Dikens i njegova knjiga „Velika očekivanja“ su zaista magični. Prije svega, dopao mi se piščev stil pisanja prožet humorom i prekrasnim opisom likova. Ali takođe, sama naracija u prvom licu, razmišljanja, opisi života u kojem ima tako malo radosti, ali sasvim dovoljno da se nekako živi. Zaista smatram da nam knjige dolaze u život baš u određenim momentima, pa je tako i ova knjiga došla u moje ruke, upravo u za vrijeme izolacije. Za tih nekoliko dana, koliko sam je čitala, odvela me u jedan drugi, magični svijet, i čini mi se da će Dikens uvijek imati moju naklonost.

Dječak Pip, glavni lik ovog romana, rođen je kao neželjeno biće, a odrastao je isto tako kao neželjeno biće koje bi trebalo da svoj život provede kao kovač, radeći u radionici sa suprugom svoje sestre. Odrastajući bez roditelja, pod krovom svoje sestre, jedini dječakov prijatelj bio je sestrin suprug Džo. Vjerujte mi, Džo je jedan od onih likova u knjigama, koje prosto morate da volite. Dječak ubrzo dobija priliku da se školuje kod gospođe Hemišvam, jednog posebnog lika u ovoj knjizi (zašto je posebna, to ne želim da vam otkrijem, jer mi se nekako čini da je sva čudnovatost knjige skrivena u njenom liku), a u njenoj kući se i prvi put zaljubljuje u mladu Estelu, čiji je lik, rađen po Dikensovoj tadašnoj ljubavnici. Nedugo nakon toga, Pip dobija mogućnost da se školuje u Londonu. Naime, Pipu jedan dan dolazi anonimno pismo u kojem se on obaviještava da će imati spoznora u Londonu, kako bi učio školu i bio veliki gospodin jednog dana. Naravno, mladi Pip odlazi u London, a tu počinju i njegove avanture spoznavanja sebe i života. Ima tu naravno, još mnogo likova i mnogo čega što čitaoc može da pronađe u ovoj knjizi. Ono što je zaista najljepše predstavljeno jeste moralno sazrijevanje jednog mladića, koji se sa svojim stalnim unutrašnjim previranjima i dilemama bori protiv surovosti života. Postavlja se veliko pitanje, da li bismo trebali da sanjamo i ako bismo, koja je granica do koje ti snovi trebaju da idu?

Ovaj roman je drugi roman koji je Dikens napisao u prvom licu. Gotična atmosfera, intriga i lik koji se stalno mijenja i sazrijeva prožeti su humorom i svijetom, onakvim golim, okrutnim kakav često zna da bude. Međutim, i u toj okrutnosti, čovjek pronalazi dobrotu, nekako, negdje.

Posebno je zanimljivo to, što je Dikens nakon završetka pisanja ovog romana posjetio svog prijatelja i pisca Edvarda Bulver-Litona, koji mu je rekao kako je kraj romana depresivan. Tako je Dikens prepravio završetak, koji je kasnije i objavljen. Ovaj roman, objavljivan je u dijelovima u periodu od 1860-1861. godine. Roman, koji je Dikens pisao za vrijeme jednog od najtežih perioda u svom životu, ostavio je neizbrisiv trag u Engleskoj književnosti.

Moram da naglasim, kako je Vulkanovo izdanje ove knjige prekrasno. Takođe, ukoliko kupite i „Izabrana dela-Čarls Dikens“ nećete se pokajati. U njemu, pored romana „Velika očekivanja“, možete da pronađete divne romane „Oliver Tvist“ i „Priča o dva grada“. A ukoliko ne znate šta nekome da pokonite, ova knjiga je zaista savršen poklon, prije svega sa svojim magičnim koricama, ali i sadržajem, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.