Umjetnici su često bivali nepravedno osuđeni od strane javnosti i vlasti. Jedan od njih je i Boris Pasternak. Veliki ruski pisac, Nobelovac rođen je 10. februara 1890. godine u Moskvi. Odrastao je u porodici u kojoj se umjetnost veoma cijenila. Naime, njegov otac Leonid Pasternak bio je poznati umjetnik, akademik Akademije umjetnosti u Sankt-Petersburgu, majstor ilustracija u književnosti: ilustrirao je knjige Ljermonotova, romane Tolstoja, koji je lično odobrio njegove radove. Radovi Leonida Pasternaka čuvaju se u vodećim svjetskim muzejima. Borisova majka, Rozalija Pasternak, bila je talentovana pijanistica i muzički pedagog. Imao je mlađeg brata Aleksa, sestre Lidiju i Josefinu. Porodica je imala korijene od Izaka Abarbanela, poznatog portugalskog državnika i filozofa. Kuća Pasternakovih bila je uvijek prepuna različitim velikim imenima iz svijeta umjetnosti, kao što su: Rilke, Skrjabin, Rahmanjikov i mnogi drugi. Bio je veliki zaljubljenik u muziku. Naučio je da svira klavir još kao dijete, a prve kompozicije napisao je u trinaestoj godini.

Završiće gimnaziju sa najboljim ocjenama. Upisao je Muzičku akademiju zbog uspjeha svojih roditelja, ali i zbog ljubavi prema muzici. Bio je opsjednut Čajkovskim, a šest godina je proveo proučavajući teoriju kompozicije. Govorio je da najviše na svijetu voli muziku i Skrjabina. U njegovim književnim delima opisi muzičkog stvaranja, moći muzike, prefinjeni su poput same muzike. Međutim, savršenstvo kojem je težio nije mogao da ostvari zbog blagog nedostatka sluha. Osjećao je kao da ima velike nedostatke i zbog toga je napustio studiji muzike, a upisao je Pravni fakultet (1908) i već sledeće godine prešeo je na studije filozofije na istorijsko – filolološkom fakultetu. Jedan period bivao je u Njemačkoj, gdje se intenzivno bavio filozofijom. Diplomirao je u Moskvi 1912-e, ali nije došao da preuzme svoju diplomu, a ona se i danas nalazi na Moskovskom univerzitetu.

Pronalazi se u svijetu književnosti, a prijatelji sve više bivaju ljudi iz umjetničkih krugova. Volio je Majakovskog, a veliki uticaj na njega imala je i krasna Marina Cvetajeva, sa kojom je razmijenio oko 200 pisama, a neka od njih su i objavljena. To su bili jako otvoreni razgovori o stvaralaštvu, stihovima i ličnom životu. Korespodencija je prestala nakon što su se sreli u Parizu 1935., kad nisu našli zajednički jezik. Cvetajeva je taj susret nazvala “nesusretom“.

Krenuo je sa pisanjem poezije, a njegova djela odišu origninalnošću i zbog toga ga je teško svrstati u književne pravce. Stihovi njegovih pjesama duboko su protkani filozofijom u kojoj se prepliću teme života, prirode, ljubavi… U periodu od 1914. do 1916. godine objavljuje svoju prvu knjigu Blizanac u pantalonama, a kreće da piše i zbirku pjesama “Preko Barijera”. Nakon toga odlazi do Urala. Tu se u Vsevolodovu – Vilvovu zapošljava u fabrici hemijskih postrojenja kao korespodent u domenu trgovine i finansija. Sa zbirkom pjesama Sestra moja koju je objavio 1921. godine bilo je jasno da je Rusija dobila još jednog modernog pjesnika. Krajem 20-ih i početkom 30-ih godina Pasternak je postao priznat i hvaljen u SSSR-u, ali već od 1936-e smatran je “izdajnikom”, pao je u nemilost. Ženio se tri puta, a sve godine vrijedno stvara i piše. Svoj roman Doktor Živago završio je 1955. godine, a na njemu je radio punih deset godina. Smatrao ga je vrhuncem svog književnog rada, a za mnoge čitaoce Pasternak je napisao samo tu knjigu. Obrađuje temu ruske ineligencije od početka veka do II svjetskog rata, ali je bio odbijan od strane izdavačkih kuća jer nije slijedio politiku revolucije. Pasternakov prijatelj, Isaiah Berlin prokrijumčario je roman u Italiju i tako Doktor Živago stiče veliku popularnost širom svijeta, dok ga u Pasternakovoj rodnoj Rusiji još uvijek nema. Nobelovu nagradu dobija 1958. godine, a zbog pritiska od strane vlasti morao je da je odbije. U SSSR-u Postojala je zabrana bilo kakvog ogovaranja, uopšte priče o Pasternaku i Doktoru Živagu. Pasternak je nazvan “crnom ovcom” socijalističkog društva. Prijetili su mu oduzimanjem državljanstva i zato je odustao od prihvatanja nagrade.

Ono što je jako zanimljivo jeste to da se Vladimir Nabokov, Pasternakov suvremenik i poznati ruski i američki pisac, izrazito negativno izjasnio o romanu Doktor Živago, koji je istisnuo njegovu Lolitu s američkih lista bestsellera za 1958. Nabokov je nazvao roman “slabašnim, nedarovitim, lažnim“ i “nakazno napisanim“. “Za moj ukus je to neskladna i glupa knjiga“, napisao je u pismu svojem prijatelju i izdavaču R. Grinbergu.

Pasternak je umro u svojoj 71-oj godini života, 01.maja 1960. Sahranjen je u Peredelkinu uz prisustvo velikog broja ljudi, uprkos tome što je bio u nemilosti.

1984. godine, tačnije 24 godine nakon piščeve smrti, vlasti uzimaju vikendicu od njegovih rođaka. Stvari su doslovno bile izbačene na ulicu, prijatelji i rođaci pjesnika su ih jedva uspjeli sačuvati. Nakon mnogih napora i zalaganja vikendica je naposljetku dobila 1990. status muzeja. Stvari su vraćene na svoja mjesta. Pasternakova unuka je danas kustosica muzeja. 

1989. godine njegov sin Jevgenij preuzeo je Nobelovu nagradu koju je njegov otac pod pritiskom morao da odbije.

Copy link