Koliko je čovjek jedno raznovrsno biće svjedoči i ta činjenica, da uprkos briljantnoj genijalnosti sa jedne strane, čovjek može da bude sve suprotno toj briljantnosti sa druge strane. Tim povodom evo nekoliko zanimljivosti iz svijeta slikarstva.
- Pablo Pikaso kao sumnjivac koji je ukrao Mona Lisu
Čekaj, Pikaso i Mona Lisa…Kako to ide zajedno? 21. avgusta 1911. godine iz Luvra je ukradena je „Mona Lisa“ Leonarda da Vinčija. Osam dana kasnije, čovjek po imenu Joseph Géry Pieret otkrio je za Paris-Journal da su Pikaso i njegov prijatelj, avangardni pjesnik Apolinere, posjedovali iberijske skulpture koje su takođe ukradene iz Luvra. To je Pikasa učinilo jednim od glavnih osumnjičenih za krađu Leonardove slike. Zapravo, Pieret je sam ukrao kipove i prodao ih Pikasu (koji ih je kupio uprkos markama na dnu kojih je stajalo „Vlasništvo muzeja Louvre“). Pikaso je kipove predao Paris-Journal-u, ali i on i Apolinere ispitani su na sudu u vezi s boravištem „Mona Lise“. Međutim, nije pronađen nijedan dokaz koji ih je povezao s krađom te su na kraju pušteni. U decembru 1913. godine, na olakšanje Pikasa, „Mona Lisa“ se pojavila u Firenci u Italiji. Otkriveno je da je zaposlenik Louvrea po imenu Vinćenzo Peruđija ukrao sliku u pokušaju da je vrati u rodnu Italiju.
Takođe, Pikaso je bio poznat kao osoba koja je žene smatrao intelektualno inferiornim od muškaraca.
2. Rembrandt kao egoista i škrtac
Rembrandt van Rijn (1606. – 1669.), bio je veliki majstor i jedan od najsvestranijih umjetnika svih vremena koji je stvarao djela prepuna suosjećanja. Kao osoba je, međutim, bio sušta suprotnost: opisivali su ga kao egoistu i patološkog škrtca. Te osobine do izražaja su došle nakon što je njegova veza sa sluškinjom Geertje privedena kraju. Nesretna žena tužila ga je za lažno obećanje o braku te tražila da joj sud dodijeli neku vrstu alimentacije. Ne želeći joj dati ni novčića, potplatio je navodne svjedoke te je siroticu uspio strpati u zatvor pod optužbom da se bavila prostitucijom.
3. Karavađo kao ubica i makro
Italijanski umjetnik u postrenesansnom razdoblju, Karavađo, stvorio je nevjerovatne uljane slike krvavih scena izvedenih okom sjenila koje su savršene, ali je to činio kad je mogao pronaći vrijeme između svađe sa zakonom. Njegova omiljena aktivnost nije bilo slikanje, već upadanje u bar i nasilno napadanje svakoga ko se s njim nije složio na neku temu. Andrew Graham-Dixon čak tvrdi da je Karavađo bio makro. Ukoliko ste se šokirali, sada ćete još više. Naime, njegova najgora osobina bila je navika ubijanja ljudi. Smatra se da je kao tinejdžer možda ubio nekoga u svom rodnom gradu. Kao odrasla osoba pouzdano znamo da je ubio rivala na teniskom terenu. Bježao je iz gradova, posebno nakon toga što je stavljen pod bando capitale – fensi način da se kaže da bi ga bilo ko u Papskoj državi mogao legalno ubiti. Iako niko sa sigurnošću ne zna šta se dalje dogodilo, jedna je teorija da su ga ubili malteški vitezovi.
4. Paul Gaugin kao čovjek koji je širio sifilis
Francuski umjetnik Paul Gauguin vjerovatno je najpoznatiji po tome što je glavni osumnjičeni da je kao momak Vincentu Van Gogu odsjekao uho tokom svađe. Među ljubiteljima umjetnosti i dalje ga slave kao jednog od najvažnijih, jedinstvenih slikara koje je Evropa ikad stvorila. Njegove senzualne slike požude naslikane na Tahitiju predvodile su nove načine upotrebe boje. Nije da dolazak tamo nije podrazumijevao puno odricanja. Gauguinov idilični način života na Tahitiju omogućen je samo napuštanjem supruge i petero djece i progonom pariških prijatelja zbog dugovanja gotove. Međutim, čak ni ovo nije najgora stvar koju je ovaj umjetnik učinio. Ne, najgora stvar se desila kada je zapravo stigao na Tahiti 1891. godine. Gauguin je uzeo tri domaće djevojke koje su bile djevice i u dobi od 13 i 14 godina. Potom je uspio zaraziti sve tri, plus čitavu gomilu lokalnih žena koje je viđao sa strane, sifilisom. Ova zastrašujuća epidemija pojavila se u vrijeme dok je lijek za bolest koja uzrokuje invalidnost još uvijek bila daleko od otkrića. Strašno, zar ne?
5. Salvador Dali kao…hmm generalni ekscentrik
Nadrealistički slikar Salvador Dalí (1904. – 1989.) imao je mnogo smiješnih i čudnih trenutaka u svom životu. Jednom prilikom je svoje brkove nazivao antenama za komunikaciju sa vanzemaljcima. Buduću suprugu zavodio utrljavši si izmet na kosu, a takođe je i svake sedmice organizovao orgije, koje bi on samo posmatrao. Na povocu je šetao ozelota, a znakove mentalne nestabilnosti pokazivao je još kao dječak. Kad mu je bilo deset godina, gurnuo je vršnjaka s mosta. Na pitanje što ga je navelo na taj čin, odgovorio je: “Želio sam vidjeti boju krvi”.
