6 knjiških preporuka pred sajmove knjiga

Jesen i proljeće su dva godišnja doba kojima se uvijek veselim. Jeseni posebno zbog sajmova knjiga. Jednostavno volim velike hale i tu tradiciju da se eto nekoliko dana posveti samo svijetu književnosti. Moram priznati, ono što me uvijek poprilično nerviralo na sajmovima knjiga, jeste to, što se većinski isti naslovi nalaze na svim štandovima, a rijetki su oni koji mogu da ponude drugačiji sadržaj. Valjda zato što je sve manje zaljubljenika u knjigu. Ova lista koju sam napravila, nema nikakav redosljed, a pokušala sam sastaviti takvu listu, da se za svakoga nađe po nešto.

Didier Eribon-Povratak u Reims

Ovu knjigu sam dobila na poklon nedavno. Moram priznati da me knjiga očarala. Naime, u njoj se radi o nezaobilaznim temama rasprave zapadnih zemalja, definisanjem društvenih normi, ličnom ispovijedanju prožetom pokušavanjem shvatanjem svijeta oko sebe. Prosto jedna jako dobra sociološka analiza koja takođe sadrži i političke stavove. Dopada mi se jako jer pruža drugačiji uvid u svijet. Široki aspekt autoanalize (samokritičko preispitivanje svojih postupaka i savjesti) mi se posebno dopalo. Možda ćete djelo Eribona teže pronaći, ali nemojte odustati! Zaista vrijedi.

Erih From-Imati ili biti

Takođe jedna, više sociološka knjiga. From me očarao sa svojom mišlju. Ova knjiga je jedna od najuticajnijih knjiga 20. vijeka. Bavi se mnogo materijalizmom, što mene lično, takođe mnogo fascinira. Jednostavno, kako i same knjižare pišu, savršen manifest nove socijalne i psihološke revolucije u cilju spašavanja naše ugrožene planete. Knjiga koja će vam pomoći da razumijete svijet oko sebe, ali ujedno i da ga počnete malo drugačije posmatrati.

Dobrica Ćosić-Dvanaest portreta

Znam da je Dobrica Ćosić poprilično osjetljiva tema na našim prostorima. Ne toliko njegov rad, koliko njegova ličnost. Iskrena da budem, kao neko ko se bavi svijetom književnosti, shvatam da su svi veliki pisci bili za nekoga, negdje loši. Baš zato mislim da se mora odvojiti rad i stvaralaštvo od umjetnika. U ovoj knjizi može da se vidi malo drugačije, lično mišljenje Ćosića, i baš zato mi se i dopalo. Takođe, ova knjiga mi je legla jer već dugo pokušavam da shvatim period poslije Drugog svjetskog rata na našim prostorima. Posebno mi je zanimljivo bilo čitati o tome kako su se naši pisci snalazilli u vremenima u kojima su živjeli. Jako dobrih dvanaest portreta. Jako lijepo napisano. Naravno, ovo je samo subjektivno mišljenje Ćosića i prema tome molim vas, kao i sve u životu, uzmite ga sa rezervom. Uvijek postoji negdje, neka druga perspektiva.

Silvija Plat-Stakleno zvono

U ovu knjigu sam se zaljubila prije nekoliko godina. Vrhunsko djelo američke književnosti i kratke forme pisanja. Žena koja svojom poezijom ostavila veliki trag u svijetu književnosti, a sa ovom knjigom, kao jedinim proznim radom postala klasik XX vijeka. Zanimljivo je to što je Silvija samo mjesec dana nakon objavljivanja ove knjige izvršila samoubistvo. Knjiga prožeta crnim humorom, tragikomedijom i stigmama koje su se nalazile u društvu 50. godina XX vijeka. Jednostavno, jedno veliko djelo i od srca moja preporuka. P.S ja sam je čitala na engleskom, međutim, vidjela sam da je Laguna u svojoj kolekciji Klasici svjetske književnosti izdala i ovu knjigu. Svaka čast na tome!

Fjodor M. Dostojevski-Zapisi iz podzemlja

Gospodin Dostojevski je pored Andrića bio razlog za moje zaljubljivanje u književnost. Jednostavno mi se čini, sve što su ova dva pisca napisala, postalo je magično. Veliko egzistencijalističko djelo, koje je kasnije oblikovalo mnoge pisce i njihovu percepciju svijeta oko sebe. A ako jedno djelo počinje sa ovakvom rečenicom: „Ja sam bolestan čovjek… Zao čovjek. Nesimpatičan čovjek“, mora da je sjajno. Dostojevski je onaj pisac kome rado idemo kada želimo da preispitamo kutke svoje ličnosti. Međutim, ono što je nevjerovatno jesu njegovi portreti ličnosti. Sigurna sam da ukoliko se okrenete oko sebe i pogledate, moći ćete da poistovijetite likove iz njegovih knjiga sa ljudima u svom životu. Smatram da su ovakve knjige neophodne. I baš zato je ova knjiga Must read! P.S sa Dostojevskim nikada ne možete pogriješiti.

