Dejvid Bovi smatra se jednom od najvećih rok zvijezda 70-ih, a njegove pjesme i danas možete da čujete u državama diljem svijeta. U Americi je on ikona posebnosti i uzor mladima da budu ono što žele da budu. O tome kako je umjetnost povezana i kako neprastano utiče jedna na drugu, svjedoči i njegova ljubav prema romanu 1984 od Džordža Orvela.
Bovi je 1974. godine objavio album Diamond Dogs (od srca vam preporučujem da ga poslušate). Time je upoznao svijet sa novom vrstom muzike, u koju je unijeo mix glama i blek soula, sa pomalo Mik Džegera u svemu tome. Ne znam da li ovo ima smisla, ali za ljubitelje muzike, mislim da ima. 😊 Bovi je nazvao ovaj album „početkom apokalipse“, a opisao ga je kao konceptualni scenario ,,o slomu jednog grada i nezadovoljne mladeži koja više nema dom, nego živi u bandama na krovovima zgrada i zapravo posjeduje grad za sebe“. Ovo je za njega, kako je i sam rekao u jednom intervjuu, bio „pad urbane Amerike“. Ali tada udaljen od socijalne dekadencije, ovo je bila zapravo njegova adaptacija totalitarnog sistema opisanog u romanu 1984 od Džordža Orvela. Tri pjesme napisane su kao direktna asocijacija na roman, a to su: “We are dead“, “Big Brother“ i “1984“. Bovi je želio da vidi ovaj roman na malim ekranima. Međutim, naišao je na otpor i ova ideja proglašena je kao ideja bez imalo ukusa.
Ono što Dejvidu nisu mogli oduzeti, jeste upravo ovaj album i politička poruka društvu. Diamond Dogs predstavlja simbiozu njegovog stila i politike, ali i njegove nevjerovatne ličnosti. Noćna mora prožeta državnom kontrolom i nadzorom, samo su jedan od aspekata ovog albuma. Ovo su pjesme za sve mlade i njihovu svijest o svijetu u kojem žive.
Kada se o Orvelu radi, ono što je Bovija najviše fasciniralo jeste što je bio zainteresovan za moć i šizofreni način razmišljanja, koji u osnovi omogućava i njegovu zloupotrebu. Bovi je živio u Berlinu nakon pada Berlinskog zida, i upravo je zbog toga bio fasciniran kontrolom države nad njenim stanovnicima. Ali je „dupla misao“, koja je dio Orvelovih romana, nešto što je na Bovija ostavilo poseban trag.
Dvadeset godina nakon ovog albuma, Bovi je napisao distopiju „Outside“ u kojoj se opet pojavljuju motivi Orvelovskog stila. A nakon toga, želio je da adaptira roman tako, da u njemu uradi književni eksperiment u kojem će ga pretvoriti u mjuzikl. Nažalost, nije imao dovoljno vremena za to