Proljeće sa sobom nosi sunce, toplinu, ali mi se čini da se sa njim često i budimo. Tako sva ona naša motivacija koja je prespavala zimske dane pokušava da ugleda svjetlo dana. Tim povodom, evo i 3 knjiških preporuka za ovo lijepo vrijeme:

  1. Mulat albino komarac Stevo Grabovac

Mulat albino komarac je knjiga koju je napisao banjalučki pisac Stevo Grabovac. Ja sam tek nedavno na nju naletila. Stevo i ja se družimo svako jutro na putu od moje kuće do posla, čitajući se u tramvaju. Sa slušalicama u ušima, u masi ljudi, odvojim se i podružim sa Stevom. Tih dvadesetak minuta vožnje su vrijeme za mene i vrijeme za Stevu.

,,Roman Steve Grabovca „Mulat albino komarac“ svjedočanstvo je o jednoj izgubljenoj generaciji. Na samom početku, u djetinjstvu, ta generacija pred sobom kao da ima, bar se tako može činiti onima koji su u to vjerovali, neku budućnost, no umjesto toga, slijedi ratna apokalipsa, upropaštene tinejdžerske godine, a potom, kad dođe nekakav mir, slijedi život bez nade u postapokaliptičnom, postratnom, distopijskom društvu koje danas svi tako dobro poznajemo. „Mulat albino komarac“ jedna je od mnogih pripovijesti o prošlosti koju bi najradije svi zaboravili. Radi se o izuzetno čitljivom, ali i tužnom štivu, pisanom iskrenim i jednostavnim jezikom, bez zadrške i bez ikakve naznake politiziranja. Stevo Grabovac napisao je roman koji će se čitati i dugo pamtiti.“ Ove riječi napisao je predivni Bekim Sejranović, a ja nekako ništa više ne bih dodala. Nećete se pokajati ukoliko vam ova knjiga zapadne u ruke!

2. Glad-Knut Hamsun

Ova knjiga je prvenac nobelovca Hamsuna, koja je ujedno i uvod u 20. vijek moderne psihološke literature. Tomas Man ga je nazvao ,,potomkom Dostojevskog i Ničea“, a Čarls Bukovski ,,najvećim piscem koji je ikada živio“. Hamsun je ovu knjigu pisao gladan. Radnja se odvija u Kristijaniji (od 1925. godine ponovo Oslo), a prati doživljaje izgladnjelog mladića. On tumara ulicama u potrazi za hranom, a njegov dodir sa realnošću se progresivn smanjuje kako vrijeme odmiče. Onemogućen je da pronađe posao, da li zbog nesposobnosti ili nespremnosti da radi ,,svakodnevne poslove“ jer to smatra nedostojnim svojih vještina i darovitosti.

Knjiga u kojoj se svi mi možemo pronaći u dijelu koji stalno opravdava sebe i svoje postupke, a glad se može protumačiti kao jedan do motiva koji se koriste kako bi se čitalac našao u zabludi da se upravo to dešava nekome ,,tamo daleko“, a ne nama. Međutim, da li je zaista tako? Hamsun je, čini mi se, dio svih nas.

3. Pisac kao profesija- Haruki Murakami

Proljeće sa sobom donosi nove knjiške preporuke.

Ovu knjigu inače ne bih preporučila samo ljudima koji vole Murakamija, nego svim čitaocima koji bi željeli da saznaju nešto više o kreativnom procesu stvaranja, koji sam po sebi, je veoma zanimljiv pojam. S obzirom na to da je Murakami jedan od najpoznatijih pisaca današnjice, a istovremeno i čovjek koji nije davao mnogo intervjua, ova knjiga služi kao njegovo svjedočanstvo u vezi različitih tema, kao na primjer, Nobelova nagrada, njegovo djetinjstvo i razmišljanje o školi, kako se nosi sa negativnom kritikom i kako stvara svoje likove u knjigama. U dvanaest poglavlja, Murakami otvoreno piše o svom životu, sreći, pisanju i mnogim drugim stvarima. Zaista vam ovu knjigu od srca preporučujem!

Copy link