Vrijeme praznika je vrijeme kada svi volimo da se opustimo uz hranu i piće. Na taj način dajemo oduška sami sebi. U svijetu umjetnosti, poznato je da su mnogi stvarali pod uticajem alkohola, opijata, cigareta i drugih sredstava koji su im pomagali da kreiraju cijele svjetove u kojima mi danas možemo da uživamo. Ovo se posebno odnosi na pisce koji su poznati kao najveći ekscentrici, a ovoga puta, evo i nekoliko pića u kojima su neki od njih uživali.

F. Skot Ficdžerald: Džin Rickey

Ficdžerald je smatran članom Izgubljene generacije 1920-ih, a između štampanja i pisanja Lijepa i prokleta, i američkog klasika Veliki Getsbi, koji je svojom dekadencijom prenunog šampanjca začarao svijet džeza, bio je poznat da gaji ljubav prema džinu Rickeyju, koji bi i njegova krhka heroina Velikog Getsbija Dejsi pila.

Služi se u highball čaši, koktel je jednostavna mješavina džina, limuna i soda vode. Opisujući alkohol kao „čaša života u ružičastim bojama“, Ficdžerald je stekao reputaciju 20-ih godina pijući ovo teško piće koje se često predstavljalo kao: „jedan od najzloglasnijih pića mlađe generacije“. Poznat kao lagan, Ficdžerald je favorizovao džin jer ga je bilo teško namirisati u dahu.

Tin Ujević: Vino

Veliki boem Tin Ujević volio je da uživa u čašama vina. Smatrao je piće slobodom i maštao o malim fontanama vina. Jednom prilikom je kazao: “Vino razvezuje jezik, dariva blistave govorničke teme, stvara rječitost. U vinu je sveta iskra. Vino i nadahnuće, to je jedan pojam; rječitost, duh i poezija izlaze iz vina.” Ovaj pjesnički genij znao je reći da je poezija izašla iz boce, kao što su ljubavi i strasti izašle iz bačvi i vinskih podruma. Tin je rekao: “Mi smo kroz naraštaje umirali s čašom u ruci.”

Bio je često viđen gost kafana, ali za mene, jedan od najboljih pjesnika prostora Balkana.

Džon Stajnbek: Džek Rose

Rođen u Kaliforniji 1902. godine, napisao je tokom svoje karijere ni manje ni više nego 27 knjiga, a Pulitzerovom nagradom nagrađeno je Grožđe gnjeva, Istočno od raja i novela O miševima i ljudima. Njemačkog, engleskog i irskog porijekla, nadahnuće za djelo O miševima i ljudima bilo je ljeto provedeno radeći kao dijete s radnicima migrantima na farmama šećera gdje je bio upoznat s tamnijom stranom ljudske prirode.

Izbjegavajući umjereni način života u korist ekstremnog života, Stajnbek je jednom rekao: „Oduvijek sam živio nasilno, pio sam, jeo previše, uopšte nisam spavao, non-stop spavao ili propustio dvije noći spavanja, previše naporno i predugo radio u slavi, i neko vrijeme bio ljigav u krajnjoj lijenosti. Podizao sam, vukao, sjekao, penjao, vodio ljubav s radošću i uzimao svoj mamurluk kao posljedicu, a ne kao kaznu. „ Bilo je poznato da voli koktel Džek Rose, koji miješa Applejack rakiju sa grejpom i sokom limete.

Ernest Hemingvej: Viski, ma zapravo sav alkohol

(Photo by Tore Johnson/Pix Inc./Time Life Pictures/Getty Images)

Veliki ekscentrik, a danas jedan od najomrženijih pisaca (baš zbog svog burnog života) Ernest Hemingvej uživao je u alkoholu, a posebno u viskiju. Vodio se motom da čovjek ne postoji ukoliko nije pijan, a čuvene su i njegove izreke ,,Inteligentan čovjek je ponekad prisiljen da se nalije kako bi mogao da provodi vrijeme sa svojim prijateljima“, kao i ,,Piši pijan, a uređuj trijezan.

Nakon što su mu ljekari zabranili da pije, pokušao je da se ograniči na tri čaše viskija prije večere, ali nije uspijevao. Za doručak je pio čaj i džin, a užinao vodku, apsint i vino. Volio je da pije koktele mohito i mint džulep.

