Iskreno, već odavno ne pridajem previše pažnje osvajanju Nobelove nagrade za književnost, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, smatram da je kriterij za dodjelu ove nagrade često upitan, jer je često vođen politikom, slično kao i mnoga druga takmičenja, bilo da su u pitanju muzička, kulturna ili umjetnička priznanja. Mislim da to ne bi trebalo biti tako. Nagrade bi trebalo da se dodjeljuju isključivo na osnovu književnog kvaliteta – stila pisanja, snage riječi, forme i inovativnosti – a ne na osnovu tema koje se politički uklapaju u trenutni diskurs.

Moje razočaranje dodatno je poraslo otkako Haruki Murakami, jedan od mojih omiljenih pisaca i najpoznatijih savremenih autora, koji je više puta bio nominovan, nije dobio nagradu. To je, za mene, značilo gubitak povjerenja u proces odabira. Čitanjem djela nekih laureata shvatila sam da mnogi od njih jednostavno ne ostavljaju dubok utisak na mene. Naravno, ko sam ja da sudim? Postoji odbor stručnjaka koji donosi ove odluke.

Takođe, ne dopada mi se činjenica da popularnost i prodaja knjiga nagrađenih autora vrtoglavo rastu nakon dodjele Nobelove nagrade. To jeste prirodna posljedica takvog priznanja, ali ostavlja utisak da književna vrijednost dolazi u drugi plan pred marketingom. Ipak, to je već odavno dio književnog svijeta.

Ipak sam odlučila napisati ovaj tekst jer smatram da bi, s obzirom na to da se radi o književnom blogu, bilo neprikladno ne osvrnuti se na dodjelu Nobelove nagrade. Iako možda nisam sigurna koliko to ima smisla s obzirom na moje stavove, čini mi se važnim podijeliti svoje mišljenje i pružiti kontekst koji će čitateljima pomoći da bolje razumiju moj stav.

Han Kang, južnokorejska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024. godine, postala je prepoznata po intenzivnoj prozi koja se bavi dubokim pitanjima ljudskog postojanja. Nagrada joj je dodijeljena za „poetsku prozu koja istražuje istorijske traume i razotkriva krhkost ljudskog života“. Iako nisam još imala priliku pročitati njena djela, njen književni opus izazvao je globalnu pažnju i zaslužuje da mu se posveti prostor na ovom blogu.

Život i inspiracija

Han Kang je rođena 1970. godine u Gvangdžuu, gradu poznatom po burnoj istoriji koja je značajno uticala na njeno književno stvaralaštvo. Njena porodica, posebno otac Han Seung-won, poznati pisac, podsticala je njenu ljubav prema literaturi. Studije korejske književnosti na Univerzitetu Yonsei dodatno su oblikovale njen književni glas. Karijeru je započela pisanjem poezije, ali se kasnije posvetila prozi, pokazujući sklonost eksperimentisanju s formom i jezikom.

„Vegetarijanka“ – Prelomna tačka karijere

Roman „Vegetarijanka“ (2007) donio je Han Kang međunarodnu slavu. Ova priča o mladoj ženi koja odlučuje postati vegetarijanka suočava se s nerazumijevanjem svoje porodice i društva, ali istovremeno dotiče teme identiteta, slobode i nasilja. Minimalistički, ali intenzivan stil pisanja Han Kang učinio je ovaj roman jedinstvenim, donoseći mu Međunarodnu Bookerovu nagradu 2016. godine.

Njeni drugi romani, poput „Ljudske činidbe“, istražuju bolne istorijske događaje, poput masakra u Gvangdžuu 1980. godine, kroz perspektive različitih likova. Time Han Kang spaja individualne priče s kolektivnim traumama, postavljajući univerzalna pitanja o ljudskoj prirodi i sjećanju.

Bol i ljepota često idu ruku pod ruku, i ta koegzistencija je nepodnošljiva.
(Vegetarijanka)

Han Kang je poznata po spoju poetičnosti i brutalnosti. Njena proza prelazi granice tradicionalne naracije, fokusirajući se na emocije, unutrašnje sukobe i složene teme poput patrijarhata, nasilja i gubitka. „Bijela knjiga“ (2016) istražuje boju bijele kroz meditaciju o žalovanju, čistoti i prolaznosti.

Njena djela često izazivaju čitaoca da preispita sopstvene stavove o tijelu, duši i društvenim normama, što ih čini relevantnim i globalno razumljivim.

Zašto čitati Han Kang?

Iako se ukus čitatelja razlikuje, Han Kang nudi književno iskustvo koje je i izazovno i značajno. Njena djela nisu laka za čitanje, ali ostavljaju dubok utisak, podstičući čitaoce na razmišljanje o složenim pitanjima života i ljudskosti.

Ako želite da istražite njeno stvaralaštvo, „Vegetarijanka“ je dobar početak. Za one koji žele dublje razumijevanje njenog rada, preporučujem „Ljudske činidbe“ i „Bijelu knjigu“. Nadam se da će njena djela ubrzo biti dostupna širem auditorijumu, jer su teme koje obrađuje od značaja za sve nas.

 

B.

