U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan mačaka. Za mene su uvijek bile poprilično lukave životinje i uvijek sam malo više na strani pasa. Ali baš zbog te njihove lukavosti, promišljenosti i živahnosti inspirisale su mnoge pisce i njihova djela. Prema tome, hvala macama što postoje 😊

Ovo su neki od poznatih pisaca koji su voljeli, ili još uvijek vole ove životinjice.

  • Haruki Murakami

Čini mi se da ako ste jednom čitali ovog poznatog pisca, nemoguće je da niste primjetili motiv mačke koja se stalno pojavljuje u knjizi. Ovaj japanski pisac poznat po tome što voli mačke, a uključio ih je u mnoge svoje radove. U “Hronike ptice navijalice” priča se vrti oko nestale mačke Toru Okada koju on voli više od bilo koje žene s kojom se susreće. Takođe u knjizi „1Q84“  postoji i grad mačaka koji igra veliku ulogu u trećem i četvrtom dijelu knjige. A i u knjizi „Kafka na obali“ postoji lik koji uzgaja duše mačaka i profesionalno ih pronalazi. Da, Murakami i mačke su posebna ljubav. A sve knjige od Murakamija mogu samo da vam preporučim. O njima ću posebno pisati neki drugi put.

„Skupljam ploče i mačke. Trenutno nemam nijednu mačku. Ali ako šetam i vidim mačku, odmah postanem srećan“. – Haruki Murakami

  • Čarls Dikens

Dok je Dikens bio veoma poznat i tražen u svijetu, najviše je svoje vrijeme volio da provede kući u Engleskoj sa svojim mačkama. Dikens je jednom pitao, “Koji je veći dar od ljubavi prema mački?” Četiri decenije nakon njegove smrti, Meri Dikens razmišljala je o različitim mačjim članovima porodice Dickens u svojoj knjizi o njenom suprugu. Provela je nekoliko stranica na isticanju gluve mačke koja je ispoljila ekskluzivnu predanost svom ,,ocu“. “Uvijek je bio uz svog gospodara i često ga je pratio po vrtu i sjedio s njim dok je pisao”, napisala je. Razumljivo uznemiren kada je njegova voljena mačka Bob umrla 1862. godine, pisac je željno zadržao vizuelno sjećanje na svom stolu. Jedna od Bobovih šapa bila je odmah nabijena i nalepljena na sječivo slonovače, na kojem je bilo ugravirano “C.D. u znak sjećanja na Boba 1862.”

  • Ernest Hemingvej

Hemingvejeva prva mačka, Snowball, imala je šest “prstića”, a u autorovoj bivšoj kući u Key Westu nalazi se na desetine potomaka od ove mace, od kojih polovina takođe ima po šest “prstića”. Neki čak polidaktilne (šesterokrake) mačke nazivaju “Hemingvejevim mačkama”. Napisao je: “Mačka ima apsolutnu emocionalnu iskrenost: ljudska bića, iz ovog ili onog razloga, mogu sakriti svoja osjećanja, ali mačka to ne čini.”

  • Edgar Alan Po

Ovaj pisac je bio pravi ljubitelj mačaka, a on i njegova supruga Virdžinija su imali mačku po imenu Katarina. Čak jedna od njegovih najstrašnijih priča, „Crna mačka“, govori o čovjeku koji je volio svoju mačku Plutona sve dok se nije jedno veče kući vratio pijan, pokušao da je uhvati, a mačka ga je snažno ugrizla. Ovdje se priča dalje razvija, a neka ostane tajna kako. 😊

Koliko je volio mačke Po je izrazio rekavši: “Volio bih da mogu pisati tajanstveno kao mačka.”

  • Horhe Luis Borhes

Ovaj Argentinski pjesnik, esejist i pisac kratkih priča koji je pomogao popularizaciji latinoameričke književnosti podijelio je svoj ponizni život s nekoliko mačaka, uključujući i veliku bijelu mačku Beppo, nazvanu po liku u pjesmi od Lorda Bajrona o čovjeku koji se izgubio na moru. On piše: “Pripadate nekom drugom vremenu. Vi ste gospodar mjesta omeđenog poput sna. ” (od ” za mačku”)

  • Čarls Bukovski

Bukovski je isto tako volio mačke, a takođe je zapisao: “Dobro je imati puno mačaka oko sebe. Ako se loše osjećate, samo pogledajte mačke i biće vam bolje, jer one znaju da je sve baš tako kako je. Nema razloga za nerviranje. One jednostavno znaju. One su spasitelji. Što više mačaka imate, duže ćete živjeti. Ako imate sto mačaka, živjećete deset puta duže nego ako ih imate deset. Jednog dana to će biti otkriveno, i ljudi će imati po hiljadu mačaka i živjeti zauvijek. To je stvarno komično.”

Copy link