Vrijeme praznika je vrijeme kada svi volimo da se opustimo uz hranu i piće. Na taj način dajemo oduška sami sebi. U svijetu umjetnosti, poznato je da su mnogi stvarali pod uticajem alkohola, opijata, cigareta i drugih sredstava koji su im pomagali da kreiraju cijele svjetove u kojima mi danas možemo da uživamo. Ovo se posebno odnosi na pisce koji su poznati kao najveći ekscentrici, a ovoga puta, evo i nekoliko pića u kojima su neki od njih uživali.

F. Skot Ficdžerald: Džin Rickey

Ficdžerald je smatran članom Izgubljene generacije 1920-ih, a između štampanja i pisanja Lijepa i prokleta, i američkog klasika Veliki Getsbi, koji je svojom dekadencijom prenunog šampanjca začarao svijet džeza, bio je poznat da gaji ljubav prema džinu Rickeyju, koji bi i njegova krhka heroina Velikog Getsbija Dejsi pila.

Služi se u highball čaši, koktel je jednostavna mješavina džina, limuna i soda vode. Opisujući alkohol kao „čaša života u ružičastim bojama“, Ficdžerald je stekao reputaciju 20-ih godina pijući ovo teško piće koje se često predstavljalo kao: „jedan od najzloglasnijih pića mlađe generacije“. Poznat kao lagan, Ficdžerald je favorizovao džin jer ga je bilo teško namirisati u dahu.

Tin Ujević: Vino

Veliki boem Tin Ujević volio je da uživa u čašama vina. Smatrao je piće slobodom i maštao o malim fontanama vina. Jednom prilikom je kazao: “Vino razvezuje jezik, dariva blistave govorničke teme, stvara rječitost. U vinu je sveta iskra. Vino i nadahnuće, to je jedan pojam; rječitost, duh i poezija izlaze iz vina.” Ovaj pjesnički genij znao je reći da je poezija izašla iz boce, kao što su ljubavi i strasti izašle iz bačvi i vinskih podruma. Tin je rekao: “Mi smo kroz naraštaje umirali s čašom u ruci.”

Bio je često viđen gost kafana, ali za mene, jedan od najboljih pjesnika prostora Balkana.

Džon Stajnbek: Džek Rose

Rođen u Kaliforniji 1902. godine, napisao je tokom svoje karijere ni manje ni više nego 27 knjiga, a Pulitzerovom nagradom nagrađeno je Grožđe gnjeva, Istočno od raja i novela O miševima i ljudima. Njemačkog, engleskog i irskog porijekla, nadahnuće za djelo O miševima i ljudima bilo je ljeto provedeno radeći kao dijete s radnicima migrantima na farmama šećera gdje je bio upoznat s tamnijom stranom ljudske prirode.

Izbjegavajući umjereni način života u korist ekstremnog života, Stajnbek je jednom rekao: „Oduvijek sam živio nasilno, pio sam, jeo previše, uopšte nisam spavao, non-stop spavao ili propustio dvije noći spavanja, previše naporno i predugo radio u slavi, i neko vrijeme bio ljigav u krajnjoj lijenosti. Podizao sam, vukao, sjekao, penjao, vodio ljubav s radošću i uzimao svoj mamurluk kao posljedicu, a ne kao kaznu. „ Bilo je poznato da voli koktel Džek Rose, koji miješa Applejack rakiju sa grejpom i sokom limete.

Ernest Hemingvej: Viski, ma zapravo sav alkohol

Veliki ekscentrik, a danas jedan od najomrženijih pisaca (baš zbog svog burnog života) Ernest Hemingvej uživao je u alkoholu, a posebno u viskiju. Vodio se motom da čovjek ne postoji ukoliko nije pijan, a čuvene su i njegove izreke ,,Inteligentan čovjek je ponekad prisiljen da se nalije kako bi mogao da provodi vrijeme sa svojim prijateljima“, kao i ,,Piši pijan, a uređuj trijezan„.

Nakon što su mu ljekari zabranili da pije, pokušao je da se ograniči na tri čaše viskija prije večere, ali nije uspijevao. Za doručak je pio čaj i džin, a užinao vodku, apsint i vino. Volio je da pije koktele mohito i mint džulep.

Oskar Vajld: Apsint

Oskar Vajld volio je i liker koji se pravio od anisa, pelina i šećera. Uživao je najviše u apsintu, ali i cigaretama. Napisao je: ,,Prvi stepen opijanja apsintom nije ništa posebno. U drugom počnu da vam se priviđaju čudovišne i okrutne stvari. Ali ako izdržite, na kraju ćete doći do završnog stupnja i videti stvari koje želite da vidite – prekrasne, neopisive stvari.„

Šarl Bodler: Vino

Bodler je volio da se opija, uživao je čak i u drogama i prostitutkama. Kazao je jednom prilikom: ,,Čovjek bi trebalo da je stalno pijan. To je najvažnije… Ali od čega? Od vina, od poezije ili od vještine – kako vam drago. Ali napijte se.“

Bodler nije krio svoje uživanje sa alkoholom. Otvoreno je pričao o tome kako su divna duševna stanja koja izaziva opijenost pravi raj u odnosu na bljutavu svakodnevnicu.