U čitankama se danas, na prostoru bivše Jugoslavije, rijetko nalaze imena koja su nekada bila obavezno štivo, a oni koji su stvarali, počeše da padaju u zaborav. Na današnji dan 1925. godine rodio se jedan od onih koji su svojim stvaralaštvom ostavili trag u književnosti, koji nikada, niko neće moći izbrisati, ma koliko god se trudio. Sušić je rođen u Vlasenici. U jednoj kratkoj autobiografiji ovog pisca stoji:

“Rođen sam u Vlasenici trećega juna 1925. godine. Otac mi bijaše islamski sveštenik koji je svaku umnu knjigu smatrao svetinjom koju valja čuvati u kući i po nekoliko puta čitati, pa kad se shvati, opet je lijepo smjestiti da je pri ruci, ako se nauk iz nje smetne s uma, a zatreba. Majka – domaćica, znala je pričati ljepše neko što ja danas umijem pisati. Njene priče nisu bile tanana tkanja bajki, nego uzbudljivi vezovi činjeničkih rijeka što ih je zapamtila od starijih, a ovi od svojih prethodnika.“

Preuzeto sa stav.ba

Nakon završene osnovne škole, upisuje gimnaziju u Tuzli, a nakon toga i Učiteljski faklutet u Sarajevu. Kao i mnogi velikani sa prostora bivše Jugoslavije, i Sušić je otišao u Partizane, i to 1942. godine, kada je u svijetu rat bio na svom vrhuncu. A rat kao stvoreno zlo od strane čovjeka, u ovom piscu ostavlja veliki trag, koji kasnije i utiče na njegovo književno stvaralaštvo. Nakon rata radio je kao učitelj u Tuzli i Srebrenici, bio novinar „Oslobođenja“, „Zadrugara“, ali i upravnik Narodne biblioteke u Tuzli, koja danas nosi naziv Derviš Sušić. Bio je i redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i kućni pisac tuzlanskog pozorišta. Umro je 1990. godine u Sarajevu. Sahranjen je u Aleji Velikana. Danas u Vlasenici postoji i ulica koja nosi njegovo ime. U bivšoj Jugoslaviji Sušić je bio jedan od omiljenih pisaca. Čitali su ga svi, đaci u školama, domaćice, radnici, profesori, i svi sa istim žarom. Danas, njegovo ime se skoro više ni ne spominje, a mi mlade generacije pustili smo njegov rad u zaborav, zamjenivši ga nekom „lakšom“ i „bržom“ literaturom. Bitno je naglasiti, da se Sušić nikada nije svrstavao niti iznosio svoju partijsku, ali ni vjersku pripadnost, a njegova djela nikada nisu bila zabranjena. Prvo djelo koje je objavio jeste S proleterima 1950., a njegov književni rad dostiže vrhunac objavljivanjem knjige Ja, Danilo 1960. godine i Danilo u stavu mirno 1961. godine. Sušić se u svojim djelima distancira od politike, a čovjeka u maloj Bosni i Hercegovini predstavlja u njegovom punom svjetlu, sa svim njegovim vrlinama i manama prožetim uticajem istorije. Uticaj različitih kultura i čovjekova želja za prilagođavanjem, kao i posmatranje identiteta kroz druge narode su često tema Sušićevih djela. Upravo o ovome Sušić piše u svojim djelima Pobune 1966., Uhode 1971., Hodža Strah 1977. , kao i romanu Čudnovato koji je objavljen posthumno 1992. godine. Stil pisanja Derviša Sušića je jednostavan, kratak, lagan za praćenje, a vođen naracijom koja opisuje živote ljudi, njihovu muku, patnju i rastrganost između Zapada i Istoka na ovim prostorima. Ostašmo uvijek u raskoraku, a zašto smo upravo takvi, otkrićete čitajući ovog velikog pisca. Voljela bih kada bismo više pričali o ovakvim ljudima. Voljela bih kada bismo svi, bez obzira na naciju i religiju znali za imena ovakvih velikana. Voljela bih da naša djeca sutra znaju ko su oni i da ih čitaju. Jer ako ih mi ne spominjemo, i ako ih mi zaboravimo, ljepota cijelog jednog svijeta pašće u zaborav, a životi i muke naroda na ovom prostoru ostaće samo mit.

