Bjekstvo iz Šošenka i Lav Tolstoj

Kada pričamo o filmskom platnu, postoji nekoliko filmova koji uvijek ponovno mame gledaoce, bez obzira na to koliko su stari. Teme tih filmova, baš kao i kod knjiga, a i generalno umjetnosti, ostaju vječne i primjenjive na svaku generaciju. Izolacija mi je dobro došla da se vratim nekim od tih kultnih filmova, ali i da nadopunim svoje znanje o njima. Naravno, svaka lista, ili svaki članak o kultnom filmu, ne može da zaobiđe i „Bjekstvo iz Šošenka“. Film koji dirne čak i u najtvrđa srca. Nastao je na osnovu romana Stevena Kinga 1994. godine. Krasno zar ne. Ja tada nisam bila ni u planu svojih roditelja, a Morgan Freeman izgledao je mlađi nego ikad. Godine prolaze, glumci se smjenjuju, ali su Morgan i njegov glas vječni.

Osveta, nepravda, pravda, nada, volja, vjera su samo neki od motiva koji krase ovaj visoko nagrađivani film. Ono što je posebno zanimljivo jeste to da je originalni naziv priče koja je objavljena 1982. godine „Hope Springs Eternal: Rita Hayworth and Shawshank Redemption“ (Proljeće nade: Rita Hejvort i bjekstvo iz Šošenka) kratka priča koja je dio Kingove kolekcije „Different Seasons“ u kojoj se u svakoj priči radi o različitom godišnjem dobu. Ali i to da je King bio inspirisan pričom Lava Tolstoja: „Bog pravdu vidit, da ne skoro skažet“ (Bog vidi istinu, ali čeka). Ovaj krasni film je 1994. godine nominovan za 7 Oskara i 2 Zlatna Globusa, međutim, kada se o Oskaru radi, ipak je Forest Gump te godine bio favorit Akademije.

Nego, da se vratimo na priču Tolstoja. Naime u njoj se radi o Ivanu Aksionovu, koji je nepravedno optužen za ubistvo trgovca i poslat u Sibir. Nakon 26 godina koliko je Aksionov proveo u Sibiru, on se posvećuje vjeri u Boga i postaje jedan od najpoštovanijih zatvorenika u zatvoru. Radnja počinje da se mijenja kada u zatvor dolazi zatvorenik koji je zapravo ubio trgovca Makar Semijonič, a čuvari otkrivaju tunel koji je neko kopao kako bi pobjegao iz zatvora. Naravno, tunel je kopao upravo zatvorenik koji je ubio trgovca, a ne Aksionov. Makar priznaje sve Aksionovu i vlastima, a Aksionov oprašta sve. U procesu oslobađanja Aksionova iz zatvora, on umire i nikada ne doživljava slobodu. Kao što možete da vidite, postoji dosta sličnosti sa filmom, ali vam o radnji filma neću pisati, jer svaka rečenica bi mogla da pokvari utisak i iskustvo.

Samo ću reći još ovo:

Ovaj kultni film ostao je i danas jedan od najbolje ocjenjivanih filmova na Imdb-ovoj listi sa 9.2 ocjenom, a samim tim nosi i prvo mjesto na listi „Najbolji filmovi svih vremena“. Tim Robbins i Morgan Freeman ostaće zauvijek zapamćeni po ovom filmu, a to naravno i zaslužuju. Ukoliko niste pogledali ovaj kultni film, kokice u ruke i samo naprijed :).

I naravno, ja ne bih bila ja, kada ne bih preporučila i priču od Tolstoja, koja je kao i većina njegovih djela-sjajna!

Prva debitacija već na sceni

Oba Čaplinova roditelja bili su zabavljači muzičke dvorane u Londonu. U svojoj autobiografiji opisao je kako je u dobi od 5 godina majka izgubila glas pred gomilom vojnika. Direktor scene – ili možda njegov otac ili neko od ljubavnika njegove majke – uveo ga je zatim na scenu kao zamjenu. Čaplin je prvo otpjevao popularnu pjesmu pod nazivom „Jack Jones“, što je natjeralo publiku da ga zasipa novčićima. Navodno se nasmijao najavivši da će podići novac prije nego što nastavi. Još je smijeha uslijedilo kad je počeo oponašati majku.

Odrastao djelimično u sirotištu

Kako se zdravlje Čaplinove majke pogoršavalo, tako su se pogoršavale i porodične finansije. Toliko se stanje pogoršalo da su 1896. Čaplin i njegov stariji polubrat poslani u javni internat za „siročad i siromašnu djecu“. Čaplin je tamo proveo oko 18 mjeseci, najduži period neprekidnog školovanja koji je ikad dobio. Naučio je čitati i pisati, ali očito je pretrpio poprilične fizičke povrede, uključujući teške udarce i brijanje glave za vrijeme napada. Ubrzo nakon toga, njegova majka je bila predana mentalnoj ustanovi. Njegov je otac u međuvremenu imao vrlo malu ulogu u njegovom odgoju i na kraju je umro od alkoholizma u 37. godini.