Oskar Vajld: Apsint

Photograph taken in 1882 by Napoleon Sarony (Photo by Universal History Archive/Getty Images)

Oskar Vajld volio je i liker koji se pravio od anisa, pelina i šećera. Uživao je najviše u apsintu, ali i cigaretama. Napisao je: ,,Prvi stepen opijanja apsintom nije ništa posebno. U drugom počnu da vam se priviđaju čudovišne i okrutne stvari. Ali ako izdržite, na kraju ćete doći do završnog stupnja i videti stvari koje želite da vidite – prekrasne, neopisive stvari.

Šarl Bodler: Vino

Bodler je volio da se opija, uživao je čak i u drogama i prostitutkama. Kazao je jednom prilikom: ,,Čovjek bi trebalo da je stalno pijan. To je najvažnije… Ali od čega? Od vina, od poezije ili od vještine – kako vam drago. Ali napijte se.“

Bodler nije krio svoje uživanje sa alkoholom. Otvoreno je pričao o tome kako su divna duševna stanja koja izaziva opijenost pravi raj u odnosu na bljutavu svakodnevnicu.

D.

Džepna knjiga: Inovacija koja je promijenila svijet književnosti

Svi znamo  kakav je osjećaj kada knjigu koju bismo ponijeli na odmor jednostavno ne možemo da spakujemo u kofer ili torbu, jer je prevelika. U spas nam dolaze džepne knjige kao idealni saputnici na putovanjima.

Robert Fair de Graff shvatio je da može promijeniti način na koji ljudi čitaju tako što će knjige učiniti radikalno manjim. S obzirom na to da čitanje knjiga nije bilo dostupno svima, običnom narodu je bilo poprilično teško doći do dobrih romana. U Americi je bilo samo oko 500 knjižara, a sve su se nalazile u 12 najvećih gradova. Tada su knjige tvrdih korica koštale oko 2,5 dolara (što je danas više od 40 dolara).

De Graff je napravio revoluciju na tom tržištu kada je dobio potporu od Simon & Schustera da lansira Pocket Books (Džepnu knjigu) u maju 1939. godine. Mala 4 x 6 inča i po cijeni od samo 25 centi, Pocket Book promijenila je cijeli svijet književnosti učinivši je dostupnom za sve ljude. Odjednom su ljudi počeli mnogo više da čitaju, jer su knjige bile, ne samo jeftine, nego i praktične za prenosti. Takođe,  radeći sa industrijom distribucije časopisa često prožetom gangsterima, De Graff je prodavao knjige tamo gdje nikada prije nisu bile dostupne – u trgovinama mješovitom robom, drogerijama i aerodromima. Tako je za dvije godine prodao oko 17 miliona knjiga.

„Doslovno nisu mogli pratiti potražnju“, kaže istoričar Kenneth C. Davis, koji je dokumentovao De Graffov trijumf u svojoj knjizi Two-Bit Culture.

U posao tako bacili i drugi izdavači. I, kao i svi oblici novih medija, knjige džepnog formata uspaničile su elite. Naravno, neke su knjige bile kvalitetna literatura, ali najviše su se prodavali misteriji i  vesterni, što je bila potencijalna „poplava smeća“ koja je prijetila „još više umanjiti popularni ukus“. Ali nemir je također iznjedrio nove i izrazito američke književne žanrove, od oštrih detektivskih priča Mickeya Spillanea do cerebralne znanstvene fantastike Raya Bradburyja.

Financijski uspjeh knjiga mekih kroica postao je njegov kulturni pad. Medijski konglomerati kupili su novonastale džepne knjižare i počeli dizati cijene i juriti za bestselerima koji donose brzu zaradu. I dok meki uvezi ostaju popularni, više nisu vrtoglavo jeftiniji od tvrdih uveza.

Umjesto toga, danas se pojavljuje novi format čitanja koji mijenja teren. Mini-tableti i e-čitači ne samo da stanu u vaš džep; omogućuju da vam cijela biblioteka stane u džep. I, kao s De Graffovim izumom, e-čitači proizvode nove obrasce, cijene i izdavače.

Rezultat je, kaže Mike Shatzkin, glavni izvršni direktor Idea Logical Company, konsultantske tvrtke za izdavače, da se „više čita“. Međutim, postoji i mogućnost, da bi čitanje moglo zauzeti drugo mjesto u odnosu na drugu zabavu koju nude naši električni prijatelji, kao što su igrice i socijalne mreže. Ipak, vjerujem da ni sam de Graf nije sanjao kako će njegov izum da utiče na današnjicu.

Copy link
Powered by Social Snap