Dugo sam već željela da pišem o meni omiljenom slikaru-Egonu Šileu. Omiljeni mi je zbog mnogo razloga, ali ponajviše zbog toga što kod Šilea preovladava tama, ljudska osjećanja-gola, čovjek u svom punom obliku, sve ono što ponekad oku nije milo, ali je prisutno i o tome treba da se kazuje. Ovaj slikar rođen je u Tulnu, jednom gradiću u Austriji 1890. godine. Kao dijete se od malih nogu izdvajao od sredine svojom povučenosti i stidljivošću. Bio je fasciniran vozovima pa su njegovi najraniji crteži upravo ove čudnovate mašine. Sa njegovih četrnaest godina, umire mu otac i ovo za njega predstavlja jednu životnu tugu, koju je, rekla bih i često prikazivao na svojim slikama. Ta tuga pratila ga je cijeli njegov život i ostavila trag na njegovu umjetnost. Sa šesnaest godina seli se u Beč, gdje na Akademiji lijepih umjetnosti pokušava da pronađe svoj put. Međutim, kao i Gustav Klimt, Šile se razočarava njenim konzervatizmom i odustaje, da bi za mentora upravo uzeo velikog slikara Klimta. Sa grupom drugih studenata, Šile osniva Novu umjetničku grupu, a odaljave se i od stila slikarstva svog mentora Gustava Klimta. Klimt je Šilea uveo u svijet Evropske umjetnosti, međutim dva umjetnika su se razišla po stilovima slikarstva, ali su do kraja Šileovog života ostali veliki prijatelji. Naime, Klimt je često slikao ljepotu žene i ženskog tijela, pa je ova tema preovladavala kod Šilea. Međutim, dok kod Klimta preovladava zlatna boja, ljepota, jake boje, kod Šilea je prikaz tijela i erotizacija likova na slikama dosta tamnija. Tako zapravo i nastaje Austrijski ekspresionizam, kojem je cilj, kao i što sam naziv pokreta kaže, predstavljanje čovjekovih unutrašnjih osjećanja i ekspresija tih osjećanja.

Njegovi portreti imaju čudnu moć da očaraju, a ujedno i izazovu jezu kod posmatrača. Na mnogo slika, predstavljena su gola ženska tijela, genitalije, seksualne poze, ali naravno da je slikao i pejzaže koji su mu kasnije i donijeli slavu. Ovaj slikar nije bio samo poznat po tome što je predstavio jedan novi pristup slikarstvu, već i po tome što je i sam vodio poprilično nekonvencijalan život, koji nije bio u skladu sa tadašnjim moralnim postulatima društva. Egon 1911. godine napušta Beč sa sedamnaestogodišnjom prijateljicom, sa kojom živi u različitim selima u Austriji, čak ide i do majke u Češki Krumlov, gdje biva osuđivan od strane mještana i predstavljen kao perverznjak i slikar koji slika pornografiju. Upravo iz ovih razloga vlasti hapse Šilea 1912. godine i tada provodi 24 dana u zatvoru. Naravno, kao i mnogi velikani, i Šile pravi kolekciju od 12 slika u zatvoru koje predstavljaju nelagodnost čovjeka. Danas se u Češkom Krumlovu, u kući gdje je živjela Šileova majka, nalazi muzej posvećen upravo ovom slikaru, a njegovo lice je pored krasnih građevina, glavni simbol ovo lijepog grada. Imala sam sreću da posjetim ovaj muzej, koji je baš onakav kakav je i Šile bio, tih, povučen, mio, a sve to dovoljno da budi znatiželju u oku posmatrača. 1914. godine u svijetu izbija Veliki rat, pa je Egon već sljedeće godine mobilisan, a te iste godine se i ženi sa komšinicom Edit Harms. Po završetku rata, Šile je doživio veliku slavu izlažući u poznatoj izložbi Secesije, međutim supruga Edit, koja je bila trudna, umire 1918. godine od španske groznice, a samo tri dana nakon toga i ovaj veliki slikar.

Ostavio je za sobom više od 3000 skica, a većina njegovih radova danas izložena je u divnom bečkom muzeju Leopold. Rudolf Leopold bio je veliki kolekcionar umjetnosti, a kada je skupio mnogo slika od Šilea odlučio je da ih izloži upravo ovdje. Tako je umjetnost ovog velikog slikara bila ponovno otkrivena. Možda jeste perzverznjak, ali je veličanstven u toj svojoj perverznosti.

Copy link