Irving Stoun-Žudnja za životom

Ova knjiga postala je veliki bum u posljednje dvije godine. Ja sam je sasvim slučajno čitala prije nekih pet godina. Moji roditelji su je imali na polici, i tako mi je došla u ruke. Knjiga o velikom Van Gogu. Nakon ove knjige, ne samo da sam se zaljubila u rad ovog velikog slikara, nego sam se zaljubila i u njegovu ličnost. Imala sam kasnije i priliku da vidim djela Van Goga uživo. Tako mi se Vincent uvukao pod kožu i mislim da nikada više neće iz nje izaći. Stoun je prekrasno opisao život ovog velikog slikara, koji je bio protkan, tugom, tragedijom, neshvaćenošću, a onda i genijalnošću. Zaista velika preporuka za čitanje svima!

Veoma važan aspekt koji određuje pisca jeste njegovo obrazovanje i zanimanje. U ranijim vekovima, pisci su uglavnom bili privilegovani ljudi koji su imali pristup knjigama i vreme za pisanje. Danas je ta privilegija dostupna svakome, što smatram velikim napretkom.

U epicentru moje čitalačke pažnje pre nekoliko godina našao se roman Konstantinovo raskršće, čiji je autor Dejan Stojiljković. Tog inače popularnog pisca sam otkrio relativno kasno, zbog skepsa prema domaćoj savremenoj književnoj sceni – i potpuno sam pogrešio.

Stojiljkovićev roman Konstantinovo raskršće probudio je u meni duh mašte i razbio sve predrasude o domaćoj literaturi.

„Beskrajna brzina vremena još veća izgleda onima koji gledaju unatrag.“
— Seneka

Nastavio sam da čitam i druga remek-dela ovog autora, ali Konstantinovo raskršće ostaje moj favorit. Roman predstavlja jedinstvenu mešavinu trilera, horora, istorije i intelektualnog stava – kombinaciju koja me je očarala. Stojiljković je inače ljubitelj stripova i sam je pisac istih, što njegovu prozu čini vizuelno atraktivnom i scenski upečatljivom. Taj specifičan stil jednostavno ne ostavlja čitaoca ravnodušnim. Ako ste ljubitelj mitologije, istorije i trilera, kao što sam ja, ovaj roman je vaš izbor.

Konstantinovo raskršće doživelo je više izdanja, prevoda, ilustracija, pa čak i ekranizaciju. Sve to s punim pravom, jer je Stojiljković jedan od retkih domaćih pisaca koji uspeva da uništi dosadu na svakoj stranici. Ovaj urbani istorijski klasik autor naziva „niškim romanom“. Napisan je na specifičnoj mešavini srpskog urbanog i južnjačkog duha, i predstavlja jedno od najboljih ostvarenja srpske književnosti 21. veka. Roman govori o stvarnosti obavijenoj maglom, raspletu istorije i rušenju granica između prošlosti i sadašnjosti.

Konstantin: „Kada postanem imperator, ediktom ću ukinuti igre.“
Čovek u beloj tunici: „Prvo se potrudi da te oni što čekaju ne ukinu. A za igre ne brini – one su večne. Kada igara ne bude, neće više biti ni Rima.“

Stojiljković pripoveda istorijski ep ispunjen autentičnom prašinom, mrakom i misterijom.

Među nezaboravnim likovima je Nemanja Lukić, vampir i oficir, koji se pojavljuje i u drugim autorovim delima. Iako vampir, Lukić je blizak čitaocu, što ga čini posebno privlačnim i lako razumljivim.

Radnja romana smeštena je u vreme Drugog svetskog rata, kada Hajnrih Himler šalje šturmbanfirera Hajnriha Kana u Niš s tajnim zadatkom – da pronađe mač rimskog imperatora Konstantina, za koji se veruje da ima mistične moći neophodne Trećem rajhu. U tom trenutku, Treći rajh gubi na bojnim poljima. Niš je u teškom stanju. Nemci redovno vrše streljanja, ali istovremeno ih napada i misteriozno biće. Grad je ispunjen raznolikim likovima – grešnicima, vešticama, partizanima, lokalnim tipovima i borcima monarhističke frakcije. Istorijski Naisus, koji se nalazi u podnožju Niša, zajedno s ovim gradom čini pozornicu događaja koji se odvijaju u različitim vremenima.

Stojiljković nas na upečatljiv način podseća da su svi ratovi isti, mada se likovi i ratnici menjaju. Njegova pripovest je epska, slikovita, filmska, južnjačka i srpska – a ipak univerzalna.

Preporučio bih ovaj roman svima, a posebno onima koji su skeptični prema istoriji i književnosti.

Damir Maksić, 2024.