Djeca su ukras svijeta, to svi znamo i to zaista jeste tako. Često razmišljam ako ovaj svijet, ovakav kakav jeste, ostaje na njima, kako onda da ih zainteresujemo za knjige pored cijelog novog svijeta tehnike. Kako djecu danas uopšte privući da čitaju? Cijeli jedan svijet koji je mnogo stručniji i kompetentniji od mene bavi se upravo sa ovim pitanjem. Ja nekako lično smatram, da dijete uvijek gleda u roditelja, i ako taj roditelj uvijek ima telefon u rukama, a rijetko knjigu, onda će to dijete smatrati da je to pravilno i od starta neće imati tu naviku za čitanje. Sa druge strane, postoje roditelji koji se mnogo trude oko djece i čitanja knjiga i slikovnica, ali dijete kako odrasta, sve više se udaljava od tog svijeta. Takođe, veliku ulogu i značaj otkrivanja ovog svijeta imaju u nastavnici i učitelji. Nažalost, danas je mnogo više onih koji ne bude ljubav u djeci za čitanjem, nego naprotiv, predstavljaju knjigu kao nešto strašno, dosadno, sumorno i bezveze. Ovo je naravno pogrešno. Prema tome, očigledno je da na to da li će dijete zavoljeti knjigu ovisi više faktora, ali ključni je zapravo- roditelj. I kao što napisah, nisam učiteljica, niti dječiji psiholog, samo osoba koja voli knjigu. Kod mene se ova ljubav budila kada sam bila mala, ali je procvjetala po završetku srednje škole- kako i zašto, iskrena da budem, zaista ne znam. Tim povodom, sastavila sam listu od 5 lijepih knjiga za djecu, mogu čak i da kažem tinejdžere sa kojim se vrijedi početi otkrivanje svijeta književnosti. Dosta njih se proučava kao lektira u osnovnim školama, ali čini mi se da djeca danas sve manje čitaju lektire. Nadam se da nisam u pravu. Samo ću još da dodam, da je ova moja lista poprilično zastarjela, jer se u dječijoj književnoti danas spominju sasvim druga imena, ali namjerno sam pisala o ovim knjigama, jer ako prestanemo da ih spominjemo, one će pasti u zaborav, a to ne smijemo dopustiti. Hajde da krenemo:

Orlovi rano lete-Branko Ćopić

Ne znam kako bi jedna lista najljepših knjiga za djecu bila kompletna bez velikog Branka i njegovih Orlova. Drugi svjetski rat je sama kao tema jako teška posebno za djecu, ali smatram da je jako bitno da se o ovoj temi priča, jer jedino na taj način u dječijem umu može da se stvori slika onoga kako ne treba da se čini u životu. Ova knjiga je poučna na toliko nivoa, a posebno zbog činjenice kako jedan rat može da prekine dječiju bezbrižnost i nevinost. Rat donosi sa sobom donosi ono najgore u ljudima, a ova knjiga pokazuje kako jedna grupa djece može da se nosi sa problemima odraslih i kako ta ista grupa može da se bori za slobodu. Meni je fascninantna sama činjenica sa su Jovanče i njegova družina znali šta je sloboda, pošto mi se čini da mnogi odrasli ljudi danas još uvijek ne znaju šta ona zapravo znači. Ćopić je prvi dio ove knjige pisao po istinitim događajima koji su se desili za vrijeme njegovog odrastanja. Takođe, od Ćopića bih još preporučila i Pustolovine Nikoletine Bursaća. Zapravo, sve od Ćopićeve literature što je napisano za djecu je predivno.

Robizon Kruso- Danijel Defo

Prije nego što krenem pisati nekoliko rečenica o ovom romanu, bitno je napomenuti da je Defo ovu knjigu napisao 1719. godine. Ova knjiga mi je bila omiljena kada sam bila dijete, a tek kasnije proučavajući je na fakultetu shvatila sam koliko ima stvari koje bi trebale da se drugačije posmatraju i poprilično dublje analiziraju, jer naravno jako je bitno naglasiti da je 300 godina prošlo od njegovog objavljivanja i da je tada svijet bio izgrađen na nekim drugim postulatima. Ipak, za djecu je zaista zanimljiva jer budi taj “avanturistički” duh koji pokreće maštu. Navodno je priča bila nadahnuta stvarnim doživljajima Aleksandera Selkirka, škotskog brodolomca koji je nešto više od četiri godine živjeo na tihookeanskom otoku Más a Tierra. Taj su otok, u čast ovom velikom romanu, čileanske vlasti 1966. preimenovale u Robinzon Kruso. Iza djela krije se ideja ljudske snage i upornosti, a smatram da je jako bitno za djecu da spoznaju upravo ove osobine.

