Tema nasilja u vezama se uveliko prožima u našem društvu. Tema nasilja se generalno uveliko prožima u društvu. Ono što meni zapravo smeta kada se o ovoj temi razgovara, jeste to, da se rijetko kada zapitamo kako i zašto dolazi do nasilja. Kako i zašto dolazi do toga da jedna strana sebi dopusti da na njoj bude vršeno nasilje, a kako i zašto druga strana daje sebi za pravo da nad nekome vrši nasilje?
Milica Vučković na ova pitanja veoma dobro odgovara u svom romanu Smrtni ishod atletskih povreda. Reći ću samo veoma dobro, jer smatram da može i mora bolje. Pored toga što opisuje vezu Eve i Viktora, koja je veoma toksična, Vučković pokušava da nam predstavi i širu društvenu sliku, o tome kako zapravo dolazi do toga da se ljudi upuštaju u takve veze. Zašto ostajemo sa partnerima sa kojima nismo srećni? I kada govorim o sreći, ne, ne govorim o klišeu pojma sreće koji se stalno žvače kroz citate različitih pisaca i pojavljuje na društvenim mrežama. Milica je uspjela jednim dijelom da nam ovo objasni, meni opet nekako plahovitim. Ova knjiga je možda fin uvod u veliku problematiku teme nasilja, ali nikako ne bi trebala da služi kao knjiga koja će vam odati utisak, da savršeno razumijete kako i zbog čega dolazi do nasilja u drušvu. Prema tome, moje mišljenje o ovoj knjizi je pomalo ambivalentno.
Smatram da se uvijek treba krenuti sa dobrim vijestima, pa bih tako rekla da mi se kod Vučković dopalo to što glavni lik nema potrebu za pretjeranim objašnjavanjem stanja u kojem se pronašla. Dopala mi se, kao što sam već i navela, sama tematika djela. Takođe, činilo mi se u knjizi da Vučković nema tu tendenciju za stvaranjem klišea od glavne junakinje koja će biti nesrećna, mučiti se, a opet na kraju doživjeti hepi end. Prije no što se pozabavim drugom stranom svog ambivalentnog stava, voljela bih da predstavim kratko dva glavna lika.
Pogledajmo prvo Evinu stranu. Odrasla je kao starija sestra, koja nikada neće biti dovoljno dobra kao svoja mlađa sestra. Cijeli život su joj govorili da ćuti i trpi, pa je to mustra kojom se Eva i vodi u životu tražeći izgovore za loše ponašanje ljudi oko sebe, a često i svoje. Taj princip ,,ćuti i trpi“ je u našem narodu veoma prisutan. Kada ćutiš i trpiš ti si odgojena i lijepo vaspitana, i Bože, kako si samo mila i fina. E, pa po tom principu funkioniše i glavni lik knjige Eva. Ona je cijeli život ostala u nekom ćorsokaku, bez mrve samopouzdanja, pa je tako svaka lijepa riječ za nju jako bitna. Samim tim, dovoljno joj je uputiti nekoliko finih riječi, i Eva već pada sa nogu. Te slatke i fine riječi svaki put zasjene sva loša ponašanja, koja ona neprestano odbija da vidi. Tako počinje da im traži opravdanje, a u nekom momentu postane i gluha, prestane da osjeća svu bol koju joj zadaju.
Sa druge strane, imamo Viktora koji je oličenje društvenih prilika. On je borac za radničku klasu, veliki kritičar kapitalizma koji poštuje, prije svega, ljudska prava. On smatra, da žena treba da ima svoju slobodu i u svojim veoma učestalim i jakim govorima, on se zalaže za ženska prava, ali takođe voli da nazove žene kurvama, glupačama, kao i da im nabije na nos da su se udebljale. On im svojim ,,intelektom“ stalno nabija kompleks niže vrijednosti. Pri tome svemu smatra kako mu društvo nije dalo dovoljno, i kako ljudi kao on zauvijek ostaju neshvaćeni. Takvi stalno traže žrtve iz kojih će ispijati život, a sve to uvijek upakovati tako da izgleda kao da su oni žrtve, dok su zapravo oni ti koji zlostavljaju. Zanimljivo je to, da takvih ljudi, nebitno da li muškaraca ili žena, oko nas ima mnogo. Viktor nameće svoj autoritet, zarobljava Evu koja nije u stanju da se otrgne iz toksične veze.
Mislim da ste do sada dobili uvid o tome šta možete pronaći u ovoj knjizi. Sada dolazi ona druga strana mog ambivalentnog stava. Koliko god da je pokušala predstaviti cijelu sliku koja dolazi sa temom nasija, smatram da ova knjiga nekako plahovito osijava karakterizaciju likova. Kao što sam u uvodu navela, ova knjiga je i sama nekako uvod u ovu temu. Smatram da Milica ima kapacitet da se pozabavi dublje, ne samo svojim likovima, nego umjetnošću pisanja. Malo mi je ostala nedorečena i nekako predvidljiva sa mustrama nasilja u vezi između Viktora i Eve. Svakako se radujem njenom daljem radu i jedva čekam da vidim kako se kao pisac razvija, jer stvarno smatram da ima veliki potencijal.
Za kraj, zaslužuje li pažnju? Apsolutno, ali većinski zbog teme sa kojom se bavi. Knjigu možete pronaći u knjižarama Booka.