I dok za života nije mogao da objavi većinu svojih dijela, ostao je jedan od najbitnijih stvaraoca ruske i svjetske književnosti u 20. vijeku. Rođen upravo na današnji dan 15. maja 1891. godine u Kijevu, veliki pisac, dramaturg i pozorišni reditelj Mihail Afansjevič Bulgakov, bio je jedno od sedmoro djece u svojoj porodici. Sa čak devet godina, prvi put je pročitao „Mrtve duše“ od Gogolja, koje su na dječaka ostavile veliki uticaj. Nakon završetka Prve kijevske gimnazije, Bulgakov upisuje medicinski fakultet „Taras Ševčenko“ u rodnom Kijevu, a 1916. godine završava studiji sa odličnim uspjehom. Ovdje je bitno napomenuti, da se pisac ženio tri puta za vrijeme svog života, a u prvom braku sa sa Tatjanom Lappom par se mnogo mučio sa finansijskim problemima jer je Bulgakov, kao i većina pisaca, bio poprilično spontana osoba koja nije mogla da štedi novac. 1917. godine prvi put odlazi u Moskvu, ali se ubrzo nakon toga vraća u Kijev, gdje započinje privatnu praksu kao venerolog. U to vrijeme Kijev je bio veliko žarište sukobljenih strana, Crvene armije, Bjelogardejaca, Ukrajinskih nacionalista i Njemačkih trupa. Za vrijeme Građanskog rata u Rusiji biva mobilisan 1919. godine u vojsku Ukrajinske narodne republike. Međutim, ubrzo oboljeva od tifusa, i jedva preživljava ovu bolest, ali se odlučuje da svoj život posveti književnosti. Kada se 1921. godine vratio u Moskvu počeo je da se bavi novinarstvom, a nedugo nakon toga objavljuje i svoje prve kratke priče, od kojih neke bivaju prikazane i u teatrima. Ali pošto je Bulgakov u većini svojih dijela kritikovao Sovjete, njegova djela počinju sve manje da se prikazuju na pozorišnim daskama. Staljin se stalno poigravao sa piscem, pa je za neka djela zabranio da se prikazuju u pozorištu, ali je zato djelo „Dani Turbina“ odgledao čak 15 puta.

Ovo i jeste bio veliki problem većine pisaca. Mnogi od njih bivali su protjerivani u inostranstvo, dok se druga polovina morala prilagođavati vlasti, i objavljivati samo ono što vlast dozvoli. Upravo zato je i čin revolucije ostavio neizbrisiv trag na rusku književnost 20. vijeka.

Zdravstveno stanje pisca se pogoršava 1924. godine, a tada i svojoj supruzi diktira posljednje poglavlje romana „Majstor i Margarita“. Pisac umire 1940. godine u Moskvi. Na njegovom je grobu postavljen kamen prozvan „Golgota“, koji je ranije ležao na grobu Gogolja. Ana Ahmatova i Boris Pasternak su mnogo poštovali ovog pisca, a Ahmatova mu piše i pjesmu „Sjećanju M.A. Bulgakova“

Nažalost, do 1930. sva njegova djela prestaju da se štampaju. Roman po kojem je ostao zapamćen „Majstor i Margarita“, veliko djelo svjetske književnosti pisao je od 1928. do 1940. godine.

Majstor i Margarita- kratki opis

,,Vi niste Dostojevski“ – žena je rekla Korovjevu.
„Kako to znate?“
„Dostojevski je mrtav.“ – odgovorila je žena sa nešto manje sigurnosti.
„Protestujem!“ – ubacio se Behemot. „Dostojevski je besmrtan!“

Majstor i Margarita

Ovu knjigu bih od srca svakome preporučila. Maestralno djelo u kojem se prepliću mnoge teme, a glavna je tema dobra i zla. Roman je zaista napisan sa jednom složenom strukturom, gdje se u prvom dijelu fantastični svijet prepliće sa stvarnim, a u drugom dijelu preovladava samo fantazija i mašta. Može se u njemu pronaći mnogo interteksta, povezanosti sa Faustom i Margareti, ali opisuje i dešavanja u Moskvi dvadesetih godina 20. vijeka. Ono što je mene najviše fasciniralo jeste satira i humor pisca. Upravo ovaj spoj, onoga što bi se činilo nespojivim, čine ovo djelo jedinstveno. Ovaj roman prvi put osviće u javnosti 1966. godine, i to u skraćenoj verziji. Jedna od knjiga, koju je nemoguće ispustiti iz ruke, a ostavlja neizbrisiv trag na sve one koji je pročitaju. I što je najljepše, čini mi se nekako da je pogodna i za srednjoškolce, a i za penzionere. Jer svi možemo da maštamo, i sigurna sam da svaki put kada se ova knjiga pročita, može da se pronađe neka nova smisao i pouka.

