Tea Jagodić je krasna fotografkinja iz Banjaluke. Pored toga što pravi sjajne fotke koje u sebi uvijek sadrže određenu poruku, Tea se ne boji da priča o pojavama u društvu i osjećanjima pojedinca. A u svijetu, u kojem preovladava ljepota i ,,savršenstvo“ najteže je pogledati duboko u sebe i sučiti se sa najdubljim strahovima i mislima. Upravo iz ovog razloga, sam dobila želju da sa Teom odradim intervju.

Knjigocrvić: Ako možeš da mi kažeš kako si krenula da se baviš fotografijom i zašto si odabrala baš ovu umjetnost?

Tea: Volim da kažem da je fotografija odabrala mene, jer je sve krenulo neplanski i iz neke igre. 2009. godine sam se razboljela i tražila način kako da ubijem vrijeme narednih 10 dana u kući. Fotošop se slučajno našao na računaru, pa sam poželjela da vidim šta sve ovaj program može. Fotoaparat kao takav me nikada nije zanimao, primarno mi je bilo šta taj program može da napravi od sklopa fotografija.“

Knjigocrvić: Da li smatraš da je većina umjetnosti danas komercijalna, i koliko je zapravo teško živjeti od iste?

Tea: Ako nisi komercijalan, nećeš ni živjeti od umjetnosti, iako je sam pojam umjetnosti danas upitan. Ja živim od grafičkog dizajna, to mi je zvanična struka. I ovi radovi mi polako postaju posao uz to, na neki drugi način, ali nisu komercijalni. Toga sam svjesna pa od toga za sada primarno ne mogu da živim. Niti će ikada da budu komercijalni, to je počelo iz čiste ljubavi, a ne iz želje da to postane neki čisti biznis. Onaj ko krene u nešto samo da se obogati pod svaku cijenu, a ne voli to – bolje da ni ne počinje. Zato mi se javlja mnogo mlađih osoba, koje žele da počnu baš ovaj stil i nekako umisle da ja imam novca do plafona od toga. Čim shvate da to nikako nije slučaj, povlače se.“

Knjigocrvić: Ja već dugi niz godina pratim tvoj rad i uvijek me fascinira to kako određene društvene teme uklopiš u fotografiju. Možeš li mi reći nešto više o tome, kako dolaziš do ideja koje prezentuješ na fotografijama?

Tea: Većina tema ide iz mene i mojih iskustava, nekada apsolutno i iz tuđih priča. Inače dosta razmišljam o svemu jako često pa tako ideje nekada dolaze i same, prirodno, spontano. Mozak mi tako funkcioniše jer sam ga tako navikla, decenija igranja je iza mene već, ništa nije preko noći. Iako su većina tema moja iskustva, opet se nekako svi pronađemo u tome kolektivno jer svi živimo isti život i doživljavamo iste emocije. To nam je svima zajedničko.

Knjigocrvić: Da li je za tebe, kao umjetnicu, bitno da umjetnost generalno prenosi određene poruke, posebno zbog vremena u kojem živimo, gdje imamo pristup informacijama, a opet smo možda u jednu ruku ignorantni prema svijetu koji nas okružuje?

Tea: Po meni je glavna stvar da bilo koje djelo prenese poruku, priču, zaključak, bilo šta. Nebitno da li je to fotografija, slika, knjiga, pjesma itd. Ako toga nema, zapitala bih se, zašto je to onda tu i čemu to sve. Djelo treba da te pokrene ili dirne kada vidis nešto svojim očima ili čak natjera na razmišljanje, a ne da ostaneš ravna linija. Čak i one lijepe komercijalne fotografije meni nemaju poentu. Ona je samo lijepa, to stoji, ali ništa više od toga. Naravno, ima ljudi koji obožavaju samo to, ali ovo sam samo ja. Svi smo opet tu različiti, neko vidi ljepotu u tome, ja vidim ljepotu u recimo, ruševinama i napuštenim mjestima, dok je nekome trećem to bizarno i neshvatljivo.

Knjigocrvić: Možeš li mi reći nešto više o svojim planovima u budućnosti, koji su zasigurno ometeni pandemijom koja je protresla svijet?

Tea: Meni najbolje ide kada ne pravim neke striktne planove i kada se stvari dešavaju spontano. Dosta projekata sa drugim ljudima i organizacijama je stalo ili propalo zbog pandemije, pa to ni ne računam, neka me iznenadi ako se nešto od toga ipak desi. Samostalni projekti, pored skica i tema koje me već čekaju u rokovniku, možda se i desi neka izložba negdje, kada se za to stvore uslovi i obnovim kontakte sa gradovima, ali i okolnim državama, kada sve svi vratimo u potpunu normalu, a to će da potraje. Ja sam strpljiva tako da nastavljam svojim spontanim tempom kao i do sada, tako je najbolje. Čak ponekad i mene zanima koji mi je sljedeći rad i kako će da izgleda.

Neke od sjajnih Teinih radova možete da pogledate u našoj galeriji, međutim i na njenoj fejsbuk stranici.

1.

10 najpoznatijih fotografija u istoriji

Odabrala sam neke od najzanimljivijih fotografija koje su obilježile čovjekovo postojanje. Uživajte! 🙂

  1. Farbanje Ajfelovog tornja

2. 1945: Mornar i djevojka, poljubac na njujorškom Times Squareu postali su ikonična slika koja predstavlja radost zbog završetka Drugog svjetskog rata 14. avgusta. Njih dvoje su godinama bili neidentificirani nakon objavljivanja slike, ali Greta Friedman, koja je tvrdila da je žena na fotografiji, kasnije je rekla da nije poznavala mornara prije nego što ju je poljubio.

3. Veliki Nikola Tesla u svojoj laboratoriji

4. Posljednja fotografija Titanika iznad vode 1912. godine

5. Prvi Vudstok 1969. godina

6. Mjerenje kupaćeg kostima 1920. godine. Ukoliko je prekratak, dame će dobiti kaznu.

7. Pad Berlinskog zida 1989. godine

8. Majka koja je stavila svoju djecu na prodaju u Čikagu 1948. godine od srama sakriva lice

,,Na prodaju “u dvorištu Chicaga nijemo govori o tragičnoj priči o gospodinu i gospođi Ray Chalifoux, koji se suočavaju s deložacijom iz svog stana. Bez mjesta za stanovanje, vozač kamiona za prevoz ugljena i njegova supruga odlučuju prodati svoje četvero djece. Gospođa Lucille Chalifoux okreće glavu s gornje kamere, Na najvišoj stepenici su Lana, 6 i Rae, 5. Ispod su Milton, 4 i Sue Ellen, 2 .

Članovi porodice optužili su majku da joj je plaćeno da postavi fotografiju, što je možda bio dio priče, ali nažalost, bila je mrtva ozbiljna kada se radi o prodaji svoje djece. U roku od dvije godine sve slike djece, kao i beba koju je u to vrijeme nosila, rasprodani su u različite domove.

9. Čovjek koji je odbio da pozdravi Hitlera

August Landmesser bio je član Nacističke partije do 1935. godine kada se zaljubio u jevrejku Irmu Ekler i odlučio je da je oženi. Fotografija je nastala u Hamburgu. Vjeruje se da je Irmu uhvatio Gestapo 1938. godine, a njen suprug završio je godinu prije toga u zatvoru zato što je ,,izdao rasu“.

10. Bitlsi nastupaju u praznom klubu 1961. godine, samo godinu i po nakon toga postali su velike zvijezde.

Copy link
Powered by Social Snap