Danas su rijetki heroji koji će se boriti za narod, bez svog ličnog interesa. Previše nas informacija okružuje, previše nas je okupirala estetika i želja za novcem i previše smo postali bezkičmenjaci.

Nije uvijek bil tako. Postoje i oni koji su baš zbog svoje borbe za pravdu i dobrobit ljudskog roda ostavili veliki trag u istoriji čovječanstva. Jedan od njih je i veliki Ernesto Gevara, poznatiji kao Če Gevara. Če je bio argentinski marksistički revolucionar, doktor, pisac, političar, gerilski vođa, diplomata i vojni teoretičar. Danas njegov lik predstavlja simbol pobune, a služi i kao globalna ozbaka u popularnoj kulturi. Možete ga pronaći na majicama, bedževima, tetovažama, torbama, svuda.

Ali ovaj prostor za tekst ne bih da iskoristim kako bih pisala o politici ili o istoriji njegovih osvajanja i njegove borbe. Željela bih da se posvetim jednom segmentu njegovog života, a to je njegovoj ljubavi prema knjigama.

Če je čitao sve što mu je došlo pod ruku. Među omiljenim piscima, odnosno pjesnicima našao se i veliki Pablo Neruda. Ljubav prema Nerudi prenijela mu je njegova baka, koja je napamet znala mnogo njegovih ljubavnih i ratnih pjesama. U ratnim noćima Če je svojim gerilcima čitao stihove iz poznate Nerudine zbirke pjesama ,,Canto general“, koju je smatrao ,,najuzvišenijom knjigom Amerike“.

Če je rođen u Argentini, dok je Neruda rođen u Čileu. Ipak, ono što je spajalo ova dva čovjeka, jesu njihova politička ubjeđenja i podržavanje komunizma. Ova dva ljevičara su se upoznali 1961. godine, a Neruda je o tome zabilježio nekoliko redova:

,, Moj prvi sastanak sa Če Gevarom … Otišao sam ga vidjeti u njegovu kancelariju u Odjelu za finansije ili ekonomiju, ne sjećam se tačno …

… Če je bio u čizmama i pukovima, s pištoljima na pojasu. Njegova odjeća je u bankarskoj atmosferi kancelariliji odisala neskladnom notom. Če je bio taman, usporenog govora, s nepogrešivim argentinskim naglaskom. Bio je takav čovjek s kojim bez žurbe razgovarate na pampi kao sa prijateljem. Rečenice su mu bile kratke i protkane humorom…“

Pablo Neruda

Na svom putovanju u Tanzaniju, Če je kupio jeftinu svesku, tj. bilježnicu u koju je bilježio omiljene stihove i pisao bilješke. Često bi sjedio pod drvetom, i tako naslonjen na stablo zapisivao bi svoja zapažanja. O ovoj bilježnici prvi put govori izdavačka kuća Planeta, koja je odbila reći kako je došla do ovih zapisa, ali je provela dvije godine u provjeravanju autentičnosti prije objavljivanja.

Među 69 pjesama koje se nalaze u bilježnici nalaze se i čileanski pjesnik Pablo Neruda, jedan od najvećih pjesnika španskog jezika 20. vijeka.

Pablo je podržavao politiku Če Gevare, a u toku svog života, pored toga što je dvije godine pred smrt, tačnije 1971. godine osvojio Nobelovu nagradu za književnost, on je i bio senator Čileanske komunističke partije.

Neruda je posvetio mnogo stihova Gevari, a ja vam prenosim ovaj, na engleskom.

Those who experience this story, this death and resurrection of our bereaved hope,

those who chose combat and saw the flags rise, we knew that the most quiet

were our only heroes and that after the victories came the vociferous

with mouths full of arrogance and salivary boasts.

The people nodded their heads:

and the hero returned to his silence.

But the silence was dressed in mourning until we drowned in grief when in the mountains died

the illustrious fire of Guevara.

Pablo Neruda

Če Gevaru su ubili 9. oktobra 1967. godine, dok je Pablo Neruda umro 1973. godine.

K.

Ko je Han Kang? Nobelovka i glas savremene književnosti

Iskreno, već odavno ne pridajem previše pažnje osvajanju Nobelove nagrade za književnost, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, smatram da je kriterij za dodjelu ove nagrade često upitan, jer je često vođen politikom, slično kao i mnoga druga takmičenja, bilo da su u pitanju muzička, kulturna ili umjetnička priznanja. Mislim da to ne bi trebalo biti tako. Nagrade bi trebalo da se dodjeljuju isključivo na osnovu književnog kvaliteta – stila pisanja, snage riječi, forme i inovativnosti – a ne na osnovu tema koje se politički uklapaju u trenutni diskurs.

