Nije to bilo tako davno, sjećam se trenutka kada sam ušao u lokalnu biblioteku. Našao sam se u onoj poznatoj situaciji: “Zašto sam ovdje uopšte došao?” Bilo je to negdje početkom mojih dvadesetih godina.
Prisjetio sam se tada jedne priče sa lokalnog sajma knjiga, koji se održao mjesec dana ranije. Jedan stariji posjetilac, koji je stajao za štandom, gledao me dok sam razgledao knjige. Iako se nismo poznavali, ispričao mi je zanimljivu dosjetku: “Znate, kako se čovjek snađe pred štandom knjiga ili u biblioteci, tako će se snaći i u životu.” Te riječi nikada nisam zaboravio.
Nakon toga, nekoliko djevojaka prišlo je štandu i kupilo nekoliko knjiga tada meni nepoznatog autora, Paola Coelha. Nisam obraćao pažnju na to, ali slika djevojaka i razgovor sa sajma često su mi se vraćali u misli. Kući sam ponio nekoliko knjiga poezije i priručnika za filozofiju svakodnevice.
Moja navika čitanja, kao i kod mnogih drugih, seže još iz djetinjstva. Trebalo mi je nešto više od crtanih filmova. Tog dana u biblioteci, slučajno sam primijetio policu s natpisom “Latinoamerička književnost”. Dohvatio sam nasumično knjigu pod nazivom Hodočašće. Kada sam pročitao ime autora, sjetio sam se sajma, djevojaka i imena Paulo Coelho.
Ljubav je sposobnost čovjeka da daje, ne osvrćući se na to koliko dobiva zauzvrat. Najznačajniji i najmudriji jezik kojim svijet govori i koji svi mogu razumjeti u srcima. Starija je i od ljudi, a ipak svaki put istom snagom izbija kada se sretnu pogledi.
Paulo Coelho
Roman Hodočašće ponio sam kući. Radio sam tada 12 sati dnevno, ali sam uspijevao čitati. Moja volja za čitanjem se rasplamsavala. Za samo jedan vikend pročitao sam Hodočašće i već u ponedjeljak vratio se u biblioteku po još. Kući sam donio još tri Coelhove knjige. Dugo sam prijatelje “davio” pričama o tom piscu i njegovim djelima, tada na jedinoj društvenoj mreži koja je postojala. Čitao sam Coelha; njegova književnost me učila da sam mlad i da treba da se osjećam lijepo. Moja okolina nije mnogo marila za čitanje, ali to me nije obeshrabrilo. Sreo sam i neke iskusnije čitaoce koji su bili upoznati s Coelhom. Rekli su mi da je on poznat i uspješan pisac, komercijalan i sklon ponavljanju književnih ideja davnih pisaca sa Dalekog istoka. Bez obzira na to, meni su njegove priče o “ličnim legendama” i potraga za smislom bile fascinantne. Posebno mi je ostala urezana rečenica: “Mlad čovjek zna i mudar je, a star sumnja.”
Hodočašće je bio prvi njegov roman koji sam pročitao. U njemu Coelho iskreno govori da “to što je neko pisac ne znači da je bolji od drugih”. Radnja je vrlo lična, a Coelho kroz priču o hodočašću u Santiago de Compostela otkriva duboke, ljudske istine. Pisac se obraća čitaocima iskreno, bez uljepšavanja.
Nakon toga uslijedili su Alhemičar i niz drugih romana koji su me fascinirali. Moja strast za čitanjem samo je rasla. Snalaženje u biblioteci od tada mi nikada više nije bilo problem. Osim njegovih fantastičnih priča, Coelhov život sam po sebi je inspiracija – Brazilac avanturističkog duha, neumorno inspirisan smislom života i njegovim misterijama. Coelho je pisac koji je platio cijenu za svoju mudrost i koji je to podijelio sa svojim čitaocima. Zbog toga i danas rado poklanjam njegove knjige i pričam o njemu. Njegova djela preporučujem svima jer vas, bez sumnje, mogu učiniti da se osjećate mladima i ispunjenima.
Damir Maksić
