Holivud je danas postao poprilično komercijalan, zar ne? Međutim, postoje neki velikani kojima ta komercijala ništa ne može jer su se njihov rad i stvaralaštvo uzdigli na tolike visine, da ne osjete struje koje pokušavaju da taj rad umanje. Jedna od tih velikana jeste i Meril Strip, dama koja je sa svojim zanimljivim izgledom i prije svega, fenomenalnim glumačkim sposobnostima postala ikona Holivuda i uzor za mnoge mlade glumce.

Rođena je 22. juna 1949. godine u Nju Džerziju. Otac joj je njemačkog i švajcarskog porijekla, a majka njemačkog, engleskog i irskog.

Ono što vjerovatno niste znali, jeste to da je jedan od njenih predaka Vilijam Penn, koji je osnivač Savezne države Pensilvanije u SAD-u.

U toku odrastanja, majka joj je bila velika podrška i uvijek joj je govorila da sa radom može da ostvari sve svoje snove. Željela je da bude advokat, a tek u toku koledža krenula je da se interesuje za glumu. Jedan od profesora je rekao: Mislim da Meril niko nije naučio glumiti, ona je to sama učinila. Prijavila se na dramsku akademiju na Yale koledžu, jednom od najprestižnijih za dramske umjetnosti u svijetu. 1975. godine završila je master studije na ovom koledžu, a kasnije i doktorske studije dramskih umjetnosti na Darthmouth koledžu. Krenula je da glumi u pozorištu, a jedna od prvih filmskih uloga bila je u filmu Julia, koji je osvojio Oskara. U njemu se Meril pojavljuje kratko u pozadinskoj sekvenci.

Nakon ove uloge Meril je primjetio Robert de Niro, koji je ujedno i bio njen veliki uzor. De Niro je vidio Meril u pozorišnoj predstavi Višnjik od Antona Čehova i ponudio joj sporednu ulogu u filmu Lovac na jelene (1978). Baš za ovu ulogu bila je prvi put nominovana za Oskara za najbolju sporednu glumicu. Samo godinu nakon toga osvaja ovu nagradu i to za film Kramer protiv Kramera. Nedugo nakon toga, 1983. godine u ruke joj dolazi i Oskar za najbolju žensku glavnu ulogu u filmu Sofijin izbor. Tako je krenulo zlatno doba ove glumice, koje još uvijek traje.

Nominovana je za Oskara više od bilo koje glumice u Holivudu, čak 21 put, a osvojila ga je tri puta: za dva gore navedena filma, Kramer protiv Kramera i Sofijin izbor, kao i za portret Margaret Tačer r u Željeznoj dami. Ona je jedna od samo šest glumaca koji su osvojili Oskara tri puta, a ovu čast dijeli s Katrin Hepburn, Danijel Dej Luisom, Džek Nikolsonom, Ingrid Bergman i Valterom Brennanom. Dobro društvo zar ne? 😉

Cijelu platu od uloge Margaret Tačer u filmu Željezna dama darovala je Nacionalnom muzeju istorije žena. Odlikovana je Predsjedničkom medaljom slobode 2014. godine od strane Baraka Obame.

Mandatory Credit: Photo by Michelle Quance/Variety/Shutterstock (10405453fi) Meryl Streep Variety Studio at Toronto International Film Festival, Presented by AT&T, Day 4, Canada – 09 Sep 2019

Kada je postala zvijezda, Meril je ispričala o jednom od svojih prvih glumačkih iskustava. Naime, Dino de Lorentis se u toku jedne audicije okrenuo prema svom sinu i rekao:

– Zašto si mi doveo ovo ružno stvorenje?

Na šta je Meril na tečnom italijanskom odgovorila: -Jako mi je žao što nisam lijepa onoliko koliko bih trebala da budem, ali znate šta? To što stoji pred vama, je to što ćete dobiti.

Tako da ako vas iko ikada bude nazvao ružnim ili rekao da nešto ne možete, sjetite se Meril Strip i znajte da su svi počeci ponekad teški, zapravo, jako često teški.

8.

8 stvari koje niste znali o Čarli Čaplinu

Prva debitacija već na sceni


Oba Čaplinova roditelja bili su zabavljači muzičke dvorane u Londonu. U svojoj autobiografiji opisao je kako je u dobi od 5 godina majka izgubila glas pred gomilom vojnika. Direktor scene – ili možda njegov otac ili neko od ljubavnika njegove majke – uveo ga je zatim na scenu kao zamjenu. Čaplin je prvo otpjevao popularnu pjesmu pod nazivom „Jack Jones“, što je natjeralo publiku da ga zasipa novčićima. Navodno se nasmijao najavivši da će podići novac prije nego što nastavi. Još je smijeha uslijedilo kad je počeo oponašati majku.

