Ako bismo pričali o ženama iz prošlosti koje su danas inspiracija mladim djevojkama širom svijeta, onda bi sigurno jedna od njih morala da bude i velika slikarka Frida Kalo. O tome kako jedna ženska figura može da pokrene mase i probudi želju za originalnošću, svjedoči ne samo njen rad, nego i njen život, koji je zaista bio šaren i van slikarskog platna.

Frida Kalo rođena je 06. jula 1907. godine u Meksiko Sitiju. Da li je slučajnost da se rodila baš kada je nastajao moderni Meksiko protkan revolucijom? I da li je slučajnost što je njeno pravo ime Frieda, što potiče od njemačke riječi Frieden, a znači mir?

Ne znam da li je slučajnost, ali čini mi se da se u životima ovakvih ljudi, kockice same nekako magično slože.

Kao dijete, Frida je oboljela od polia, što je dovelo do neproporcionalnog razvijanja njenog tijela. Kako je bila odličan učenik, upisala je studije medicine, ali sa 18 godina doživjela je saobraćajnu nesreću, koja je takođe uticala na njeno zdravlje i učinila je neplodnom. Tek kasnije, kada je postala cijenjena u svijetu umjetnosti, krenula su nagađanja o njenom zdravlju i tome, da li bi to moglo biti razlog što ona uvijek nosi duge haljine?

Baš u toku svog oporavka, Frida je dane provodila slikajući i shvatila da želi da se bavi slikarstvom. Tada je krenula sve više da se zatvara u sebe, a već u to vrijeme, kao mlada djevojka, razbila je velike stigme društva i otvoreno je bila u vezama i sa muškarcima, a i sa ženama.

Bila  je član Komunističke partije, a na jednom partijskom okupljanju, upoznala je i svog budućeg muža i cijenjenog slikara Diega Rivieru. Nedugo nakon toga, par se oženio, a Frida je inspiraciju pronašla u folk kulturi Meksika i krenula da crta male autoportrete. Par se preselio 1930. godine u Ameriku, ali po preseljenju Frida i Diego naišli su na mnoge probleme. Naime, Frida se mučila sa zdravstvenim problemima i neplodnošću, ali se takođe mučila i sa kapitalističkim društvom na koje je naišla u Americi. Njeni motivi unutrašnjih borbi postali su sve veća tema na slikarskom platnu.

Prije sam mislila da sam najčudnija osoba na svijetu, ali onda sam pomislila da od toliko ljudi na svijetu, mora da postoji neko baš kao ja ko se osjeća bizarno i defektno na način na koji se ja osećam. Onda bih je tako zamišljala, misleći da i ona tamo negdje tako zamišlja mene. Nadam se, ako si tamo negdje i čitaš sada ovo, da znaš da je istina da sam ovdje i da sam čudna kao i ti.

Frida Kalo

Kroz svoje slike, Frida je oslikavala zapravo svoja osjećanja, strah, traume, te svoje ljubavne veze. Oslikavala je svoju stvarnost i sve svoje emocije, a ono zbog čega je ostala ponajviše upamćena, jeste to što se nije bojala predstaviti onaj ,,tamni“ dio ljudskog bića koji se krije u svima nama. Do tada je umjetnost služila većinski za prikazivanje lijepog, ali je Frida bila jedna od prvih umjetnika kojih su se kroz svoja djela pobunili protiv ovakve definicije estetičnosti.

Ljubav između nje i Diega, ostala je vječna uprkos silnim turbulencijama koje su oboje umjetnika proživljavali. O tome svjedoči i portret Fride, i istetovirani Diego na njenom čelu.

Između ostalog zbog nemogućnosti uspjeha u Americi i poteškoće sa snalaženjem u takvom društvu, Frida i Diego vraćaju se u Meksiko Siti. Tada njena karijera postaje jako produktivna, a slijedi i razvod braka sa Diegom. Ona opet odlazi u Nju Jork, a njena pojava u šarenoj haljini tamo izaziva divljenje. Tako je primjetio i Andre Breton, koji joj je pomogao da izlaže u Nju Jorku. Nakon Amerike, Frida je osvajala i Evropu. Prilikom jedne izložbe u Parizu, Luvre, poznati francuski muzej, želio je da otkupi jednu njenu sliku. Samim tim, njeno umjetničko djelo, postalo je prvo koje je ovaj veliki muzej otkupio u 20. vijeku. Mnogi pariški umjetnici su je srdačno primili u svoje krugove, između ostalog i veliki Pikaso.

Njena popularnost rasla je uporedo i u Americi, ali i u Meksiku.

1940. godine opet se udaje za Dijega, i dobija profesorsku poziciju u jednoj Meksičkoj školi umjetnosti, a od sredine 40ih nilazi na prepreke u svijetu umjetnosti, jer nije željela da se prilagođava željama klijenata i mijenja svoj stil stvaralaštva. Tada slika jedan od svojih najpoznatijih portreta ,,Slomljeni stub“. Na ovoj je slici prikazala sebe golu i podijelila sredinu. Kičma joj je slomljena. Nosi hirurški aparat, a na tijelu su joj zabodeni ekseri, što je pokazatelj stalne boli koju je prolazila. Na ovoj je slici Frida izrazila svoje fizičke izazove kroz svoju umjetnost. Za to vrijeme imala je nekoliko operacija i morala je nositi posebne steznike kako bi zaštitila kičmu.

Njeno se zdravstveno stanje pogoršava, a 1950. dijagnosticirana joj je gangrena u desnom stopalu. Sljedećih devet mjeseci provela je zakovana za krevet. Ali s velikom ustrajnošću, Frida Kalo nastavila je raditi i slikati. 1953. imala je samostalnu izložbu. Iako je u to vrijeme imala ograničenu pokretljivost, pojavila se na svečanosti otvorenja izložbe. Stigla je kolima hitne pomoći i pozdravila prisutne, proslavila ceremoniju u krevetu koji joj je galerija postavila. Nekoliko mjeseci kasnije, morala je prihvatiti još jednu operaciju. Dio desne noge amputiran joj je kako bi se zaustavila gangrena.

Uz sve bolove koje je prolazila, bila je i veoma depresivna. Otprilike sedmicu dana nakon svog 47. rođendana, Frida Kalo preminula je u svojoj voljenoj kući, u kojoj je provodila dosta vremena. Javno je prijavljeno da je umrla od plućne embolije, ali postoje nagađanja koja su govorila da je umrla od mogućeg samoubistva.

Ostala je poznata po mnogo toga. Najviše po svojim autoportretima, ali zaista i snagi kojom odiše njena umjetnost. Čitajući samo o njenom životu, možemo da vidimo snagu i istrajnost, kao što se vidi i u očima naslikanim na njenim autoportretima.

Slikala sam sebe, jer sam prečesto sama i jer sam ’predmet’ kojeg poznajem najbolje.

Frida Kalo

Cover Photo: © Bettmann/Getty Images