Svi smo sigurno čuli za njihove knjige, ali zapravo malo nas zna kakav su život imale tri sestre, koje su pisale pod muškim pseudonimima kako bi objavile svoja djela. Šarlot (Charlotte, 1816-1855), Emili (Emily, 1818-1848) i En Bronte (Anne Brontë, 1820-1849) stvorile su izuzetna djela u svijetu književnosti koja su bila ispred svog vremena.

Sestre Bronte su odrasle u Hovortu (Haworth) na sjeveru Engleske u starom kamenom domu, koji i danas uveliko privlači veliki broj obožavaoca ovih književnica. 1820. godine je u ovu kuću, koja je poprilično izdvojena od svijeta, sveštenik Patrik Bronte doveo svoju suprugu i šestoro male djece. Godinu dana po dolasku u ovu kuću, supruga je umrla, a njena neudata sestra, koja je bila veoma stroga, preuzela je ulogu domaćice i počela je da se stara o djeci. U domaćinstvu je takođe veliku ulogu igrala i služavka Tabita, od koje su djeca slušala svoje prve priče i legende o žiteljima ovog kraja. Otac nije pridavao mnogo pažnje djeci, a većinu svoga vremena provodio je u svojoj radnoj sobi čitajući knjige. Kada bi provodio vrijeme sa djecom, diskutovao bi sa njima o politici i ozbiljnim temama. S obzirom da su djeca odrastala okružena knjigama i pričama od malih nogu, počeli su svoje priče da zapisuju u malene sveske koje su sami pravili.

Sveštenik Bronte nije imao mogućnosti da svojoj djeci obezbijedi lagodan život. Jedino je sin Branvel mogao da se školuje, dok su djevojčice morale same da se obrazuju. Nekoliko godina kasnije, Patrik je djevojčice poslao u internat za ćerke siromašnog sveštenstva, ne znajući da u njemu vladaju užasni uslovi, koje je Šarlot kasnije opisala u svom romanu “Džejn Ejr” (Jane Eyre). Kada je shvatio kobnu grešku i doveo ih kući, bilo je prekasno: najstarije ćerke, dvanaestogodišnja Marija (Maria) i godinu dana mlađa Elizabet (Elizabeth) razboljele su se od tifusa i umrle.

Tada je bio običaj da siromašne djevojke iz niže srednje klase obično postaju učiteljice ili guvernante djece iz dobrostojećih porodica, što je često bio nezahvalan posao. Šarlot je tako počela da radi kao učiteljica, a En kao guvernanta. Svoja loša iskustva u tom poslu opisala je kasnije u roman Agnes Grej. Emili je ubrzo uvidjela da posao učiteljice nije za nju. Šarlot je u međuvremenu odbila bračnu ponudu očevog prijatelja, odgovorivši da će se udati samo iz ljubavi. U međuvremenu sin Branvel doživio je tragičan kraj, ali je sestra Šarlota preuzela potrebne korake i pokušala da pomogne porodici da se uzdigne iz sumorne situacije. Naime, ona je učinila sve kako bi tri sestre objavile zajedničku zbirku pjesama, i to pod muškim pseudonimima (Currer, Ellis i Acton Bell). Pjesme su ostale nezapažene, ali to nije odvratilo sestre od pisanja. Tako je Šarlota napisala roman Profesor, Emili Orkanske visove, a En Agnes Grey. Pokušavale su bezuspješno da objave svoja djela, a Šarlota je započela da piše drugi roman Džejn Ejr.

Jednom londonskom izdavaču se ova knjiga dopala i odlučio je da je objavi. Tako je Džejn Ejr roman doživio veliki uspjeh, a svi su se pitali ko je pisac Karer Bel. Nakon toga, prvi izdavač koji je je otkupio djela od Elisa i Aktona Bela, požurio je da objavi Orkanske visove i Agnes Grej. Međutim, tragedije su se nizale: poslije bolesti i smrti brata, 1848. godine, Emili se razboljela od tuberkuloze i preminula u decembru iste godine. U maju 1849. ista sudbina je sustigla i En. Nesrećna Šarlota ostala je sama sa ocem, a tada je nastavila i ranije započeti roman Šerli i provela sljedeće tri godine pišući roman Vilet. Poslije još dve odbijene bračne ponude, 1854. je prihvatila brak sa pomoćnikom svog oca, Arturom Belom Nikolsom (Arthur Bell Nicholls), ali je umrla poslije samo devet mjeseci braka, tokom svoje prve trudnoće. Njen prvi roman Profesor objavljen je posthumno 1857. Patrik Bronte nadživio je svu svoju djecu i umro u dubokoj starosti 1861. godine.

Knjige sestara Bronte danas spadaju u književne klasike, a njihova kuća je mjesto hodočašća fanova književnosti.

Poštujte sebe tako da ne date svu svoju dušu i srce onima koji to ne zaslužuju.

Džejn Ejr