Zamjatin, koji je preminuo u Parizu 1937. godine, bio je ruski romanopisac i kritičar koji je objavio niz knjiga prije i poslije Revolucije. Knjiga Mi objavljena je 1920. godine, i iako se u njoj ne radi direktno o Rusiji i nema izravne veze sa savremenom politikom – to je fantazija koja se bavi dvadeset i šestim vijekom nove ere, a ujedno je i prva knjiga koja je u Sovjetskom Savezu okarakterisana kao nepoželjna. Kopija rukopisa pronašla je put izvan zemlje, a knjiga se pojavila u prevodima na engleskom, francuskom i češkom. Na ruskom jeziku roman je izašao prvi put 1927. godine u skraćenoj verziji u Pragu, a u cjelini tek 1952. godine u Njujorku. U Sovjetskom Savezu ovaj roman objavljen je tek 1988. godine. Ukoliko ste čitali 1984 od Orvela Vrli novi svijet od Hakslija, onda ćete moći primjetiti značajne sličnosti između ova dva romana i Zamjatinovog romana Mi.

Orvel je čak pohvalio Zamjatina i odao priznanje njegovom remek-djelu jer je inspirisao njegovu knjigu 1984. Haksli, sa druge strane, nikada nije priznao da je čitao Zamjatina prije nego što je napisao Vrli novi svijet, ali su sličnosti između ova dva romana nezamarljive. Ali ostavimo se Orvela i Hakslija, o njima neki drugi put. Dok je radio na ovom romanu, Zamjatin je uporedo prevodio i Wellsa, a napisao je i predgovor za rusko izdanje njegovih djela. U inženjeringu vlastitog romana Zamjatin samo djelomično slijedi Wellsa, ali se zapravo odnosi prema njemu polemički, čak i s elementima parodije.Veliki pisci zaslužuju tekstove u kojima ću pisati samo o njima. Poenta jeste ta, da je ovo prvi socijalno-fantastični roman u ruskoj književnosti uopšte. Može da se okarakteriše kao socijalno-satirična fantastika. Takođe, jedan je od prvih distopijskih romana u svetskoj književnosti. Kada čitate ovaj roman, nemate osjećaj da čitate jednog ruskog pisca. Ovo je nešto sasvim drugačije od onoga na što ste navikli. Ovaj roman ima sve odlike zapadne književnosti, tačnije engleske.

Radnja romana postavlja čitataoca u budućnost, u društvo u kojem vlada ugnjetavanje i mehanički poredak. Ljudi su svedeni na brojke i nemaju slobodu. Individualna volja glavnog lika, D-503, nastoji prkositi opresivnom sistemu dok upoznaje i zaljubljuje se u pripadnicu otpora. U dvadeset i šestom vijeku, stanovnici Utopije toliko su potpuno izgubili svoju individualnost da se poznaju samo na osnovu brojeva. Žive u staklenim kućama (ovo je napisano prije nego što je izmišljena televizija), što omogućava da ih politička policija, poznata kao ‘Čuvari’, lakše nadgleda. Svi nose identične uniforme, a ljudsko biće se obično naziva ili „broj“ ili „uniforma“ (uniforma). Žive od sintetičke hrane, a uobičajena rekreacija im je marširati u četvero dok se iz zvučnika svira himna Jedinstvene države. U navedenim intervalima dopušteno im je jedan sat (poznat kao ‘sat seksa’) da spuste zavjese oko svojih staklenih stanova. Braka, naravno, nema, iako se seksualni život ne čini potpuno promiskuitetnim. Jedinstvenom državom vlada osoba poznata kao Dobročinitelj, koju godišnje ponovno bira cjelokupno stanovništvo, pri čemu je glasovanje uvijek jednoglasno. Vodeći princip države je da su sreća i sloboda nespojive. U rajskom vrtu čovjek je bio sretan, ali je u svojoj ludosti tražio slobodu i bio je protjeran u pustinju. Sada je Jedinstvena država vratila njegovu sreću oduzimajući mu slobodu.

Knjiga ima, rekla bih jaku političku poentu, ali onu koja je primjenjiva i u današnjem svijetu. Takođe, prepuna je aktuelnih tema i u njoj se prožima veliko pitanje: Šta je uopšte sloboda? Kako je moguće da u organizovanoj zajednici vlada princip čovjeka-brojke, sreće u kolektivnom ropstvu, jednodušnosti i poslušnosti?

O tome koliko književnost može da opisuje i oblikuje svijet u kojem živimo proizilazi iz činjenice da je ova knjiga još uvijek aktuelna, tačnije kroz nekoliko posljednjih godina pronašla je svoj put do novih izdanja i korica na našem govornom području. Nešto mi se čini da ovo nije baš slučajnost, a moje pouka svima vama koji biste voljeli da pročitate ovu knjigu, bila bi da obratite pažnju na sličnosti savremenog društva i onoga o kojem je Zamjatin još dave 1920. godine pisao.