Neki novi naslovi u kućnoj kolekciji

Okej, znam da sam bila spora u posljednje vrijeme sa objavljivanjem tekstova na Knjigocrviću. Izvinjavam se zbog toga. Master studiji mi oduzima mnogo više vremena nego što sam planirala, a kako po cijele dane sjedim ispred računara, naveče mi samo bude do toga da pročitam poneku stranicu iz knjige koja nije ,,obavezna“ literatura. Međutim evo, semestar se približava kraju, a ja sam napokon uhvatila vremena da sa vama podijelim nekoliko knjiga koje sam dobila na poklon i koje sam kupila. April je bio sjajan, iako nisam mislila da će biti. Uspjela sam trknuti do Beograda i pored toga što sam vidjela meni mnogo dragih ljudi, naoružala sam se dobrim knjigama. Nije da ih u Banjaluci nema, ima. Samo je izbor mnogo manji, a cijene su čak i veće. Zato sam u Beogradu sebi dala oduška. Ah da, odvojila bih vrijeme da pohvalim divno osoblje Booka knjižare u Beogradu koji su me fascinirali svojim knjiškim znanjem. Ovo su neki od naslova koje sam kupila. Nisam sve pročitala, ali se nadam da ću uskoro. 🙂

Krenuću sa našim piscima i sa jednom žutom knjigom, meni jako dragom.

Jeste Bekim i ovo mi je druga knjiga od njega koju sam pročitala. Ova knjiga je jedan putopis, ili kako i sam naziv kaže, dnevnik koji nam daje uvid u jednu veliku borbu sa životom. Bekim piše o različitim temama, ponajviše o gradovima, ljudima, odnosima sa ljudima, svojim kćerkama i ljubavima. Pored toga, dobijamo i prekrasan uvid u svijet književnosti. Naime, autor nam često kazuje o pročitanim knjigama i autorima koje je imao priliku da upozna. Jedna VELIKA preporuka od mene. Dok malo sumiram misli, stići će i poseban članak o Bekimu. Obećavam. Zaslužio je.

Elem, idemo dalje. Naravno da se na mojoj listi morao naći i Saša Stanišić. Knjigu sam već pročitala na njemačkom, ali morala sam da je kupim tati, jer sam obećala.

Porijeklo je moćna knjiga u kojoj saznajemo autobiografske podatke o Saši, ratu, Balkanu, Njemačkoj i njegovoj baki. Bilo je lijepo čitati na njemačkom, ali iskrena da budem, možda je opet pročitam i na našem, čisto da vidim kako je prevedena. Ukoliko vam ova knjiga zapadne u ruke, nećete se pokajati.

O Laninoj knjizi Uhvati zeca napisala sam knjišku preporuku, koju objavljujem kroz narednih par dana. Obećavam! Više o njoj uskoro. Ah da, dobra je, stvarno jeste.

U kolekciji se našla još i njena knjiga Mliječni zubi. Nisam je čitala, uskoro ću.

Hajdemo malo da pričamo o svjetskoj književnosti. Kada sam kupovala knjige željela sam što raznovrsnije da kupim. Tako su se na mojoj listi našli kineski, grčki, ruski autori, a ostala sam pozitivno iznenađena da su neke knjige prevedene na naš jezik. Upravo knjiga MI od Jevgenija Zamjatina me iznenadila. Ovaj orvelovski roman veoma je poznat u Rusiji, ali iskreno nisam znala da je preveden i na naš jezik. Zamjatin, ukoliko niste čuli za njega, je ruski pisac koji u svojim djelima kombinuje naučnu fantastiku sa politikom. Ovaj roman je prvo književno djelo koje je dobilo zabranu ondašnjih sovjetskih cenzurista. Da, zamislite. Knjigu je izdala Nova knjiga, a stvarno kul izgleda. Jedva čekam da krenem. Takođe, iznenadila sam se za još jednu knjigu a to je Avijatičar od Jevgenija Vodolažkina. Nisam je kupila, čitala sam je prije dvije godine na engleskom, i iskreno nije mi se dopadala. Opet ostadoh iznenađena da je prevedena.

