I dok za života nije mogao da objavi većinu svojih dijela, ostao je jedan od najbitnijih stvaraoca ruske i svjetske književnosti u 20. vijeku. Rođen upravo na današnji dan 15. maja 1891. godine u Kijevu, veliki pisac, dramaturg i pozorišni reditelj Mihail Afansjevič Bulgakov, bio je jedno od sedmoro djece u svojoj porodici. Sa čak devet godina, prvi put je pročitao “Mrtve duše” od Gogolja, koje su na dječaka ostavile veliki uticaj. Nakon završetka Prve kijevske gimnazije, Bulgakov upisuje medicinski fakultet “Taras Ševčenko” u rodnom Kijevu, a 1916. godine završava studiji sa odličnim uspjehom. Ovdje je bitno napomenuti, da se pisac ženio tri puta za vrijeme svog života, a u prvom braku sa sa Tatjanom Lappom par se mnogo mučio sa finansijskim problemima jer je Bulgakov, kao i većina pisaca, bio poprilično spontana osoba koja nije mogla da štedi novac. 1917. godine prvi put odlazi u Moskvu, ali se ubrzo nakon toga vraća u Kijev, gdje započinje privatnu praksu kao venerolog. U to vrijeme Kijev je bio veliko žarište sukobljenih strana, Crvene armije, Bjelogardejaca, Ukrajinskih nacionalista i Njemačkih trupa. Za vrijeme Građanskog rata u Rusiji biva mobilisan 1919. godine u vojsku Ukrajinske narodne republike. Međutim, ubrzo oboljeva od tifusa, i jedva preživljava ovu bolest, ali se odlučuje da svoj život posveti književnosti. Kada se 1921. godine vratio u Moskvu počeo je da se bavi novinarstvom, a nedugo nakon toga objavljuje i svoje prve kratke priče, od kojih neke bivaju prikazane i u teatrima. Ali pošto je Bulgakov u većini svojih dijela kritikovao Sovjete, njegova djela počinju sve manje da se prikazuju na pozorišnim daskama. Staljin se stalno poigravao sa piscem, pa je za neka djela zabranio da se prikazuju u pozorištu, ali je zato djelo “Dani Turbina” odgledao čak 15 puta.

Ovo i jeste bio veliki problem većine pisaca. Mnogi od njih bivali su protjerivani u inostranstvo, dok se druga polovina morala prilagođavati vlasti, i objavljivati samo ono što vlast dozvoli. Upravo zato je i čin revolucije ostavio neizbrisiv trag na rusku književnost 20. vijeka.

Zdravstveno stanje pisca se pogoršava 1924. godine, a tada i svojoj supruzi diktira posljednje poglavlje romana “Majstor i Margarita”. Pisac umire 1940. godine u Moskvi. Na njegovom je grobu postavljen kamen prozvan “Golgota”, koji je ranije ležao na grobu Gogolja. Ana Ahmatova i Boris Pasternak su mnogo poštovali ovog pisca, a Ahmatova mu piše i pjesmu “Sjećanju M.A. Bulgakova”

Nažalost, do 1930. sva njegova djela prestaju da se štampaju. Roman po kojem je ostao zapamćen “Majstor i Margarita”, veliko djelo svjetske književnosti pisao je od 1928. do 1940. godine.

Majstor i Margarita- kratki opis

,,Vi niste Dostojevski“ – žena je rekla Korovjevu.
„Kako to znate?“
„Dostojevski je mrtav.“ – odgovorila je žena sa nešto manje sigurnosti.
„Protestujem!“ – ubacio se Behemot. „Dostojevski je besmrtan!“

Majstor i Margarita

Ovu knjigu bih od srca svakome preporučila. Maestralno djelo u kojem se prepliću mnoge teme, a glavna je tema dobra i zla. Roman je zaista napisan sa jednom složenom strukturom, gdje se u prvom dijelu fantastični svijet prepliće sa stvarnim, a u drugom dijelu preovladava samo fantazija i mašta. Može se u njemu pronaći mnogo interteksta, povezanosti sa Faustom i Margareti, ali opisuje i dešavanja u Moskvi dvadesetih godina 20. vijeka. Ono što je mene najviše fasciniralo jeste satira i humor pisca. Upravo ovaj spoj, onoga što bi se činilo nespojivim, čine ovo djelo jedinstveno. Ovaj roman prvi put osviće u javnosti 1966. godine, i to u skraćenoj verziji. Jedna od knjiga, koju je nemoguće ispustiti iz ruke, a ostavlja neizbrisiv trag na sve one koji je pročitaju. I što je najljepše, čini mi se nekako da je pogodna i za srednjoškolce, a i za penzionere. Jer svi možemo da maštamo, i sigurna sam da svaki put kada se ova knjiga pročita, može da se pronađe neka nova smisao i pouka.

Copy link