I dok mi ponekad idemo kroz ovaj živo sanjivih očiju, postoje oni koji su snom okružili život, jer je stvarnost bila ponekad okrutna. Jedan od takvih pisaca je upravo i Franc Kafka. Često kada čitam Kafkina djela razmišljam koliko je pisac zapravo morao da razvije maštu i um, da ostavi vječitu enigmu u svijetu pisane riječi. Njegova djela ne može svako da čita, niti ih svako voli. Većina ljudi zapravo ne razumije njegova djela, pa u njima nastaje ona čovječija lutnja zbog koje odmah kažu kako Kafku ne vole i kako je on loš pisac. Samo zato što nešto ne razumijemo, ne znači da je ono loše napisano, nego možda zahtijeva malo više pažnje od onoga na što smo navikli.

Kafka je praški Njemac, romanopisac i propovjedač, koji je uveliko uticao na književnost 20. vijeka. Radio je kao činovnik u kancelariji za osiguranje od nesretnih slučajeva i živio je poprilično povučenim životom. Za života je objavio malo djela, a većinu je posthumno objavio njegov prijatelj Max Brod. Ovdje najviše mislim na njegove romane Proces, Zamak i Amerika, zbirku kratkih priča Gradnja kineskog zida i pripovijetku Metamorfoza. Kafka je zapravo želio da se njegovi rukopisi spale, jer ih nije pisao sa namjerom objavljivanja, iako je na njima radio sa mnogo napora.

„— Dragi Makse, moja poslednja molba: da se kompletno i bez čitanja spali sve ono što se nalazi među stvarima koje ostavljam … dnevnici, manus skripta, pisma, kako moja, tako i od drugih, eseji, itd, kao i sve napisano ili skicirano što posedujete ti i drugi, kojima se zbog toga obrati u moje ime…“

Kafkino književno djelo pripada u najširem smislu te riječi njemačkom ekspresionističkom pokretu. Na njega su uticala djela Sorena Kierkergaarda i Sigmunda Freuda, a egzistencijalisti ga smatraju svojim prethodnikom. Pisao je jednostavno, gotovo faktografskom tehnikom, upotrebljavajući filozofsku i religioznu simboliku, koja često prelazi granicu alegorije. Savršeno je iznosio svoje vizije, koje su često bivale surealističke. Neobično je predstavio nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila, bile one društvene ili božanske. U svojim djelima izlaže ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizme svijeta, o potrebi poslušnosti i bezuvjetnog poređenja i o potrebi čovjeka da se neprestano trudi da shvati šta se od njega traži, iako rezultat neće ovisiti o njegovom shvatanju, nego zapravo o njegovom stavu.

„U čovjekovoj borbi protiv svijeta, kladi se na svijet.“

Mali ljudi koji se pokoravaju bez pitanja su oni koji su uvijek u milosti vlasti, dok su osuđeni oni koji se bune i koji zbog svojih intelektualnih sposobnosti pokušavaju nametnuti svijetu svoje standarde. Neki kritičari vide u tome vizionarski protest protiv birokratske austrougarske administrancije, neki kao kritiku fašizma i totalitarizma, a neki kao čovjekov bunt protiv boga i nemoć da se suočimo sa božanskom logikom svijeta. Kako god protumačili, znajte, Kafkina djela se uvijek mogu protumačiti na više načina. Njegova koncepcija pojedinca u svijetu predstavlja jedan od temelja savremene književnosti, na koju je pisac ostavio neizbrisiv trag.

„Ljudi govore glasno i dugo, a u cilju da bi rekli što je manje moguće. Stvarna istina i interesantne stvari intrigiraju iz pozadine, a o kojima ni reč nije spomenuta.“

Zanimljivosti koje možda niste znali o Kafki:

1. Kafka je svom ocu napisao pismo od 100 stranica u kojem je objasnio svoj autoritarni i zahtjevan karakter. To se pismo naziva ‘Pismo svome Ocu’. Dominirajući lik Kafkinog oca imao je značajan uticaj na Kafkina djela.
2. Kafka je pripovjedač od malih nogu, a na rođendane svojih roditelja pisao bi za njih drame koje bi izvodile njegove sestre.
3. Uprkos problematičnom odnosu s ocem, živio je s roditeljima do svoje 31. godine.
4. Kafka je napustio posao u italijanskoj osiguravajućoj kući jer mu radno vrijeme nije dalo dovoljno vremena da se koncentriše na svoj književni rad.
5. Pisanje je bilo oblik molitve za Kafku. Francuski pisac Gustave Flaubert bio mu je omiljen.
6. Pjesnik Wystan Hugh Auden nazvao je Kafku ‘Danteom dvadesetog vijeka’, a nakon što je pročitao Kafkino djelo, Gabriel Garcia Marquez kazao je da je „zaista moguće pisati na drugačiji način“.
7. Pisac se nikada nije ženio, već je u tri različite prilike bio zaručen s dvije različite žene. Bio je dva puta zaručen za istu ženu, Felice Bauer, ali nikada se nisu vjenčali.
8. Godine 1988. njegov je rukopis Procesa prodan je za 1,98 miliona dolara.
9. Vjeruje se da je Kafka želio izvršiti samoubistvo krajem 1912. godine.