Kada smo već kod Rusa, u banjalučkoj Kulturi sam pronašla Antihrist od Mereškovskog. Čim sam je ugledala, morala sam da je zgrabim, još je bila na sniženju. Ako niste čuli za Mereškovskog, a vjerujem da niste, on je veliki pisac ruskog simbolizma. Bio je takođe i pjesnik, romanopisac i filozof, još jedan u nizu ruskih umjetnika koji su stvarali u izgnanstvu. Njegov život i delo izazivali su kontradiktorne stavove, čak kada se radi i o običnim čitaocima. Ovaj pisac smatrao je komunizam i fašizam najvećim zlim silama ovog svijeta i nadao se da će se oni međusobno uništiti. Zamislite! Baš zbog toga želim da pročitam i ovu knjigu.

Hajdemo sada na Grke. Vidite divnog Kazancakisa. Njega sam dobila na poklon. Međutim, tata je prvi zgrabio knjigu i pročitao je. Kaže da se oduševio. Posljednje iskušenje je jedan od najvećih djela ovog pisca. Čak se našla i na spisku ,,zabranjenih knjiga“ Katoličke crkve i tu je ostala sve do 1966. godine. Martin Skorsez snimio je film pod istim naslovom, pa nešto razmišljam, mora da je stvarno dobra. Kada se o Grcima radi, pod ruku mi je došla još jedna knjiga pod nazivom Album od Andonisa Georgia. Roman je osvojio Državnu nagradu 2014. godine i Evropsku nagradu za književnost 2016. godine. Knjigu su mi preporučili u Booki, a mislim da je dobra preporuka, bar koliko sam uspjela da je prelistam.

Sada napokon na Japan.

Ovdje imamo dva, uh zapravo tri romana. Prvi je roman japanskog pisca Jukia Mišime pod nazivom Zlatni paviljon. Roman je zasnovan na stvarnom događaju iz 1950. godine, a opisuje zločin koji je izvršio jedan mladić, student zen-budizma. Knjiga spada u nacionalno blago Japana, a Mišima se sa njim svrstao u najomiljenije japanske pisce. Drugi roman jeste Prodavačica od Sajaka Murate. Naime, u romanu se radi o neuklopljenosti i nerazumijevanju, i baš zato je postao veliki hit u Japanu. Jako me zanima, kako će mi se dopasti ovaj roman. Oh da, tu se nalazi i jedan roman koji sam pročitala. Zapisi pred san od Šei Šnagon. Fin roman koji prati doživljaje jedne dvorske dame. Zapisi su iz vremena 10. i početka 11. vidjeka i daju sjajan uvid u kulturu i običaje Japana u ovom periodu.

Mislim da je to sve.

Ajoj nije. Čekajte još malo. Za sve vas koji ste zainteresovani za teoriju književnosti. Evo sjajna preprouka za Nolitova izdanja svjetske književnosti. Naime, Nolit je izdao enciklopedije engleske, francuske, ruske i španske književnosti. Ove knjige jedino sam uspjela polovne pronaći, ali su zaista sjajne. Za sada mi samo još fali španska književnost. U njima se nalaze različiti eseji o svjetskim piscima iz kojih puno toga može da se nauči. Eto, to je sve od mene. 🙂

Iskreno, već odavno ne pridajem previše pažnje osvajanju Nobelove nagrade za književnost, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, smatram da je kriterij za dodjelu ove nagrade često upitan, jer je često vođen politikom, slično kao i mnoga druga takmičenja, bilo da su u pitanju muzička, kulturna ili umjetnička priznanja. Mislim da to ne bi trebalo biti tako. Nagrade bi trebalo da se dodjeljuju isključivo na osnovu književnog kvaliteta – stila pisanja, snage riječi, forme i inovativnosti – a ne na osnovu tema koje se politički uklapaju u trenutni diskurs.

Moje razočaranje dodatno je poraslo otkako Haruki Murakami, jedan od mojih omiljenih pisaca i najpoznatijih savremenih autora, koji je više puta bio nominovan, nije dobio nagradu. To je, za mene, značilo gubitak povjerenja u proces odabira. Čitanjem djela nekih laureata shvatila sam da mnogi od njih jednostavno ne ostavljaju dubok utisak na mene. Naravno, ko sam ja da sudim? Postoji odbor stručnjaka koji donosi ove odluke.

