Umjetnik o kojem se vječito vodi rasprava, da li je genijalan ili ipak lud? Meni se čini kao da je apsolutno svejedno, a svi znamo da je tanka linija između genijalnosti i ludosti.

Ako kažemo da je Dali bio slikar, vajar, dizajner, pisac, scenograf, glumac – zapravo jedan umjetnik svih umjetnosti, onda ne možemo da zanemarimo nikako njegovu genijalnost. A da čovjek bude toliko svestran i genijalan, pa i zato je potrebno malo ludosti, zar ne?

Dali se smatra jednim od najbitnijih umjetnika dvadesetog vijeka. I zaista to i jeste, a tako je i sam sa sebe mislio. Rođen je 11. maja 1904. godine u mjestu Figeras, koji pripada Kataloniji. Od malih nogu, smatrao je da je poseban. A u svom dnevniku sa šesnaest godina piše

Biću genije i cijeli svijet će mi se diviti. Možda ću biti potcjenjen i loše shvaćen, ali biću veličanstveni genije, u to sam siguran.

Odrastao je vjerovajući da je reinkarnacija svoga brata. Naime, njegova majka je prije njega rodila sina, kojeg je isto nazvala Salvador Dali. Međutim beba je umrla sa samo 9 mjeseci, a baš kada je on umro, rodio se drugi Salvador Dali, koji je mnogo ličio na svom malenog brata. Kada je Salvador imao samo pet godina, roditelji su ga odveli na grob brata Salvadora (prvog) i rekli mu da vjeruju da je on njegova reinkarnacija. Tako je i veliki umjetnik proveo život vjerujući u ovo.

Prvu izložbu Dali je imao u svom rodnom gradu Figeras sa samo petnaest godina, tačnije 1919. godine. Preselivši se u Madrid na Akademiju lijepih umjetnosti, Dali se već tada svojim stilom razlikovao od svojih kolega, pa je tako bio obilježen kao dendi. Pripadao je madridskoj avantgardnoj grupi, a tada je upoznao i pjesnika Lorku. Između njih rodila se nevjerovatna strast, pa je Dali opisao i kao najburnije osjećanje koje je do tada prema nekome gajio. Samo deset godina od prve izložbe u rodnom gradu Figeras, Dali je već izlagao u Parizu i imao svoju vječitu inspiraciju pokraj sebe- Elenu Ivanovnu Diakonovu, koju je nazvao Gala.

Na početku svoje slikarske karijere, Dali je eksperimentisao sa kubizmom, a kasnije i sa pokretima avantgarde kao što su dadaizam i futurizam. 1926. godine upoznaje i Pikasa, kojem se divio a tada biva pod njegovim uticajem. Te iste godine ostaje mu još nekoliko ispita do kraja na Akademiji, ali se Dali odlučuje da je napusti. Od 1927. godine posvećuje se nadrealizmu, po kojem je i najviše ostao poznat. Čitao je Frojda, zapravo bio je opsjednut njime. Jedna od njegovih slika koja nastaje pod uticajem Frojda „Dijalog na plaži“ inspirisala je Dalija da se posveti i simbolizmu. Međutim, ovu sliku nisu željeli da izlažu u Barceloni, pa je tim povodom u cijelom svijetu nastao veliki skandal. Kako neko da odbije izlagati radove velikog Dalija? Frojd je smatrao nadrealiste budalama, ali je Dali bio odlučan da upozna Frojda i tako se uputio tri puta u Beč, međutim sva tri puta Frojd nije bio u Beču. Ova dva velikana se nekoliko godina poslije sreću u Londonu, a Dali taj susret opisuje: ,,Malo smo pričali, ali smo kidali jedan drugog očima“. Kada mu je pokazao svoju sliku „Metamofroza Narcisa“, Frojdu se dopala. A on tada nije više smatrao nadrealiste budalama. Jedna od njegovih najpoznatijih slika jeste „Upornost sjećanja“, nastala 1931. godine.

Dali je bio kontroverzan. Svoju majku je mnogo volio međutim ona je preminula kada je imao samo 16 godina, a jednom prilikom je izjavio : „Ponekad pljunem na majčin portret radi zabave.“ Otac ga je ostavio bez nasljedstva, ali je Dali bio jako popularan, te je imao novca. Tako je i svojoj Gali kupio dvorac. Nadrealisti su ga odbacivali. Dali je otvoreno podržavao Hitlera izjavivši da ga „pali“. A kasnije je podržao i diktatora Franka, sa kojim se sreo čak dva puta u Madridu. U četrdesetim sarađivao je sa Hičkokom, Diznijem, pojavljivao se u igricama, dizajnirao je kupaće kostime, logo za Čupa Čups, ali i radio kao dizajner na Eurosongu u Madridu 1969. godine. Po uzoru na španskog slikara Dijega Velaskeza puštao je brkove, koji su navodno ostali netaknuti sve do današnjeg dana. Imao je otvoren brak sa Galom. Kada ga je Galina smrt zadesila 1982. godine Dali gubi vjeru u život zatvorivši se u dvorac koji je kupio za nju. Samo sedam godina nakon toga umire i on, a svu svoju imovinu ostavlja Španiji.

Iza njega ostaju djela koja krase muzeje širom svijeta, enigma njegove ličnosti i života, i napisane riječi na papirima njegovih dnevnika. Jedan je od rijetkih umjetnika koji su za svog života mogli živjeti od svoje umjetnosti. O Daliju bi se moglo mnogo više pisati. Ostao je nedokučiv prevazivši sve umjetnike nadrealizma. Ipak, slažemo se svi da je bio genije, zar ne?