Na današnji dan 1818. godine rođen je veliki ruski pisac realizma Ivan Turgenjev. Bio je ruski romanopisac, slikar, pjesnik, prevodioc i jedan od glavnih ,,krivaca“ što je zapad imao priliku da se susretne sa književnošću istoka.
Rođen je u plemićkoj ruskoj porodici. Odrastao je sa još dvojicom braće Nikolajem i Sergejom. Majka mu je pripadala bogatoj ruskoj porodici i bila je veoma obrazovana žena, koja je ulagala mnogo u obrazovanje svojih sinova. Zapošljavala je strane guvernate kako bi mogli da uče strane jezike, a u kući se nalazila i velika biblioteka koja je omogućavala mladom Ivanu da se od rane mladosti upozna sa njemačkom i francuskom književnošću. Otac je zbog posla često bio odsutan, a svoj odnos sa ocem Turgenjev opisuje u autobiografskom romanu ,,Prva ljubav“. Kao dijete, zajedno sa porodicom selio se u Njemačku i Francusku, ali su se ipak vratili u Moskvu, kako bi Ivan i njegova braća mogla da dobiju najbolje školovanje. Elitne škole omogućile su mu da izučava klasike svjetske i ruske književnosti.
Ono što je posebno interesantno, jeste to da mu je jedan od profesora na fakultetu bio Nikolaj Vasiljevič Gogolj. Za vrijeme studija gubi brata i oca, a od 1838. do 1841. godine studira filozofiju u Berlinu.
Kada je Gogolj umro, razočarala ga je suzdržanost štampe prema tom tužnom događaju te je napisao nekrolog u kojem je kazao sve što ga je mučilo. U Peterburgu je cenzurom zabranjeno objavljivanje.
Car je naredio da autor bude kažnjen s mjesec dana zatvora, mada je pravi povod za to bila piščeva zbirka pripovjedaka „Lovčevi zapisi“.
Iako je budno praćen od strane policije, nastavio se baviti književnim radom. Burne polemike izazvao je i roman „Očevi i djeca“, gdje je prikazao sukob između starog i novog naraštaja, a to je u stvari bio sukob između liberala i demokrata prosvjetitelja.
Beskorisno je čovjeku sa predrasudama dokazivati neopravdanost njegovih predrasuda.
Ivan Turgenjev
Bio je očaran zapadom i smatrao je da i Rusija treba da prihvati te ideje. Naravno, kao i mnoge njegove kolege, bio je protiv kmetstva.
Nije se nikada ženio, ali je bio poznat po svojim mnogobrojnim ljubavnim vezama. Tako je i dobio vanbračnu kćerku Paulinet. Njegov najbliži prijatelj iz svijeta književnosti bio je Gustav Flaubert, a obojica su u svojim mišljenjima odbacivali desničarske i ljevičarske poglede na svijet. Nisu se slagali sa Tolstojem i Dostojevskim, jer ova dva velikana ruske književnosti nisu bila toliko naklonjena zapadu kao Turgenjev. U Parizu se takođe sprijateljava sa Emilom Zolom i braćom Goncourt.
Bio je agnostik, tada. Zamislite? Postoji i anegdota da kada je zajedno sa Tolstojem putovao u Pariz, Tolstoj je napisao za njega da je veoma dosadan. Toliko se nisu podnosili da je Tolstoj 1861. godine Turgenjeva izazvao na dvoboj. Naravno, ubrzo se izvinuo zbog ovoga, ali nakon toga ova dva velika pisca više nikada nisu progovorili. Čak i Dostojevski ismijava Turgenjeva, ali se 1880. godine na svečanosti otkrivanja Puškinovog spomenika miri sa Turgenjevim.
1861. godine emigrira u Pariz gdje ostaje do smrti. 1879. godine primio je počasni doktorat Univerziteta Oxford. Međutim nedugo nakon toga, njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo i u januaru 1883 .godine otkriva se da ima maligni tumor koji je metastazirao na leđnoj moždini.
Umire 03. septembra 1883. godine.
Na njegovoj sahrani Tolstoj je molio: „Prijatelju, vrati se u književnost!“. Ubrzo nakon toka, Turgenjevu u čast, Tolstoj je napisao djelo „Smrt Ivana Iliča“
Poznatija njegova djela su zbirka novela „Lovčevi zapisi“ (1852), romani „Ruđin“ (1856), „Plemićko gnijezdo“ (1859), „Očevi i djeca“ (1862) te zbirke „Pjesme u prozi“ (1878) i „Senilia“ (1882).
Ljubav je jača od smrti i od straha pred smrću.“