Odrastao djelimično u sirotištu

Kako se zdravlje Čaplinove majke pogoršavalo, tako su se pogoršavale i porodične finansije. Toliko se stanje pogoršalo da su 1896. Čaplin i njegov stariji polubrat poslani u javni internat za „siročad i siromašnu djecu“. Čaplin je tamo proveo oko 18 mjeseci, najduži period neprekidnog školovanja koji je ikad dobio. Naučio je čitati i pisati, ali očito je pretrpio poprilične fizičke povrede, uključujući teške udarce i brijanje glave za vrijeme napada. Ubrzo nakon toga, njegova majka je bila predana mentalnoj ustanovi. Njegov je otac u međuvremenu imao vrlo malu ulogu u njegovom odgoju i na kraju je umro od alkoholizma u 37. godini.

Nije mu se dopadao njegov prvi film


Tokom Čaplinove druge vodvilske turneje po Sjedinjenim Državama 1913. godine, Keystone Studios angažovao ga je za 150 dolara sedmično. Prvi put u filmu nastupio je početkom sljedeće godine, glumeći prevaranta bez posla u filmu „Zarađivati ​​za život“. Noseći brkove na upravljaču, cilindar i monokl, ušao je u nekoliko smiješnih gegova, posebno dok se borio s junakom priče. Sve u svemu, Čaplin je bio zaprepašten svojim nastupom. „Bio sam ukočen“, rekao je kasnije. Takođe je optužio direktora da je iz ljubomore izrezao njegov najbolji materijal.

Čaplin je glumio istog lika skoro u svim filmovima


Prije svog drugog filma, Čaplin se jednog dana oblačio u široke pantalone, uski kaput, velike cipele, malu kapu i bambusov štap. Dodao je malene lažne brkove i navodno se šepurio glumeći. Ovaj takozvani lik ,,malog skitnice“ odmah je dobio popularnost, iznjedrivši toliko imitatora i marketinških shema da ga je štampa označila „Čaplinitis“, a Čaplin će postati persona na ekranu u naredne dvije i po decenije. Samo 1914. godine pojavio se u desetinama kratkih filmova kao Mali skitnica, od kojih je većinu sam režirao.

Rano je postao milioner


S 1.250 dolara nedeljno, plus bonusom od 10.000 dolara, Čaplin se preselio u decembru 1914. u Essanay Studios, koji ga je reklamirao kao „najvećeg komičara na svetu“. Potom je potpisao ugovor sa Uzajamnom filmskom korporacijom za 670.000 američkih dolara godišnje, nakon čega je pristao napraviti osam komedija za First National za više od milion američkih dolara. Konačno, 1919. osnovao je vlastiti studio sa kolegama iz Hollywooda Douglasom Fairbanksom, Mary Pickford i D.W. Griffith. „Bavio sam se poslom zbog novca i umjetnost je iz toga izrasla“, rekao je Čaplin jednom. „Ako su ljudi razočarani sa tom izjavom, ne mogu im pomoći. To je istina.“

Ženio se tri puta sa tinejdžerkama

Čaplin tri puta ženio sa tinejdžerkama. Prvi put sa 17-godišnjom glumicom Mildred Harris, zbog čega će se ubrzo požaliti, rekavši da su oni „nepomirljivo pogrešno shvaćeni“. Nakon razvoda oženio se 16-godišnjom Litom Gray, još jednom glumicom s kojom je gorko raskinuo. I 1943. godine 54-godišnji Chaplin oženio se 18-godišnjom Oonom O’Neill, s kojom ga je predstavio holivudski agent. Njenog oca, dramaturga Eugena O’Neilla, toliko je uznemirio ovaj brak da se odrekao kćerke. Međutim, za razliku od drugih brakova, ovaj brak je potrajao. Oona i Čarli ostali su zajedno sve do Čarlijeve smrti u 88. godini i imali su osmero djece.

Progonjen je iz SAD-a

Uprkos tome što je u Sjedinjenim Državama živio gotovo 40 godina, Čaplin nikada nije postao američki državljanin. U međuvremenu, dijelom zahvaljujući „Modernim vremenima“, satiri modernog doba, stekao je reputaciju simpatizera komunista. Tijekom McCarthyjeve ere, FBI ga je stavio pod nadzor, a kongresmen iz Mississippija zatražio je njegovu deportaciju. Američka vlada tada mu je opozvala dozvolu za ponovni ulazak 1952. dok je putovao u Englesku na odmor. Umjesto da se vrati da odgovara na optužbe pred odborom imigracionih zvaničnika, Čaplin je odlučio preseliti svoju porodicu u Švicarsku. Posjetio bi Sjedinjene Države samo još jednom, 1972. godine, kako bi prihvatio počasnu nagradu Oskar.

Pljačkaši grobova ukrali su njegove posmrtne ostatke

Samo nekoliko mjeseci nakon Čaplinove smrti, dvojica razbojnika ukrala su mu kovčeg sa švicarskog groblja i poslali njegovoj supruzi zahtjev za otkupninu od 600.000 dolara. Kad je odbila platiti, navodno su joj prijetili djeci. Međutim, ubrzo su uhapšeni razbojnici, a kovčeg je pronađen. Potom je ponovno sahranjen u betonu koji štiti od krađe.

Copy link
Powered by Social Snap