Starac i more-Ernest Hemingvej

Ovaj roman Hemingvej je pisao na Kubi, a Hemingvej je upravo za njega dobio Pulitzerovu nagradu samo godinu dana nakon objavljivanja, tačnije 1952. godine, nakon toga i Nobelovu nagradu 1954. godine. Knjiga prepuna mudrosti koja je ispoljena kroz kratke, direktne rečenice koje i jesu stil pisanja samog Hemingveja. Priča o dječaku Manolinu i starcu Santiagu, nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Roman o usamljenosti, odnosu čovjeka i prirode, koja je, kao što trenutno možemo da vidimo, jako bitna, ali isto tako roman o onome što nas sve čeka- smrt, kraj, završetak ovozemaljskog života. Međutim, kao i u Robizonu, uprkos činjenici što znamo da nas sve čeka kraj, čovjek mora da se bori, gura, ide dalje i stvara. Za mene je ovo jedno vječno djelo, posebno je prikladno za tinejdžere, ali isto tako i za odrasle. Obavezno štivo svih nas!

Gulliverova putovanja- Džonatan Svift

Ovo je jedan putopisni roman ispunjen fantastikom, možemo reći i fantastični roman pisan u obliku putopisa. Jedna satira upakovana u roman koji je objavljen 1726. godine. Zanimljivo je to, što je toliko godina prošlo od objavljivanja nekih knjiga, a čovjek u principu osta čovjek i svi problemi koju su tada bili aktuelni u svijetu, ostaše i danas aktuelni, samo u jednom drugom obliku. Svift ovdje odgovara Defou na njegov prikaz čovjeka kao jedno snažno biće i individuu koja može da se nosi sa svim što mu život kroji. On zapravo ukazuje na moć društva i predrasuda koje itekako mogu da oblikuju život jednog pojedinca. Svift takođe u ovoj knjizi stavlja na test dobro i zlo, kako uopšte zlo dolazi do čovjeka i kako on da se nosi sa tim. Djelo je kompleksnije u smislu da priča o državama, vladama, organizaciji istih i ljudima kao skupini. Meni je bila draga, a smatram da je poruka ove knjige posebno jaka u današnjem vremenu, kada sve ličnosti smatraju da sve mogu, da su posebne, predivne i u tom svom stanju gube granice samoljublja, pa se ono diže na više nivoe koje je jako teško kontrolisati.

Pustolovine Toma Sojera- Mark Tven

Tven, taj famozni Tven i njegova dva kultna lika Tom Sojer i Haklberi Fin. Sve ono što Tven nije bio u svom životu kao dijete, stavio je u lik Toma Sojera. Ono što čitaoci možda ne znaju, jeste to da je vrijeme kada je ovaj roman bio aktuelan, sredina 19.vijeka, vrijeme u kojem su djeca morala da čitaju moralnu i teološku literaturu. Upravo sa ovom knjigom Tven pomjera te granice, pokazujući društvu da je okej biti baš sve ono što je Tom Sojer. Kod Tvena mnogo volim njegovu ironiju i sarakazam koji prikazuje kroz likove, dijaloge i monologe. Ovo je još jedan pustolovni roman prožet zabavom i humorom, a za sve starije čitaoce može da bude dobar podsjetnik na dane iz djetinjstva. Posebno mi se dopada to što Tven nekako indirektno govori, da ne moraju sva djeca da budu i nužno poslušna, mogu biti i nestašna, a opet imati divnu dušu i činiti dobro kroz mala djela. Zapravo, još jedan roman o razbijanju predrasuda u društvu. Sjajni Tom i Hak su i danas tema čak i univerziteta, a smatram da to zaista i zaslužuju.

Copy link