Često razmišljam o pokretačkoj snagi koja je potrebna da se stvori jedno umjetničko djelo. Odakle su svi ti veliki umovi crpili svoju inspiraciju. Nije moj cilj da zazirem u privatnost umjetnika. Mene samo zanima proces stvaralaštva, jer mislim da je veoma fascinantan, a takođe sa turističke strane, ukoliko posjetite neke od navedenih gradova ili mjesta, što da ne znate da je tu baš stvarano neko umjetničko djelo.

Edgar Allan Poe je pisac koji je možda najpoznatiji po svojim jezivim pjesmama i pričama, ali njegov dom u Bronxu u New Yorku bio je sve samo ne mračan. U ovoj klasičnoj, šarmantnoj kućici autor je napisao neka od svojih najpoznatijih djela, uključujući „Annabel Lee“, kako navodi New York Times.

Agatha Christie nije mogla odoljeti kupovini Greenwaya kada je izašao na tržište – to je bila njena kuća iz snova od djetinjstva, opisala ju je kao „najljepše mjesto na svijetu“, a ubrzo nakon kupovine kuće, opremila je kao radosnu porodičnu kuću za odmor. Prostani vrt je nesumnjivo inspirisalo njene misteriozne romane; Ima li boljeg mjesta za postavljanje misterije ubistva od bijele džordžijanske kuće smještene usred valovitih brda Devon? Christie i njena porodica bili su strastveni kolekcionari, a mnogi od njihovih fascinantnih predmeta sada su izloženi u kući, zajedno sa albumima ispunjenim informacijama o najpoznatijoj autorki misterija na svijetu. Više informacija o ovoj kući možete pronaći ovdje.

Charles Dickens: 48 Doughty Street
U muzeju Charlesa Dickensa možete i da vidite kako je izgledao život ovog pisca i porodičnog čovjeka. U ulici Doughty 48 u Bloomsburyju, London, Dickens je napisao Olivera Twista, The Pickwick Papers i Nicholasa Nicklebyja, postigavši međunarodnu slavu i postao viktorijansko nacionalno blago. Kuća izgleda kao iz njegovih romana – puna viktorijanskog nameštaja, fascinantnih umjetničkih dela, pa čak i stola za kojim bi Dikens pisao. Informacije o muzeju možete pronaći ovdje.

Lav Tolstoj: Jasnaja Poljana

Pisac o ovom mjestu govori kao o svom „nepristupačnom književnom uporištu“. Jasnaja Poljana u Tuli, u Rusiji, bila je mjesto gdje je rođen Lav Tolstoj, napisao romane kao što su Rat i mir (1867) i Ana Karenjina (1877) i na kraju tu je i sahranjen.

Mark Twain

Od 1874. do 1891. godine Mark Twain je živio u ovoj viktorijanskoj gotičkoj kući u Hartfordu, u državi Connecticut, sa svojom mladom porodicom. Zadnji sprat je služio i kao soba za bilijar i kao Twainova radna soba za pisanje. Tu je američki majstor napisao nekoliko svojih trajnih djela, uključujući Avanture Toma Soyera (1876), Princ i siromah (1881) i Avanture Haklberija Fina (1884).

Johann Wolfgang von Goethe

U ovoj kući je 1749. godine rođen Johann Wolfgang von Goethe. Čuveni njemački pisac (možda najpoznatiji po svojoj tragičnoj drami Faust) živio je ovdje do šesnaeste godine, kada se preselio u Lajpcig da studira pravo. Smješten u Frankfurtu, Njemačka, rezidencija je sada muzej koji je otvoren sedam dana u sedmici.

Vladimir Nabokov

Nabokov je rođen u jednoj od najistaknutijih ruskih aristokratskih porodica, provodeći svoje djetinjstvo između imanja u Siverskoj i velike gradske kuće u Sankt Peterburgu u ulici Bolshaya Morskaya 47 – mjestu koje bi opisao kao „jedinu kuću na svijetu“. Godine 1916., sa samo šesnaest godina, naslijedio je dramatičnu vilu iz 18. vijeka od svog ujaka, ali život se umiješao i Nabokov nikada nije dobio priliku da u potpunosti uživa u njoj, jer je njegova porodica pobjegla od revolucije manje od godinu dana kasnije. Pisac se nikada nije vratio u Rusiju, niti je više vidio svoje domove iz djetinjstva, ali su oba sada uspostavljena kao muzeji njegove književne zaostavštine.

Gabriel García Márquez

Fikcija ovog velikog – vjerovatno najvećeg južnoameričkog pisca – imala je svoje embrionalne početke u Aracataci. Porodica Márqueza doselila se ovdje 1910. godine kako bi njegov deda mogao da izbjegne kajanje što je ubio čoveka u dvoboju, a upravo je u malom gradiću pisac počeo halapljivo da čita i da se susreće sa dobrim i zlim duhovima koji se prepliću u njegovim romanima. Prvobitna kuća je uništena u toku nevremena, ali je osmosoban stan rekonstruisan 2010. godine kao mjesto književnog hodočašća, ispunjeno autorovim memorabilijama.

K.