Takođe, ne dopada mi se činjenica da popularnost i prodaja knjiga nagrađenih autora vrtoglavo rastu nakon dodjele Nobelove nagrade. To jeste prirodna posljedica takvog priznanja, ali ostavlja utisak da književna vrijednost dolazi u drugi plan pred marketingom. Ipak, to je već odavno dio književnog svijeta.

Ipak sam odlučila napisati ovaj tekst jer smatram da bi, s obzirom na to da se radi o književnom blogu, bilo neprikladno ne osvrnuti se na dodjelu Nobelove nagrade. Iako možda nisam sigurna koliko to ima smisla s obzirom na moje stavove, čini mi se važnim podijeliti svoje mišljenje i pružiti kontekst koji će čitateljima pomoći da bolje razumiju moj stav.

Han Kang, južnokorejska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024. godine, postala je prepoznata po intenzivnoj prozi koja se bavi dubokim pitanjima ljudskog postojanja. Nagrada joj je dodijeljena za „poetsku prozu koja istražuje istorijske traume i razotkriva krhkost ljudskog života“. Iako nisam još imala priliku pročitati njena djela, njen književni opus izazvao je globalnu pažnju i zaslužuje da mu se posveti prostor na ovom blogu.

Život i inspiracija

Han Kang je rođena 1970. godine u Gvangdžuu, gradu poznatom po burnoj istoriji koja je značajno uticala na njeno književno stvaralaštvo. Njena porodica, posebno otac Han Seung-won, poznati pisac, podsticala je njenu ljubav prema literaturi. Studije korejske književnosti na Univerzitetu Yonsei dodatno su oblikovale njen književni glas. Karijeru je započela pisanjem poezije, ali se kasnije posvetila prozi, pokazujući sklonost eksperimentisanju s formom i jezikom.

„Vegetarijanka“ – Prelomna tačka karijere

Roman „Vegetarijanka“ (2007) donio je Han Kang međunarodnu slavu. Ova priča o mladoj ženi koja odlučuje postati vegetarijanka suočava se s nerazumijevanjem svoje porodice i društva, ali istovremeno dotiče teme identiteta, slobode i nasilja. Minimalistički, ali intenzivan stil pisanja Han Kang učinio je ovaj roman jedinstvenim, donoseći mu Međunarodnu Bookerovu nagradu 2016. godine.

Njeni drugi romani, poput „Ljudske činidbe“, istražuju bolne istorijske događaje, poput masakra u Gvangdžuu 1980. godine, kroz perspektive različitih likova. Time Han Kang spaja individualne priče s kolektivnim traumama, postavljajući univerzalna pitanja o ljudskoj prirodi i sjećanju.

Bol i ljepota često idu ruku pod ruku, i ta koegzistencija je nepodnošljiva.
(Vegetarijanka)

Han Kang je poznata po spoju poetičnosti i brutalnosti. Njena proza prelazi granice tradicionalne naracije, fokusirajući se na emocije, unutrašnje sukobe i složene teme poput patrijarhata, nasilja i gubitka. „Bijela knjiga“ (2016) istražuje boju bijele kroz meditaciju o žalovanju, čistoti i prolaznosti.

Njena djela često izazivaju čitaoca da preispita sopstvene stavove o tijelu, duši i društvenim normama, što ih čini relevantnim i globalno razumljivim.

Zašto čitati Han Kang?

Iako se ukus čitatelja razlikuje, Han Kang nudi književno iskustvo koje je i izazovno i značajno. Njena djela nisu laka za čitanje, ali ostavljaju dubok utisak, podstičući čitaoce na razmišljanje o složenim pitanjima života i ljudskosti.

Ako želite da istražite njeno stvaralaštvo, „Vegetarijanka“ je dobar početak. Za one koji žele dublje razumijevanje njenog rada, preporučujem „Ljudske činidbe“ i „Bijelu knjigu“. Nadam se da će njena djela ubrzo biti dostupna širem auditorijumu, jer su teme koje obrađuje od značaja za sve nas.