Dopustite mi da vam danas, na ovaj novembarski dan, kažem nešto više o prekrasnom portugalskom piscu Joseu Saramagu. Rođen je na današnji dan 1922. godine u siromašnoj porodici u Portugalu. Kada je imao dvije godine, porodica mu se seli u Lisabon, a te iste godine Jose gubi starijeg brata. Bio je dobar đak, ali roditelji nisu imali dovoljno novca da ga školuju, pa je Jose pohađao srednju tehničku školu. Nakon mature radio je kao mehaničar, bravar, a tek kasnije kao novinar i urednik. Dugo godina je radio prevodilac, samo kako bi uspio da zaradio platu i na taj način sebe izdržava. Bio je član Komunističke partije Portugala, nije vjerovao u crkvu, čak je oštro kritikovao. Vlast ga je stalno optuživala za kontroverzna mišljenja, a zbog osude crkve, sa suprugom se odselio na Kanarska ostrva. 70-ih godina krenuo je da objavljuje svoja prva djela poezije, a nakon pada komunizma počeo je aktivnije da se bavi književnošću.
Bio je vječiti borac protiv nepravde, loših sistema o kojima je neiscrpno pisao, zlih ljudi, a ovaj svijet je napustio 2009. godine. Autor je 18 romana, pet dramskih komada, tri zbirke pjesama i tri zbirke pripovjedaka, kao i jednog obimnog putopisa o Porutgalu, nekoliko hronika, knjiga za djecu i memoara. Osvojio je Nobelovu nagradu za književnost 1998. godine. U Lisabonu danas postoji Fondacija Josea Saramaga, a ovo su neki od njegovih najljepših citata iz knjiga.
Pisao je mnogo o tami, ja ga zato i posebno volim. Sa ovim citatima cilj mi je da vam približim njegovo djelo i u vama probudim želju da pročitate nešto od ovog velikog pisca.
Ja mislim da smo svi mi slijepi; slijepci koji mogu da vide, ali iz nekog razloga ne vide.
Sljepilo
Nije teško živjeti sa drugima, teško ih je razumijeti
Sljepilo
Kakav je ovo svijet gdje čovjek može i mašine poslati na Mars, a ne može učiniti ništa da zaustavi ubijanje drugih ljudi?!
Sljepilo
Dobro sam – fenomen tako neprirodan da je primjećen samo kod ljudskih bića.
Sljepilo
-Pobogu, pa sljepilo nije prelazno.
-Nije ni smrt, no na kraju svi umremo.
Sljepilo
Svako od vas ima svoju vlastitu smrt, nosi je sa sobom na skrovitom mjestu od rođenja, ona pripada tebi, ti pripadaš njoj…
Kolebanje smrti
Godina smrti Rikarda Reiša
Mnogi ljudi prožive cijele svoje živote čitajući, ali nikada ne tragajući za smislom iza napisanih reči, oni ne shvataju da su riječi ustvari samo kamenje postavljeno da bismo prešli preko brze rijeke, a razlog zbog čega je to kamenje tamo, je taj da možemo da se dočepamo druge obale…druga obala je ono što je bitno.
Ljudski riječnik još uvek nije u stanju, a vjerovatno nikada neće ni biti, da sazna, prepozna i komunicira sa svime što čovek može da doživi i osjeti.
Godina smrti Rikarda Reiša
Bilo to po volji Božijoj ili ne, ali ja znam da ovaj čovjek nema na šta da osloni glavu, i istinu vam velim, da bi se mnoge stvari na ovome svijetu doznale prije no što bude prekasno kada bi muževi i žene razgovarali jedni sa drugima kao muževi i žene.
Jevanđelje po Isusu Hristu
Živa je istina da niti mladost zna šta može, niti starost može ono što zna.
Pećina
Treba napomenuti, zarad neiskusnih, da, kada su u pitanju osjećanja, ona najiskrenija, sa što manje reči, više ćemo reći.
Pećina
Koga brige more, ustaje prije zore, ili spava da bi usnio brige koje ga more.
Pećina