Čovjek je oduvijek želio na različite načine da ostavi trag na ovoj planeti. Meni je to jako fascinantno, taj nagon ljudski da iza sebe nešto ostavimo. Samim tim, mislim da ne znamo mnogo toga o svijetu pismenosti i o tim prvim nagonima da zapišemo, dočaramo i prenesemo naše znanje i iskustvo.

  • Najraniji oblici pisanja sastojali su se od grupa slika ljudi i životinja, koji se nazivaju piktogrami. Najstariji piktogrami nastali su 3000 godina prije naše ere. Kako biste razumjeli šta je osoba željela da kaže, bilo je bitno da prepoznate simbol. Samim tim, jako lako se može desiti da se piktogrami pogrešno protumače. Baš zbog toga, društva su razvila ideograme, znakove ili slike, koji označavaju određene pojmove. Na primjer, slika dvije noge može da znači ,,ići” ili nebo sa zvijezdama može da znači ,,noć”, ,,taman” ili ,,crn”.
  • Prvi najstariji tekst napisan je na klinastom pismu. Stvorili su ga Sumerani u kasnom 4. milenijumu prije nove ere. Od samog početka pisanje je bilo važno za bilježenje podataka, kako ljudi ne bi samo morali da se oslanjaju na svoje pamćenje. Tako su se iz gore navedenih piktograma kasnije razvila i pisma. Ona su se koristila kako bi se bilježila imovina i zemljište, a grnčarija je bila omiljena za podlogu. U glinaste podloge su se utiskivali znakovi komadom trske (stilusom). Otisci su imali oblik klina, po čemu je pismo i dobilo ime.
  • Sigurno niste znali, da u isto vrijeme kada se razvijalo klinasto pismo, Kinezi su razvijali svoj način pisanja. Kinesko pismo složen je sklop piktograma, ideograma i znakova koji označavaju glasove. Postoji više od 50.000 znakova, a oni su se jako malo mijenjali sa vremenom. Samim tim, kinezi jako dobro mogu da razumiju tekstove napisane na kineskom, koji su stari 4000 godina.
  • Riječ ,,hijeroglifi” na grčkom jeziku znači ,,svete razbarije” jer se ovaj način pisanja koristio za natpise u grobnicama i hramovima. Na prvi pogled hijeroglifi izgledaju kao jednostavni piktogrami, ali zapravo oni se sa vremenom razvili u kompleksan sistem u kojem jedan hijeroglif može da znači jednu cijelu riječ egipatskog jezika, ili čak samo jedan zvuk.
  • Još uvijek se ne zna kada se i kako tačno razvila azbuka. Smatra se da je to bilo u Siriji i Palestini prije otprilike 3600 godina. Za razliku od ostalih oblika pisanja, azbuka koristi manji broj slova i daleko je jednostavnije naučiti. Ovu ideju su tako razvijali trgovci, pa su tako različiti narodi razvijali azbuke za svoj jezik. U nju danas spadaju grčki alfabet, ćirilična azbuka i latinična abeceda koja se danas koristi za sve zapadnoevropske jezike.
  • Grči alfabet nastao je tako što su Grci naučili pisati od Feničana sa kojima su trgovali prije otprilike 2800 godina. Oni su uljepšali oblik nekih feničanskih slova, promijenili znakove za samoglasnike i suglasnike i tako alfabet prilagodili svom jeziku. Naravno, dodali su i nova slova za glasove koji nisu postojali u feničanskom jeziku. U početku Grci su pisali u svim pravcima, čak i u spirali, a takvi tekstovi bi se čitali sa spoljne strane ka sredini. Tek kasnije su prešli na pisanje sa lijeva na desno i uveli znakove interpunkcije.
  • Drevni Egipćani utvrdili su da od biljke papirus mogu da naprave odličan materijal na kojem bi mogli zapisivati svoj jezik. Kada su zalihe papirusa počele da se smanjuju, zamjena je bila u pergamentu. Legenda kaže da je pergament izmislio pergamski kralj Eumenes II (197-158. prije n. e) jer nije mogao da dobija svoje uobičajne količine papirusa iz Egipta. Riječ pergament potiče od imena Pergam.
Copy link