Moja ljubav prema Andriću i njegovim djelima počela je u srednjoj školi zahvaljujući mom profesoru srpskog jezika i književnosti-Velimiru Gatariću koji nam je uvijek ponavljao Andrićeve riječi „Ne treba žuriti jer život žuri.“ Tada, mislim da nisam u potpunosti shvatala te njegove riječi. Ne znam ni danas da li ih u potpunosti shvatam. Profesora nažalost na ovom svijetu više nema, a sve se nadam da negdje sa Ivom pije kafu i priča o knjigama. Kada god u životu dođem u ono stanje da ne mogu više da čitam, uzmem neko djelo od Andrića i lakoća, a ujedno i dubina tih riječi, očaraju me i odvedu u neke daleke, često prošle svjetove. Moram biti iskrena i reći da mi nije drago to što danas Andrićevo ime svako mućka po ustima i svako polaže pravo da priča o njegovim djelima. Moram biti iskrena i reći da me ne interesuju niti politika, niti nacije, niti religija kada se o Andriću radi. Moram biti iskrena i reći da je on više od svega toga. On je umjetnik, pisac i veliki gospodin. To su činjenice.

Niko, nikada neće opisati napaćenu Bosnu i Hercegovinu kao on. Jedini način da shvatimo zašto smo danas ovakvi kakvi smo, jeste da pogledamo u našu prošlost, i da je prihvatimo. Smatram da je to jako bitno, jer jedino tako čovjek može da se okrene ka boljem sutra. Međutim, nije Andrićeva posebnost izražena samo u tome što opisuje prostor Balkana, patnje naroda na ovim prostorima, mentalitet koji se urezao sabljama koje su mahale na brdovitom Balkanu, smatram da je njegova posebnost leži u opisu čovjeka kao pojedinca. Kada čitate njegova djela, čini se kao da nenamjerno, diskretno opisuje ljude i njihove živote, a ta diskretnost kao da u isto vrijeme igra i najveću ulogu u fabuli. I tako čitaoc kao da pada u neki drugi svijet, onaj u kojem postoji „svemogući pisac“ koji razumije najdublje misli pojedinca. Za mene je to, vidite, nevjerovatno. Nevjerovatno je to da jedan čovjek svojim riječima, stilom pisanja, lakoćom, a ujedno i dubinom misli zaokupira čitaoca, da čak i onom koji nije u stanju da shvati, vidi ili razumije, približi sve ono što nazivamo život. Bez obzira da li se radi o nekom veziru, o nekom sultanu, konzulu, o nekom mostu, o nekom fratru, Andrić nam kazuje, možda i ono što smo već čuli, ali svojim posebnim glasom, koji niko poslije njega nije posjedovao u književnosti na prostoru Balkana. Da, znam da možda pretjerujem, i da ima sjajnih pisaca koji čuče u sjeni ovog Nobelovca, ali zaista pored svih kritika upućenih ovom piscu, čitaoc ne može da zanemari njegovu magičnost izražavanja i naraciju koju sa lakoćom kreira i prenosi na sve nas.  Živjeći na „zapadu“ u proteklih pet godina, kada god su me drugari sa fakulteta pitali koju knjigu da pročitaju kako bi bolje razumjeli naš mentalitet- samo kažem bilo šta od Ive Andrića. Većina ne zna ko je Ivo Andrić, većina se iznenadi kada kažem da je dobio Nobela i da je bio za oslobođenje Jugoslavije od Austrougarske, da je studirao na Bečkom univerzitetu, ali da je za Beč rekao da mu je isuviše hladan. Vjerovatno jedini čovjek koji je upoznao i Gavrila Principa i Adolfa Hitlera. Većina se iznenadi, a ja volim te iznenađene izraze lica. I uvijek im kažem, mnogo je onih koji su sa nevjerovatnom smislom za pisanu riječ stvarali na našim prostorima- samo njihova djela ostaše neprevedena i skučena na malom Balkanu, baš onom o kojem je Andrić pisao.

Njegova djela su ona kojima se vraćate nekoliko puta u toku života, njegova dubokoumnost i vizija su samo nešto što bi svaki čovjek mogao poželjeti da posjeduje. I za kraj, samo jedan citat:

“I vrline jednog čoveka mi primamo i cenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima.”