Moje razočaranje dodatno je poraslo otkako Haruki Murakami, jedan od mojih omiljenih pisaca i najpoznatijih savremenih autora, koji je više puta bio nominovan, nije dobio nagradu. To je, za mene, značilo gubitak povjerenja u proces odabira. Čitanjem djela nekih laureata shvatila sam da mnogi od njih jednostavno ne ostavljaju dubok utisak na mene. Naravno, ko sam ja da sudim? Postoji odbor stručnjaka koji donosi ove odluke.

Takođe, ne dopada mi se činjenica da popularnost i prodaja knjiga nagrađenih autora vrtoglavo rastu nakon dodjele Nobelove nagrade. To jeste prirodna posljedica takvog priznanja, ali ostavlja utisak da književna vrijednost dolazi u drugi plan pred marketingom. Ipak, to je već odavno dio književnog svijeta.

Ipak sam odlučila napisati ovaj tekst jer smatram da bi, s obzirom na to da se radi o književnom blogu, bilo neprikladno ne osvrnuti se na dodjelu Nobelove nagrade. Iako možda nisam sigurna koliko to ima smisla s obzirom na moje stavove, čini mi se važnim podijeliti svoje mišljenje i pružiti kontekst koji će čitateljima pomoći da bolje razumiju moj stav.

Han Kang, južnokorejska spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024. godine, postala je prepoznata po intenzivnoj prozi koja se bavi dubokim pitanjima ljudskog postojanja. Nagrada joj je dodijeljena za „poetsku prozu koja istražuje istorijske traume i razotkriva krhkost ljudskog života“. Iako nisam još imala priliku pročitati njena djela, njen književni opus izazvao je globalnu pažnju i zaslužuje da mu se posveti prostor na ovom blogu.

Život i inspiracija

Han Kang je rođena 1970. godine u Gvangdžuu, gradu poznatom po burnoj istoriji koja je značajno uticala na njeno književno stvaralaštvo. Njena porodica, posebno otac Han Seung-won, poznati pisac, podsticala je njenu ljubav prema literaturi. Studije korejske književnosti na Univerzitetu Yonsei dodatno su oblikovale njen književni glas. Karijeru je započela pisanjem poezije, ali se kasnije posvetila prozi, pokazujući sklonost eksperimentisanju s formom i jezikom.

„Vegetarijanka“ – Prelomna tačka karijere

Roman „Vegetarijanka“ (2007) donio je Han Kang međunarodnu slavu. Ova priča o mladoj ženi koja odlučuje postati vegetarijanka suočava se s nerazumijevanjem svoje porodice i društva, ali istovremeno dotiče teme identiteta, slobode i nasilja. Minimalistički, ali intenzivan stil pisanja Han Kang učinio je ovaj roman jedinstvenim, donoseći mu Međunarodnu Bookerovu nagradu 2016. godine.

Njeni drugi romani, poput „Ljudske činidbe“, istražuju bolne istorijske događaje, poput masakra u Gvangdžuu 1980. godine, kroz perspektive različitih likova. Time Han Kang spaja individualne priče s kolektivnim traumama, postavljajući univerzalna pitanja o ljudskoj prirodi i sjećanju.

Bol i ljepota često idu ruku pod ruku, i ta koegzistencija je nepodnošljiva.
(Vegetarijanka)

Han Kang je poznata po spoju poetičnosti i brutalnosti. Njena proza prelazi granice tradicionalne naracije, fokusirajući se na emocije, unutrašnje sukobe i složene teme poput patrijarhata, nasilja i gubitka. „Bijela knjiga“ (2016) istražuje boju bijele kroz meditaciju o žalovanju, čistoti i prolaznosti.

Njena djela često izazivaju čitaoca da preispita sopstvene stavove o tijelu, duši i društvenim normama, što ih čini relevantnim i globalno razumljivim.

Zašto čitati Han Kang?

Iako se ukus čitatelja razlikuje, Han Kang nudi književno iskustvo koje je i izazovno i značajno. Njena djela nisu laka za čitanje, ali ostavljaju dubok utisak, podstičući čitaoce na razmišljanje o složenim pitanjima života i ljudskosti.

Ako želite da istražite njeno stvaralaštvo, „Vegetarijanka“ je dobar početak. Za one koji žele dublje razumijevanje njenog rada, preporučujem „Ljudske činidbe“ i „Bijelu knjigu“. Nadam se da će njena djela ubrzo biti dostupna širem auditorijumu, jer su teme koje obrađuje od značaja za sve nas.

 

Copy link
Powered by Social Snap