Tea Jagodić je krasna fotografkinja iz Banjaluke. Pored toga što pravi sjajne fotke koje u sebi uvijek sadrže određenu poruku, Tea se ne boji da priča o pojavama u društvu i osjećanjima pojedinca. A u svijetu, u kojem preovladava ljepota i ,,savršenstvo“ najteže je pogledati duboko u sebe i sučiti se sa najdubljim strahovima i mislima. Upravo iz ovog razloga, sam dobila želju da sa Teom odradim intervju.

Knjigocrvić: Ako možeš da mi kažeš kako si krenula da se baviš fotografijom i zašto si odabrala baš ovu umjetnost?

Tea: Volim da kažem da je fotografija odabrala mene, jer je sve krenulo neplanski i iz neke igre. 2009. godine sam se razboljela i tražila način kako da ubijem vrijeme narednih 10 dana u kući. Fotošop se slučajno našao na računaru, pa sam poželjela da vidim šta sve ovaj program može. Fotoaparat kao takav me nikada nije zanimao, primarno mi je bilo šta taj program može da napravi od sklopa fotografija.“

Knjigocrvić: Da li smatraš da je većina umjetnosti danas komercijalna, i koliko je zapravo teško živjeti od iste?

Tea: Ako nisi komercijalan, nećeš ni živjeti od umjetnosti, iako je sam pojam umjetnosti danas upitan. Ja živim od grafičkog dizajna, to mi je zvanična struka. I ovi radovi mi polako postaju posao uz to, na neki drugi način, ali nisu komercijalni. Toga sam svjesna pa od toga za sada primarno ne mogu da živim. Niti će ikada da budu komercijalni, to je počelo iz čiste ljubavi, a ne iz želje da to postane neki čisti biznis. Onaj ko krene u nešto samo da se obogati pod svaku cijenu, a ne voli to – bolje da ni ne počinje. Zato mi se javlja mnogo mlađih osoba, koje žele da počnu baš ovaj stil i nekako umisle da ja imam novca do plafona od toga. Čim shvate da to nikako nije slučaj, povlače se.“

Knjigocrvić: Ja već dugi niz godina pratim tvoj rad i uvijek me fascinira to kako određene društvene teme uklopiš u fotografiju. Možeš li mi reći nešto više o tome, kako dolaziš do ideja koje prezentuješ na fotografijama?

Tea: Većina tema ide iz mene i mojih iskustava, nekada apsolutno i iz tuđih priča. Inače dosta razmišljam o svemu jako često pa tako ideje nekada dolaze i same, prirodno, spontano. Mozak mi tako funkcioniše jer sam ga tako navikla, decenija igranja je iza mene već, ništa nije preko noći. Iako su većina tema moja iskustva, opet se nekako svi pronađemo u tome kolektivno jer svi živimo isti život i doživljavamo iste emocije. To nam je svima zajedničko.

Knjigocrvić: Da li je za tebe, kao umjetnicu, bitno da umjetnost generalno prenosi određene poruke, posebno zbog vremena u kojem živimo, gdje imamo pristup informacijama, a opet smo možda u jednu ruku ignorantni prema svijetu koji nas okružuje?

Tea: Po meni je glavna stvar da bilo koje djelo prenese poruku, priču, zaključak, bilo šta. Nebitno da li je to fotografija, slika, knjiga, pjesma itd. Ako toga nema, zapitala bih se, zašto je to onda tu i čemu to sve. Djelo treba da te pokrene ili dirne kada vidis nešto svojim očima ili čak natjera na razmišljanje, a ne da ostaneš ravna linija. Čak i one lijepe komercijalne fotografije meni nemaju poentu. Ona je samo lijepa, to stoji, ali ništa više od toga. Naravno, ima ljudi koji obožavaju samo to, ali ovo sam samo ja. Svi smo opet tu različiti, neko vidi ljepotu u tome, ja vidim ljepotu u recimo, ruševinama i napuštenim mjestima, dok je nekome trećem to bizarno i neshvatljivo.

Knjigocrvić: Možeš li mi reći nešto više o svojim planovima u budućnosti, koji su zasigurno ometeni pandemijom koja je protresla svijet?

Tea: Meni najbolje ide kada ne pravim neke striktne planove i kada se stvari dešavaju spontano. Dosta projekata sa drugim ljudima i organizacijama je stalo ili propalo zbog pandemije, pa to ni ne računam, neka me iznenadi ako se nešto od toga ipak desi. Samostalni projekti, pored skica i tema koje me već čekaju u rokovniku, možda se i desi neka izložba negdje, kada se za to stvore uslovi i obnovim kontakte sa gradovima, ali i okolnim državama, kada sve svi vratimo u potpunu normalu, a to će da potraje. Ja sam strpljiva tako da nastavljam svojim spontanim tempom kao i do sada, tako je najbolje. Čak ponekad i mene zanima koji mi je sljedeći rad i kako će da izgleda.

Neke od sjajnih Teinih radova možete da pogledate u našoj galeriji, međutim i na njenoj fejsbuk stranici.