K.

Književni trendovi 2025: Šta ćemo čitati ove godine?

Književna scena 2025. godine donosi zanimljive promjene i nastavak nekih ključnih trendova iz prethodnih godina. Čitatelji širom svijeta okreću se novim žanrovima, istražuju glasove koji su ranije bili marginalizovani i sve više koriste tehnologiju kako bi unaprijedili svoje čitalačko iskustvo.

Evo pregleda najvažnijih žanrova, autora i tema koje će obilježiti ovu godinu.

Jedan od dominantnih pravaca je ekološka književnost, poznata i kao „cli-fi“ (climate fiction). U svijetu suočenom s izazovima klimatskih promjena, autori koriste fikciju kako bi istražili kako će ekološke krize oblikovati budućnost čovječanstva. Ovi romani ne samo da upozoravaju na opasnosti, već često nude i vizije održivijih društava. Imena poput Kim Stanley Robinsona i Richard Powersa vode ovaj pravac, dok se nova generacija autora pridružuje s kreativnim i uzbudljivim pričama.

Autofikcija ostaje jedan od najčitanijih žanrova. Knjige koje brišu granice između stvarnosti i fikcije, nudeći intimne uvide u lične priče autora, i dalje osvajaju publiku. Čitatelji su fascinirani iskrenošću i ranjivošću ovakvih priča, a imena poput Rachel Cusk, Karl Ove Knausgårda i Ocean Vuonga ostaju nezaobilazna. Očekuje se da će mnogi autori iz različitih kulturnih i društvenih konteksta uvesti svježinu u ovaj žanr.

Poezija, potpomognuta društvenim mrežama, doživljava pravu renesansu. Instagram i TikTok pjesnici privlače nove generacije čitatelja, često predstavljajući poeziju u kombinaciji s vizualnim elementima. Rupi Kaur i slični autori postavili su temelje, dok nove zvijezde dolaze s originalnim glasovima i temama koje istražuju ljubav, identitet i društvenu pravdu. Još jedan trend koji dobija na značaju jeste popularnost hibridnih žanrova. Autori sve više kombinuju elemente različitih književnih pravaca, stvarajući unikatne priče koje prelaze granice tradicionalne klasifikacije. Krimi-trileri s naučnofantastičnim elementima ili povijesni romani s fantastikom postaju prava poslastica za čitatelje željne nečeg novog. Knjige poput The Midnight Library Matta Haiga pokazuju kako ovakve kombinacije mogu biti i popularne i inovativne.

Posebnu pažnju privlače autori izvan zapadnog kulturnog okvira. Književnost iz Azije, Afrike i Latinske Amerike sve više dobija globalnu publiku. Priče koje istražuju lokalne tradicije, istoriju i savremene izazove često sadrže univerzalne poruke koje rezoniraju s čitateljima širom svijeta. Ova diversifikacija književne scene čini čitanje bogatijim i raznovrsnijim.

Tehnologija nastavlja igrati ključnu ulogu u načinu na koji konzumiramo književnost. Audio-knjige postaju sve popularnije, posebno među zauzetim čitateljima, dok interaktivne priče putem aplikacija nude personalizovana iskustva. Ovo omogućava ljudima da se povežu s pričama na načine koji su ranije bili nezamislivi.

Na kraju, ne možemo ignorisati ulogu žena u književnosti 2025. godine. Ženski glasovi iz različitih dijelova svijeta donose priče koje istražuju teme poput identiteta, rodne ravnopravnosti i socijalne pravde. Autorke poput Bernardine Evaristo, Elif Shafak i Chimamande Ngozi Adichie, koja je nakon 10 godina rada na svom romanu „Dream Count“ odlučila da čitateljima predstavi svoje novo djelo, nastavljaju osvajati čitatelje svojim moćnim i inovativnim pričama.

Godina pred nama obećava bogatstvo raznolikih priča, glasova i perspektiva. Bez obzira na to da li vas privlače introspektivne autofikcije, distopijske ekološke priče ili hibridni žanrovi, književna scena 2025. ima nešto za svakog strastvenog čitatelja.

Copy link
Powered by Social Snap