Grčka mitologija je za mene, kao dijete, bila jedan čarobni svijet prepun zanimljivih bića i priča. Iskrena da budem i danas je svijet mitologije za mene čudnovat i veličanstven. Priče o bogovima i herojima, mitovi o njihovim pustolovinama postali su baza današnje književnosti i umjetnosti. Fragmente likova i priča možemo pronaći svuda oko nas.

Upravo zato željela sam da sa vama podijelim tri lijepe priče iz grčke mitologije koje su mene fascinirale kada sam bila dijete, a koje su mi i danas veoma drage kao odrasloj osobi.

Priče o Odiseju

Veliki Odisej ili prema Homeru „sin boli“ bio je jedan od najvećih heroja grčke mitologije. Ukoliko ste gledali poznati film Troja, sigurno vam je poznata prelijepa princeza Helena, kćerka Zevsa i Lede. E pa baš nju zaprosio je i Odisej, međutim Helena je već bila obećana drugom, i to zloćudnom Agamemnonu.

Odisej je lukavi heroj o kojem najviše saznajemo za vrijeme Trojanskog rata, opisanog u Homerovoj Ilijadi. Ovaj junak proveo je 20 godina daleko od svoje kuće. Deset godina se uspješno borio na strani Grka u Trojanskom ratu, a drugih deset proveo je vraćajući se kući. Kad su ahejski brodovi pristali na trojanskim obalama, niko nije prvi izašao, jer je prorečeno da će prvi Ahejac koji stane na trojansko tlo umrijeti. Odisej je bacio svoj štit na obalu i skočio na štit. Slijedio ga je Protesilaj koji je skočio na tlo i poslije prvi umro.

Boginja Atina je nakon rata dovela do skretanja Grka sa njihovog kursa, uz pomoć teških oluja, dok su se vraćali svojim domovima. Ona se svetila Grcima zbog skrnavljenja njenog hrama, u kojem je jedan grčki ratnik pokušao da siluje Kasandru, ćerku poslednjeg kralja Troje. Za nju je još gore to što ga Grci nisu kaznili. Iako je Atina uvek bila na strani Odiseja, i mnogo mu je pomogla tokom ovog epa, njeno prokletstvo je uzrok njegovog lutanja. Mnogi bogovi su bili ljuti na Odiseja, među njima i Posejdon koji ga je zarobio na ostrvu lijepe Kalipso, sa kojom je provodio vrijeme uživajući (toliko o kazni?). Odisej se bori sa različitim bićima i čudovištima, a priče o njemu su priče o hrabrosti, mudrosti i dobroti.

Euridika i Orfej

Ne možemo da pričamo o mitologiji, a da ne spomenemo Orfeja i njegovu Euridiku.

Orfej se zaljubio u najljepšu od svih nimfi- Euridiku. Na prvi pogled on je znao da će njih dvoje postati jedno. Euridika sa svojom plavom kosom i plavim očima uskoro postaje njegova žena. Međutim, sreća u braku nije dugo trajala jer je Euridiku takla ledena ruka smrti. Bježeći od pohotnog Aristeja koji ju je želio silovati, nagazila je na zmiju skrivenu u visokoj travi, vrisnula i zauvijek zaklopila svoje plave oči.

Neutješni Orfej tada odlučuje da siđe u podzemni svijet i vrati svoju Euridiku. Na ulazu u Had, svojom lirom začarao je troglavog Kerbera i stao pred Hada pjevajući kako bi izbavio svoju voljenu. Ganuti njegovom divnom pjesmom, Had i njegova žena Perzefona odlučuju pustiti Euridiku nazad ali uz jedan uslov, a to je da se Orfej se ne smije okrenuti za Euridikom koja je trebala pratiti njegove stope.

Krenuvši polako, Orfeja je mučila čežnja da vidi svoju ljubljenu i nečuvši njene korake, okrenuo se. Euridika je potonula nazad u svijet sjena pružajući mu još jednom svoje blijede ruke. Izgubio ju je zauvijek. Sedam je dana Orfej tugovao plačući na obalama podzemnih rijeka, ali Had i Perzefona nisu popustili. Vrativši se sam nazad u gornji svijet Orfeja su kasnije ubile pratilje boga Dionisa.

Pandorina kutija

Kako bi kaznio muškarce zato što je Prometej ukrao vatru od bogova i podario ih ljudima, Zevs je naredio bogovima da se napravi jednako biće koje će u isto vrijeme zavesti i uništiti muški rod. Tako je stvorena Pandora, prva žena. Atina je obukla Pandoru u lijepe haljine, a Hermes joj je dao lukavo srce i umiljat glas. Afrodita joj je podarila šarm i njeno ime u prevodu znači „obdarena od svih“. Zevs je stavio Pandoru među muškarce. Prometej, znajući da su bogovi ljuti na njega, rekao je svome bratu Epitemeju da ne prima nikakve darove od bogova. Epimetej ga nije poslušao te, kad su bogovi poslali Pandoru na zemlju, zaljubio se u nju. Hermes je upozorio Epimeteja da ne dira Pandorinu posudu koja je bila njezin miraz i rekao Pandori da ne otvara kutiju. Međutim, Pandora je bila znatiželjna i otvorila je kutiju iz koje je izašla bolest i žalost svijeta.

 Sva su zla izašla na dotada bezbrižno čovječanstvo koje je živjelo u blagostanju – kuga, tuga, siromaštvo, zločin, očaj, pohlepa, starost, bolest, ludost, prkos, glad, prijevara itd. Pandora je brzo zatvorila kutiju, a unutra je ostala samo – nada. Svijet je bio vrlo hladan i turoban, a onda je Pandora opet otvorila kutiju te je nada izletjela van. Tako je čovječanstvo i u zlim vremenima dobilo i imalo nadu.