Nedavnim odlaskom u Beograd i kupovinom nekoliko knjiga (jer ne mogu otići u Beograd i ne kupiti knjige), uzela sam nekoliko knjiga naših, domaćih pisaca savremene književnosti. Zanimalo me šta se trenutačno čita na Balkanu i kakva se književnost piše danas. Moram vam priznati da sam oduševljena. Ne bih da dužim, nego želim da vam ispričam koje su to knjige koje bih vam preporučila.
Srđan Valjarević – Zimski dnevnik
Vidjela sam da dosta ljudi preporučuje Srđanov rad. Ali kako to većinski biva, stavila sam knjigu na listu. Listu u telefon. Telefon u džep. Džep u hlače. Hlače u život. Život kao život. Ostala je knjiga tako da lebdi na jednoj listi, telefonu, džepu, hlačama, životu. A onda sam je slučajno vidjela u beogradskoj Dereti. Svatih, vrijeme je da čitam Valjarevića. Ne znam zašto, ne znam kako. Sada razumijem i zašto, a i kako. U knjizi sam toliko toga podvukla i markirala, da mi je teško izdvojiti koji dio ove knjige mi je omiljeni. Kratko, jasno, a oštro i pametno – e tako piše Valjarević. Ova knjiga je savršena knjiga za jedan kišni dan u kojem ćete ispod dekice ušuškani piti čaj i čitati dnevnik ovog pisca, koji je pisan četiri mjeseca devedesetih godina. Valjarević opisuje ulice, ljude, sastanke, rastanke, slike. Opisuje i sam život i neživot. Vjerujte mi, ova knjiga će vas oboriti sa nogu.
„Na svetu je malo šta bolje od dobrog čoveka.“
Srđan Valjarević, Zimski dnevnik
Semezdin Mehmedinović: Me’med, crvena bandana i pahuljica
Po preporuci autorke Lane Bastašić iz Agelast podcasta, kupila sam ovu knjigu. Mehmedinović me još jednom oduševio. Moram priznati da mi je Ovo vrijeme sada više legla, ali Me’med, crvena bandana i pahuljica apsolutno dokazuju veličinu ovog autora. On nam piše o svom odlasku u Ameriku, životu, svom sinu, supruzi. Slično kao neka vrsta dnevnika. Autofikcija, memoar, dnevnik, nazovite kako hoćete. Teško da vas knjiga neće nasmijati i rastužiti u isto vrijeme. Dokaz kako je jedan život može da bude raznovrsan. Roman o sebi, u sebi, o svemu oko sebe.
A ono što je najvažnije, uvijek ostane neizgovoreno!
Semezdin Mehmedinović, Me’med, crvena bandana i pahuljica
Rumena Bužarovska: Moj muž
Zbirka od jedanaest priča Rumene je, kako kažu, vrhunac njene književnosti. Nisam je ranije čitala, ali mi se ova zbirka dopala. Naime, priče su ispovijesti žena u prvom licu, a tiču se njihovog života i partnera. Čitajući Rumenu, shvatimo da živimo u patrijahatu koji ženama ostavlja veoma malo prostora da bivaju. Ugnjetavane, žene u ovom romanu postaju žrtve, a ponekad i same tirani. Stil je veoma jasan, kratak, a sve u službi toga da se najjednostavnije i najbolje opišu doživljaji junakinja. Moderna slika društva i sve ono što nas uništava. Preporuka od mene.