Impresionizam je umjetnički pokret koji je nastao u 19. vijeku u Francuskoj i koji se najpoznatije povezuje sa slikarstvom. Međutim, njegovi uticaji proširili su se i na književnost.

U slikarstvu, impresionisti su se usredotočili na trenutačne dojmove, svjetlost i boje, koristeći brze i labave poteze kista kako bi uhvatili atmosferu i raspoloženje scene. Slično tome, u književnosti, impresionizam je bio povezan s prikazivanjem trenutačnih dojmova, senzacija i unutrašnjeg svijeta likova. Pisanje sa paletom boja u kontekstu impresionizma u književnosti odnosi se na upotrebu bogatog jezičnog stila koji koristi opise boja, svjetlosti i atmosfere kako bi prenio dojmove i osjećaje na čitatelja. Pisac koristi slikovit jezik i detaljne opise kako bi stvorio sliku koja evocira slike impresionističkih pejzaža ili scena.

U takvom pisanju, fokus nije samo na radnji ili dijalozima, već i na stvaranju slikovite atmosfere i emocionalnog doživljaja. Ovaj stil pisanja može stvoriti živopisne slike u umu čitatelja, omogućavajući im da dožive tekst na isti način kao što bi doživjeli sliku impresionističkog slikara.

Ključne karakteristike impresionističke književnosti uključuju:

• Trenutačna osjećanja: Impresionistički pisci nastoje uhvatiti trenutačna osjećanja, senzacije i emocije, često koristeći svijetlo, boje i zvukove kako bi prenijeli atmosferu i raspoloženje.
• Opisi i senzualnost: Pisac koristi detaljne opise boja, svjetlosti, mirisa, zvukova i tekstura kako bi dočarao vizualne i senzualne impresije. Cilj je stvoriti slikovite slike u umu čitatelja.
• Strujanje svijesti: Impresionistička književnost često koristi tehniku strujanja svijesti kako bi prikazala unutarnje misli, asocijacije i refleksije likova. To može uključivati slobodan tok misli, prelazak sa jedne misli na drugu i fragmentarne monologe.
• Fragmentarnost i nedovršenost: Impresionistička književnost često se oslanja na fragmentarne zaplete, nelinearnu strukturu i otvorene završetke. Umjesto konvencionalne priče s jasnom radnjom, impresionistički pisci često istražuju raspršene trenutke i unutrašnje doživljaje likova.
• Fokus na trenutku: Impresionistička književnost naglašava važnost trenutka i prikazuje fragmente stvarnosti koji zajedno stvaraju cjelinu. Umjesto da prate klasične priče sa tradicionalnim zapletima, pisci se usredotočuju na trenutke koji često obuhvaćaju kratke epizode ili slike.

Impresionizam u književnosti donio je osvježavajući pristup pisanju, naglašavajući subjektivnost i emocionalne dojmove. Umjesto da se fokusira na linearnu priču, impresionistička književnost teži dočarati bogatstvo senzacija i svjetova likova. Kroz slikovite opise i tehniku strujanja svijesti, impresionistička književnost pruža čitateljima intiman uvid u unutarnji svijet likova i njihovu emoc

Impresionizam u književnosti ima svoje poznate predstavnike kao što su Marcel Proust, Šarl Bodler, Virginia Woolf, Anton Pavlovič Čehov i mnogi drugi. Marsel Proust je jednom prilikom u pismu sažeo bit impresionizma u književnosti rekavši: ,,Što se tiče stila, nastojao sam odbaciti sve što diktira čisti razum, svu retoriku, uljepšavanje i gotovo sve homotične i tražene slike, da bih izrazio svoje duboke i autentične impresije i poštovao prirodni tok svojih misli“.

Na našim prostorima, značajni predstavnici impresionizma su Jovan Dučić u Srbiji, dok su u Hrvatskoj to Antun Gustav Matoš, Dinko Šimunović, Dragutin Domjanić i drugi. Takođe, istaknuti slovenski predstavnici su Ivan Cankar i Oton Župančić.

Impresionizam najbolje dolazi do izražaja u književnim vrstama poput lirske poezije, kratkih proznih oblika kao što su novele, lirske drame i romani. Također, impresionistički eseji književne kritike popularni su jer se temelje na utiscima koje književno djelo ostavlja na čitatelja.