Ivo Andrić
K.

Književni trendovi 2025: Šta ćemo čitati ove godine?

Književna scena 2025. godine donosi zanimljive promjene i nastavak nekih ključnih trendova iz prethodnih godina. Čitatelji širom svijeta okreću se novim žanrovima, istražuju glasove koji su ranije bili marginalizovani i sve više koriste tehnologiju kako bi unaprijedili svoje čitalačko iskustvo.

Evo pregleda najvažnijih žanrova, autora i tema koje će obilježiti ovu godinu.

Jedan od dominantnih pravaca je ekološka književnost, poznata i kao „cli-fi“ (climate fiction). U svijetu suočenom s izazovima klimatskih promjena, autori koriste fikciju kako bi istražili kako će ekološke krize oblikovati budućnost čovječanstva. Ovi romani ne samo da upozoravaju na opasnosti, već često nude i vizije održivijih društava. Imena poput Kim Stanley Robinsona i Richard Powersa vode ovaj pravac, dok se nova generacija autora pridružuje s kreativnim i uzbudljivim pričama.

Autofikcija ostaje jedan od najčitanijih žanrova. Knjige koje brišu granice između stvarnosti i fikcije, nudeći intimne uvide u lične priče autora, i dalje osvajaju publiku. Čitatelji su fascinirani iskrenošću i ranjivošću ovakvih priča, a imena poput Rachel Cusk, Karl Ove Knausgårda i Ocean Vuonga ostaju nezaobilazna. Očekuje se da će mnogi autori iz različitih kulturnih i društvenih konteksta uvesti svježinu u ovaj žanr.

Poezija, potpomognuta društvenim mrežama, doživljava pravu renesansu. Instagram i TikTok pjesnici privlače nove generacije čitatelja, često predstavljajući poeziju u kombinaciji s vizualnim elementima. Rupi Kaur i slični autori postavili su temelje, dok nove zvijezde dolaze s originalnim glasovima i temama koje istražuju ljubav, identitet i društvenu pravdu. Još jedan trend koji dobija na značaju jeste popularnost hibridnih žanrova. Autori sve više kombinuju elemente različitih književnih pravaca, stvarajući unikatne priče koje prelaze granice tradicionalne klasifikacije. Krimi-trileri s naučnofantastičnim elementima ili povijesni romani s fantastikom postaju prava poslastica za čitatelje željne nečeg novog. Knjige poput The Midnight Library Matta Haiga pokazuju kako ovakve kombinacije mogu biti i popularne i inovativne.

Posebnu pažnju privlače autori izvan zapadnog kulturnog okvira. Književnost iz Azije, Afrike i Latinske Amerike sve više dobija globalnu publiku. Priče koje istražuju lokalne tradicije, istoriju i savremene izazove često sadrže univerzalne poruke koje rezoniraju s čitateljima širom svijeta. Ova diversifikacija književne scene čini čitanje bogatijim i raznovrsnijim.

Tehnologija nastavlja igrati ključnu ulogu u načinu na koji konzumiramo književnost. Audio-knjige postaju sve popularnije, posebno među zauzetim čitateljima, dok interaktivne priče putem aplikacija nude personalizovana iskustva. Ovo omogućava ljudima da se povežu s pričama na načine koji su ranije bili nezamislivi.

Na kraju, ne možemo ignorisati ulogu žena u književnosti 2025. godine. Ženski glasovi iz različitih dijelova svijeta donose priče koje istražuju teme poput identiteta, rodne ravnopravnosti i socijalne pravde. Autorke poput Bernardine Evaristo, Elif Shafak i Chimamande Ngozi Adichie, koja je nakon 10 godina rada na svom romanu „Dream Count“ odlučila da čitateljima predstavi svoje novo djelo, nastavljaju osvajati čitatelje svojim moćnim i inovativnim pričama.

Godina pred nama obećava bogatstvo raznolikih priča, glasova i perspektiva. Bez obzira na to da li vas privlače introspektivne autofikcije, distopijske ekološke priče ili hibridni žanrovi, književna scena 2025. ima nešto za svakog strastvenog čitatelja.

Copy link
Powered by Social Snap