Božić u književnosti: Najljepše priče i pjesme inspirisane praznicima

U svijetu u kojem se čini da su ljudi podijeljeniji nego ikada – bilo da je riječ o mišljenjima, vrijednostima ili svakodnevnim pogledima na život – važnije je nego ikada da jedni druge poštujemo i podsjećamo se na zajedničko. Upravo je Božić, sa svojom porukom ljubavi i zajedništva, prilika da obnovimo veze i osnažimo osjećaj pripadnosti.

Božić je kroz istoriju inspirisao književnike da stvore djela ispunjena toplinom, nadom i suosjećanjem. Ta univerzalna poruka ne gubi na značaju, čak ni danas, kada su nam potrebni podsjetnici da, uprkos razlikama, svi dijelimo istu ljudskost. Priče i pjesme o Božiću uvijek su bile mostovi koji nas povezuju, bez obzira na vrijeme i okolnosti. U nastavku donosim vam neke od najljepših priča i pjesama koje slave duh praznika i podsjećaju nas na vrijednosti koje nas ujedinjuju.

Najljepše božićne knjige za praznične trenutke

Jedna od najpoznatijih božićnih priča svih vremena je Božićna priča (A Christmas Carol) Čarlsa Dikensa. Ovo dirljivo djelo iz 1843. godine priča o preobražaju škrtog i hladnog Ebenezera Scroogea, koji kroz posjete duhova prošlih, sadašnjih i budućih Božića uči šta znači biti čovjek. Lik Scroogea postao je simbol za sve one koji su zaboravili na vrijednosti darežljivosti i ljubavi, a Dikensova priča nas podsjeća na to da nikad nije kasno za promjenu.

Jednako dirljiva, ali tragična priča je Djevojčica sa šibicama Hansa Kristijana Andersena. Ova kratka, ali moćna priča donosi prikaz hladne zimske noći i sudbine siromašne djevojčice, čiji je život ugašen u pokušaju da pronađe toplinu i ljubav. Andersenova priča je oštra kritika društva, ali istovremeno i poziv na suosjećanje prema najranjivijima među nama. Božić, kako nas Andersen uči, nije samo vrijeme darivanja, već i prilika da se osvrnemo na potrebe drugih. Još jedan klasik koji nosi toplinu Božića je priča Dar mudraca O. Henrija. Ovo djelo govori o mladom bračnom paru koji, uprkos siromaštvu, odlučuje žrtvovati ono najdragocjenije što posjeduju kako bi jedno drugo obradovali za Božić. Ova priča slavi nesebičnu ljubav i pokazuje da se pravi darovi ne mjere materijalnom vrijednošću.

Priča o nastanku najpoznatije božićne pjesme: Tiha noć

Bilo je Badnje veče 1818. godine, kada je pomoćni sveštenik župe Svetog Nikole u Oberndorfu, Josef Mohr, donio pjesmu svom prijatelju i orguljašu, Franzu Xaveru Gruberu. Mohr, koji je tekst pjesme napisao još 1816. godine dok je služio u Mariapfarru u Lungau (Austrija), zamolio je Grubera da za nju komponuje melodiju. Želja je bila da pjesma bude napisana za dva glasa, zbor i gitaru, budući da crkvene orgulje u Oberndorfu nisu bile u funkciji zbog lošeg stanja.

Te iste večeri, Franz Xaver Gruber komponovao je melodiju, a pjesma je po prvi put izvedena u crkvi Svetog Nikole u Oberndorfu. Bio je to trenutak koji će kasnije odjeknuti širom svijeta. Pjesma „Stille Nacht, Heilige Nacht“ ili, kako je poznata u našem jeziku, „Tiha noć, sveta noć“, odmah je osvojila srca onih koji su je čuli, donoseći jedinstvenu prazničnu toplinu i mir.

U početku, ova pjesma je bila poznata samo u krugu u kojem su djelovali Mohr i Gruber. Oni, zanimljivo, nisu odmah bili priznati kao autori pjesme. Tek 1866. godine pjesma je zvanično uvrštena u zbirku crkvenih pjesama u Salzburgu. Ipak, mnogo prije toga, njena popularnost počela je rasti zahvaljujući putujućim obiteljima pjevača.

U svijetu gdje ima toliko tame, Božić dolazi kao svjetlo koje podsjeća da ljubav i nada nikada ne umiru.
Tiha noć – zapis o nastanku pjesme, Franz Xaver Gruber

Porodice Rainer i Strasser proširile su pjesmu prvo unutar regije Tirol, a zatim u veće gradove poput Leipziga (1832.) i čak preko Atlantskog okeana do New Yorka (1839.). Katolički i protestantski misionari takođe su imali ključnu ulogu u širenju pjesme na sve kontinente. Do kraja 19. vijeka, „Tiha noć“ bila je poznata širom svijeta, postavši nezaobilazan dio božićne tradicije. Danas je „Tiha noć“ prevedena na više od 300 jezika i dijalekata, čime je postala jedna od najpoznatijih i najizvođenijih pjesama u istoriji. Njezina jednostavna, ali snažna melodija i riječi koje slave mir, ljubav i svetost Božića, podsjećaju ljude širom svijeta na univerzalne vrijednosti koje nas povezuju.

 

Copy link
Powered by Social Snap