Ko je Han Kang? Nobelovka i glas savremene književnosti

Iskreno, već odavno ne pridajem previše pažnje osvajanju Nobelove nagrade za književnost, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, smatram da je kriterij za dodjelu ove nagrade često upitan, jer je često vođen politikom, slično kao i mnoga druga takmičenja, bilo da su u pitanju muzička, kulturna ili umjetnička priznanja. Mislim da to ne bi trebalo biti tako. Nagrade bi trebalo da se dodjeljuju isključivo na osnovu književnog kvaliteta – stila pisanja, snage riječi, forme i inovativnosti – a ne na osnovu tema koje se politički uklapaju u trenutni diskurs.

Moje razočaranje dodatno je poraslo otkako Haruki Murakami, jedan od mojih omiljenih pisaca i najpoznatijih savremenih autora, koji je više puta bio nominovan, nije dobio nagradu. To je, za mene, značilo gubitak povjerenja u proces odabira. Čitanjem djela nekih laureata shvatila sam da mnogi od njih jednostavno ne ostavljaju dubok utisak na mene. Naravno, ko sam ja da sudim? Postoji odbor stručnjaka koji donosi ove odluke.

Takođe, ne dopada mi se činjenica da popularnost i prodaja knjiga nagrađenih autora vrtoglavo rastu nakon dodjele Nobelove nagrade. To jeste prirodna posljedica takvog priznanja, ali ostavlja utisak da književna vrijednost dolazi u drugi plan pred marketingom. Ipak, to je već odavno dio književnog svijeta.

Ipak sam odlučila napisati ovaj tekst jer smatram da bi, s obzirom na to da se radi o književnom blogu, bilo neprikladno ne osvrnuti se na dodjelu Nobelove nagrade. Iako možda nisam sigurna koliko to ima smisla s obzirom na moje stavove, čini mi se važnim podijeliti svoje mišljenje i pružiti kontekst koji će čitateljima pomoći da bolje razumiju moj stav.

Han Kang, južnokorejska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024. godine, postala je prepoznata po intenzivnoj prozi koja se bavi dubokim pitanjima ljudskog postojanja. Nagrada joj je dodijeljena za „poetsku prozu koja istražuje istorijske traume i razotkriva krhkost ljudskog života“. Iako nisam još imala priliku pročitati njena djela, njen književni opus izazvao je globalnu pažnju i zaslužuje da mu se posveti prostor na ovom blogu.

Život i inspiracija

Han Kang je rođena 1970. godine u Gvangdžuu, gradu poznatom po burnoj istoriji koja je značajno uticala na njeno književno stvaralaštvo. Njena porodica, posebno otac Han Seung-won, poznati pisac, podsticala je njenu ljubav prema literaturi. Studije korejske književnosti na Univerzitetu Yonsei dodatno su oblikovale njen književni glas. Karijeru je započela pisanjem poezije, ali se kasnije posvetila prozi, pokazujući sklonost eksperimentisanju s formom i jezikom.

„Vegetarijanka“ – Prelomna tačka karijere

Roman „Vegetarijanka“ (2007) donio je Han Kang međunarodnu slavu. Ova priča o mladoj ženi koja odlučuje postati vegetarijanka suočava se s nerazumijevanjem svoje porodice i društva, ali istovremeno dotiče teme identiteta, slobode i nasilja. Minimalistički, ali intenzivan stil pisanja Han Kang učinio je ovaj roman jedinstvenim, donoseći mu Međunarodnu Bookerovu nagradu 2016. godine.

Njeni drugi romani, poput „Ljudske činidbe“, istražuju bolne istorijske događaje, poput masakra u Gvangdžuu 1980. godine, kroz perspektive različitih likova. Time Han Kang spaja individualne priče s kolektivnim traumama, postavljajući univerzalna pitanja o ljudskoj prirodi i sjećanju.

Bol i ljepota često idu ruku pod ruku, i ta koegzistencija je nepodnošljiva.
(Vegetarijanka)

Han Kang je poznata po spoju poetičnosti i brutalnosti. Njena proza prelazi granice tradicionalne naracije, fokusirajući se na emocije, unutrašnje sukobe i složene teme poput patrijarhata, nasilja i gubitka. „Bijela knjiga“ (2016) istražuje boju bijele kroz meditaciju o žalovanju, čistoti i prolaznosti.

Njena djela često izazivaju čitaoca da preispita sopstvene stavove o tijelu, duši i društvenim normama, što ih čini relevantnim i globalno razumljivim.

Zašto čitati Han Kang?

Iako se ukus čitatelja razlikuje, Han Kang nudi književno iskustvo koje je i izazovno i značajno. Njena djela nisu laka za čitanje, ali ostavljaju dubok utisak, podstičući čitaoce na razmišljanje o složenim pitanjima života i ljudskosti.

Ako želite da istražite njeno stvaralaštvo, „Vegetarijanka“ je dobar početak. Za one koji žele dublje razumijevanje njenog rada, preporučujem „Ljudske činidbe“ i „Bijelu knjigu“. Nadam se da će njena djela ubrzo biti dostupna širem auditorijumu, jer su teme koje obrađuje od značaja za sve nas.

 

Copy link
Powered by Social Snap