Danas su rijetki heroji koji će se boriti za narod, bez svog ličnog interesa. Previše nas informacija okružuje, previše nas je okupirala estetika i želja za novcem i previše smo postali bezkičmenjaci.

Nije uvijek bil tako. Postoje i oni koji su baš zbog svoje borbe za pravdu i dobrobit ljudskog roda ostavili veliki trag u istoriji čovječanstva. Jedan od njih je i veliki Ernesto Gevara, poznatiji kao Če Gevara. Če je bio argentinski marksistički revolucionar, doktor, pisac, političar, gerilski vođa, diplomata i vojni teoretičar. Danas njegov lik predstavlja simbol pobune, a služi i kao globalna ozbaka u popularnoj kulturi. Možete ga pronaći na majicama, bedževima, tetovažama, torbama, svuda.

Ali ovaj prostor za tekst ne bih da iskoristim kako bih pisala o politici ili o istoriji njegovih osvajanja i njegove borbe. Željela bih da se posvetim jednom segmentu njegovog života, a to je njegovoj ljubavi prema knjigama.

Če je čitao sve što mu je došlo pod ruku. Među omiljenim piscima, odnosno pjesnicima našao se i veliki Pablo Neruda. Ljubav prema Nerudi prenijela mu je njegova baka, koja je napamet znala mnogo njegovih ljubavnih i ratnih pjesama. U ratnim noćima Če je svojim gerilcima čitao stihove iz poznate Nerudine zbirke pjesama ,,Canto general“, koju je smatrao ,,najuzvišenijom knjigom Amerike“.

Če je rođen u Argentini, dok je Neruda rođen u Čileu. Ipak, ono što je spajalo ova dva čovjeka, jesu njihova politička ubjeđenja i podržavanje komunizma. Ova dva ljevičara su se upoznali 1961. godine, a Neruda je o tome zabilježio nekoliko redova:

,, Moj prvi sastanak sa Če Gevarom … Otišao sam ga vidjeti u njegovu kancelariju u Odjelu za finansije ili ekonomiju, ne sjećam se tačno …

… Če je bio u čizmama i pukovima, s pištoljima na pojasu. Njegova odjeća je u bankarskoj atmosferi kancelariliji odisala neskladnom notom. Če je bio taman, usporenog govora, s nepogrešivim argentinskim naglaskom. Bio je takav čovjek s kojim bez žurbe razgovarate na pampi kao sa prijateljem. Rečenice su mu bile kratke i protkane humorom…“

Pablo Neruda

Na svom putovanju u Tanzaniju, Če je kupio jeftinu svesku, tj. bilježnicu u koju je bilježio omiljene stihove i pisao bilješke. Često bi sjedio pod drvetom, i tako naslonjen na stablo zapisivao bi svoja zapažanja. O ovoj bilježnici prvi put govori izdavačka kuća Planeta, koja je odbila reći kako je došla do ovih zapisa, ali je provela dvije godine u provjeravanju autentičnosti prije objavljivanja.

Među 69 pjesama koje se nalaze u bilježnici nalaze se i čileanski pjesnik Pablo Neruda, jedan od najvećih pjesnika španskog jezika 20. vijeka.

Pablo je podržavao politiku Če Gevare, a u toku svog života, pored toga što je dvije godine pred smrt, tačnije 1971. godine osvojio Nobelovu nagradu za književnost, on je i bio senator Čileanske komunističke partije.

Neruda je posvetio mnogo stihova Gevari, a ja vam prenosim ovaj, na engleskom.

Those who experience this story, this death and resurrection of our bereaved hope,

those who chose combat and saw the flags rise, we knew that the most quiet

were our only heroes and that after the victories came the vociferous

with mouths full of arrogance and salivary boasts.

The people nodded their heads:

and the hero returned to his silence.

But the silence was dressed in mourning until we drowned in grief when in the mountains died

the illustrious fire of Guevara.

Pablo Neruda

Če Gevaru su ubili 9. oktobra 1967. godine, dok je Pablo Neruda umro 1973. godine.

Copy link