratimo našim piscima.

Mark Tven

Mark Tven u jednom pismu odgovara na pitanje, koje su mu omiljene knjige: „Francuska revolucija“ Tomasa Karlajla, „Kralj Artur“ ser Tomasa Malorija i „Hiljadu i jedna noć“. Na spisku je bio i njegov roman „B.B“, za koji je izjavio da je to „knjiga koju je napisao prije nekoliko godina, ne za izdavanje, već za svoju dušu i privatno čitanje“.

Semjuel Beket

Nobelovac i pisac velikog djela „Čekajući Godoa“ je bio jako privatna osoba. Tek nakon njegove smrti pronađena su pisma koje je pisao 1941. do 1956. pružajući tako uvid u njegova privatna razmišljanja i prijateljstva. U ovoj korespodenciji Beket je pisao o mnogo drugih pisaca i knjiga. Pa je tako knjigu „Put oko svijeta za 80 dana“ od Žil Vernea opisao kao „živahnu“, a da mu se „Lovac u žitu“ od Selindžera posebno dopao kao ništa drugo što je do tada čitao.

J.K. Rowling

Ova žena je inspirisala i začarala cijeli svijet knjigama o Hari Poteru. Mnogima uljepšala djetinjstvo, ali i pokazala koliko mašta može da bude jaka i bezgranična. Iako se u književnoj nauci i teoriji vodi rasprava o tome, da li su njene knjige o Hari Poteru književnost, ja nekako nemam srca da kažem da nisu jer čini mi se da toliku maštu samo pisac može da posjeduje. Elem, njena omiljena knjiga je „Ema“ od Džejn Ostin.

Virdžinija Vulf

Jedno od meni impresivnijih imena u svijetu književnosti. Žena koja bila mnogo ispred svog vremena, pisac koji danas predstavlja osnovu za feminističke teorije. Ja odbijam samo da je posmatram kroz takve naočare. Mnogo je više od toga. Voljela je knjigu „Middlemarch“ od Džordža Eliota, ali je voljela i pjesnika Vilijama Vordsvortha.

Emil Zola

Isto ime koje mnogo volim. Pisac koji je na početku svog stvaralaštva bio inspirisan romantizmom. Kasnije, krenuo je da uvodi nauku u književnost, lagano krećući se ka naturalizmu, čiji je i bio jedan od pokretača. Upravo ga je naučna knjiga „Uvod u eksperimentalnu medicinu“ od Kloda Bernarda inspirisala da u svoja djela uvodi i naučne principe pri posmatranju ljudskih odnosa.

Gabrijel Garsija Markes

Čovjek koji se krije iza magičnog romana „Sto godina samoće“, bio je ne samo veliki pisac, nego i veliki čitač. Njegova omiljena knjiga je „Čarobni breg“ od Tomasa Mana, a volio je mnogo „Čovjek sa žljeznom maskom“ od Aleksandra Dume, kao i „Uliks“ od Džojsa. Džojs je naime mnogo uticao na slobodu jezika koju je Markes kasnije koristio u svojim knjigama.

Haruki Murakami

Dobro, dobro i za Murakamija moram reći da spada u moju ličnu listu omiljenih pisaca. Definitivno ostaje jedna od najfascinantnijih osoba u svijetu književnosti. Na listi od pet knjiga koje on preporučuje prva se pronašla: serija knjiga „Filip Marlov“ od Rejmond Šendlera. Naime kada je Murakami prolazio kroz težak period u svom obrazovanju, ove knjige su mu mnogo pomogle. Čak je i izjavio da je tada htio da bude isti kao Marlov.

Druga knjiga koju nam ovaj veliki pisac preporučuje jeste „Veliki Getsbi“ od F. Skot Ficdžerald, a pokraj nje nalazi se i „Lovac u žitu“ od Selindžera. Četvrta knjiga naravno jeste „Braća Karamazov“ od Dostojevskog, a kao petu preporuku navodi „Zamak“ od Franca Kafke.

Franz Kafka

Ovaj književni mag nazvao je Dostojevskog „rođakom“ jer su ga duboko dirnua njegova djela „Braća Karamazov“ i „Zločin i kazna“. Uticaj Dostojevskog može se pronači u knjizi „Proces“, a takođe je i Sigmund Frojd rekao za knjigu „Braća Karamazov“ da je najveličanestvenija knjiga ikada napisana.

Svi znamo kakav je osjećaj kada knjigu koju bismo ponijeli na odmor jednostavno ne možemo da spakujemo u kofer ili torbu, jer je prevelika. U spas nam dolaze džepne knjige kao idealni saputnici na putovanjima.

Robert Fair de Graff shvatio je da može promijeniti način na koji ljudi čitaju tako što će knjige učiniti radikalno manjim. S obzirom na to da čitanje knjiga nije bilo dostupno svima, običnom narodu je bilo poprilično teško doći do dobrih romana. U Americi je bilo samo oko 500 knjižara, a sve su se nalazile u 12 najvećih gradova. Tada su knjige tvrdih korica koštale oko 2,5 dolara (što je danas više od 40 dolara).

De Graff je napravio revoluciju na tom tržištu kada je dobio potporu od Simon & Schustera da lansira Pocket Books (Džepnu knjigu) u maju 1939. godine. Mala 4 x 6 inča i po cijeni od samo 25 centi, Pocket Book promijenila je cijeli svijet književnosti učinivši je dostupnom za sve ljude. Odjednom su ljudi počeli mnogo više da čitaju, jer su knjige bile, ne samo jeftine, nego i praktične za prenosti. Takođe, radeći sa industrijom distribucije časopisa često prožetom gangsterima, De Graff je prodavao knjige tamo gdje nikada prije nisu bile dostupne – u trgovinama mješovitom robom, drogerijama i aerodromima. Tako je za dvije godine prodao oko 17 miliona knjiga.

„Doslovno nisu mogli pratiti potražnju“, kaže istoričar Kenneth C. Davis, koji je dokumentovao De Graffov trijumf u svojoj knjizi Two-Bit Culture.

U posao tako bacili i drugi izdavači. I, kao i svi oblici novih medija, knjige džepnog formata uspaničile su elite. Naravno, neke su knjige bile kvalitetna literatura, ali najviše su se prodavali misteriji i vesterni, što je bila potencijalna „poplava smeća“ koja je prijetila „još više umanjiti popularni ukus“. Ali nemir je također iznjedrio nove i izrazito američke književne žanrove, od oštrih detektivskih priča Mickeya Spillanea do cerebralne znanstvene fantastike Raya Bradburyja.

Financijski uspjeh knjiga mekih kroica postao je njegov kulturni pad. Medijski konglomerati kupili su novonastale džepne knjižare i počeli dizati cijene i juriti za bestselerima koji donose brzu zaradu. I dok meki uvezi ostaju popularni, više nisu vrtoglavo jeftiniji od tvrdih uveza.

Umjesto toga, danas se pojavljuje novi format čitanja koji mijenja teren. Mini-tableti i e-čitači ne samo da stanu u vaš džep; omogućuju da vam cijela biblioteka stane u džep. I, kao s De Graffovim izumom, e-čitači proizvode nove obrasce, cijene i izdavače.

Rezultat je, kaže Mike Shatzkin, glavni izvršni direktor Idea Logical Company, konsultantske tvrtke za izdavače, da se „više čita“. Međutim, postoji i mogućnost, da bi čitanje moglo zauzeti drugo mjesto u odnosu na drugu zabavu koju nude naši električni prijatelji, kao što su igrice i socijalne mreže. Ipak, vjerujem da ni sam de Graf nije sanjao kako će njegov izum da utiče na današnjicu.