Nije mu se dopadao njegov prvi film

Tokom Čaplinove druge vodvilske turneje po Sjedinjenim Državama 1913. godine, Keystone Studios angažovao ga je za 150 dolara sedmično. Prvi put u filmu nastupio je početkom sljedeće godine, glumeći prevaranta bez posla u filmu „Zarađivati za život“. Noseći brkove na upravljaču, cilindar i monokl, ušao je u nekoliko smiješnih gegova, posebno dok se borio s junakom priče. Sve u svemu, Čaplin je bio zaprepašten svojim nastupom. „Bio sam ukočen“, rekao je kasnije. Takođe je optužio direktora da je iz ljubomore izrezao njegov najbolji materijal.

Čaplin je glumio istog lika skoro u svim filmovima

Prije svog drugog filma, Čaplin se jednog dana oblačio u široke pantalone, uski kaput, velike cipele, malu kapu i bambusov štap. Dodao je malene lažne brkove i navodno se šepurio glumeći. Ovaj takozvani lik ,,malog skitnice“ odmah je dobio popularnost, iznjedrivši toliko imitatora i marketinških shema da ga je štampa označila „Čaplinitis“, a Čaplin će postati persona na ekranu u naredne dvije i po decenije. Samo 1914. godine pojavio se u desetinama kratkih filmova kao Mali skitnica, od kojih je većinu sam režirao.

Rano je postao milioner

S 1.250 dolara nedeljno, plus bonusom od 10.000 dolara, Čaplin se preselio u decembru 1914. u Essanay Studios, koji ga je reklamirao kao „najvećeg komičara na svetu“. Potom je potpisao ugovor sa Uzajamnom filmskom korporacijom za 670.000 američkih dolara godišnje, nakon čega je pristao napraviti osam komedija za First National za više od milion američkih dolara. Konačno, 1919. osnovao je vlastiti studio sa kolegama iz Hollywooda Douglasom Fairbanksom, Mary Pickford i D.W. Griffith. „Bavio sam se poslom zbog novca i umjetnost je iz toga izrasla“, rekao je Čaplin jednom. „Ako su ljudi razočarani sa tom izjavom, ne mogu im pomoći. To je istina.“

Ženio se tri puta sa tinejdžerkama

Čaplin tri puta ženio sa tinejdžerkama. Prvi put sa 17-godišnjom glumicom Mildred Harris, zbog čega će se ubrzo požaliti, rekavši da su oni „nepomirljivo pogrešno shvaćeni“. Nakon razvoda oženio se 16-godišnjom Litom Gray, još jednom glumicom s kojom je gorko raskinuo. I 1943. godine 54-godišnji Chaplin oženio se 18-godišnjom Oonom O’Neill, s kojom ga je predstavio holivudski agent. Njenog oca, dramaturga Eugena O’Neilla, toliko je uznemirio ovaj brak da se odrekao kćerke. Međutim, za razliku od drugih brakova, ovaj brak je potrajao. Oona i Čarli ostali su zajedno sve do Čarlijeve smrti u 88. godini i imali su osmero djece.

Progonjen je iz SAD-a

Uprkos tome što je u Sjedinjenim Državama živio gotovo 40 godina, Čaplin nikada nije postao američki državljanin. U međuvremenu, dijelom zahvaljujući „Modernim vremenima“, satiri modernog doba, stekao je reputaciju simpatizera komunista. Tijekom McCarthyjeve ere, FBI ga je stavio pod nadzor, a kongresmen iz Mississippija zatražio je njegovu deportaciju. Američka vlada tada mu je opozvala dozvolu za ponovni ulazak 1952. dok je putovao u Englesku na odmor. Umjesto da se vrati da odgovara na optužbe pred odborom imigracionih zvaničnika, Čaplin je odlučio preseliti svoju porodicu u Švicarsku. Posjetio bi Sjedinjene Države samo još jednom, 1972. godine, kako bi prihvatio počasnu nagradu Oskar.

Pljačkaši grobova ukrali su njegove posmrtne ostatke

Samo nekoliko mjeseci nakon Čaplinove smrti, dvojica razbojnika ukrala su mu kovčeg sa švicarskog groblja i poslali njegovoj supruzi zahtjev za otkupninu od 600.000 dolara. Kad je odbila platiti, navodno su joj prijetili djeci. Međutim, ubrzo su uhapšeni razbojnici, a kovčeg je pronađen. Potom je ponovno sahranjen u betonu koji štiti od krađe.