Nastojao sam uvijek da govorim istinu, što ne znači da sam uvijek imao pravo. I drugi imaju svoje istine. Izgleda da se moja istina otrgnula od mene, pa sad o meni izriče svoje hirovite sudove čak i na usta onih koji su pozajmili mišljenje. Ah, kakav pad!” 

― Derviš Sušić, Listopad

K.

Književni trendovi 2025: Šta ćemo čitati ove godine?

Književna scena 2025. godine donosi zanimljive promjene i nastavak nekih ključnih trendova iz prethodnih godina. Čitatelji širom svijeta okreću se novim žanrovima, istražuju glasove koji su ranije bili marginalizovani i sve više koriste tehnologiju kako bi unaprijedili svoje čitalačko iskustvo.

Evo pregleda najvažnijih žanrova, autora i tema koje će obilježiti ovu godinu.

Jedan od dominantnih pravaca je ekološka književnost, poznata i kao „cli-fi“ (climate fiction). U svijetu suočenom s izazovima klimatskih promjena, autori koriste fikciju kako bi istražili kako će ekološke krize oblikovati budućnost čovječanstva. Ovi romani ne samo da upozoravaju na opasnosti, već često nude i vizije održivijih društava. Imena poput Kim Stanley Robinsona i Richard Powersa vode ovaj pravac, dok se nova generacija autora pridružuje s kreativnim i uzbudljivim pričama.

Autofikcija ostaje jedan od najčitanijih žanrova. Knjige koje brišu granice između stvarnosti i fikcije, nudeći intimne uvide u lične priče autora, i dalje osvajaju publiku. Čitatelji su fascinirani iskrenošću i ranjivošću ovakvih priča, a imena poput Rachel Cusk, Karl Ove Knausgårda i Ocean Vuonga ostaju nezaobilazna. Očekuje se da će mnogi autori iz različitih kulturnih i društvenih konteksta uvesti svježinu u ovaj žanr.

Poezija, potpomognuta društvenim mrežama, doživljava pravu renesansu. Instagram i TikTok pjesnici privlače nove generacije čitatelja, često predstavljajući poeziju u kombinaciji s vizualnim elementima. Rupi Kaur i slični autori postavili su temelje, dok nove zvijezde dolaze s originalnim glasovima i temama koje istražuju ljubav, identitet i društvenu pravdu. Još jedan trend koji dobija na značaju jeste popularnost hibridnih žanrova. Autori sve više kombinuju elemente različitih književnih pravaca, stvarajući unikatne priče koje prelaze granice tradicionalne klasifikacije. Krimi-trileri s naučnofantastičnim elementima ili povijesni romani s fantastikom postaju prava poslastica za čitatelje željne nečeg novog. Knjige poput The Midnight Library Matta Haiga pokazuju kako ovakve kombinacije mogu biti i popularne i inovativne.

Posebnu pažnju privlače autori izvan zapadnog kulturnog okvira. Književnost iz Azije, Afrike i Latinske Amerike sve više dobija globalnu publiku. Priče koje istražuju lokalne tradicije, istoriju i savremene izazove često sadrže univerzalne poruke koje rezoniraju s čitateljima širom svijeta. Ova diversifikacija književne scene čini čitanje bogatijim i raznovrsnijim.

Tehnologija nastavlja igrati ključnu ulogu u načinu na koji konzumiramo književnost. Audio-knjige postaju sve popularnije, posebno među zauzetim čitateljima, dok interaktivne priče putem aplikacija nude personalizovana iskustva. Ovo omogućava ljudima da se povežu s pričama na načine koji su ranije bili nezamislivi.

Na kraju, ne možemo ignorisati ulogu žena u književnosti 2025. godine. Ženski glasovi iz različitih dijelova svijeta donose priče koje istražuju teme poput identiteta, rodne ravnopravnosti i socijalne pravde. Autorke poput Bernardine Evaristo, Elif Shafak i Chimamande Ngozi Adichie, koja je nakon 10 godina rada na svom romanu „Dream Count“ odlučila da čitateljima predstavi svoje novo djelo, nastavljaju osvajati čitatelje svojim moćnim i inovativnim pričama.

Godina pred nama obećava bogatstvo raznolikih priča, glasova i perspektiva. Bez obzira na to da li vas privlače introspektivne autofikcije, distopijske ekološke priče ili hibridni žanrovi, književna scena 2025. ima nešto za svakog strastvenog čitatelja.

Copy link
Powered by Social Snap