Malo je onih u svijetu koji su u vječnom gradu ostavili vječni trag. U Rimu, gdje god da se okrenete, prati vas lik i djeli magičnog Đovanija Lorenzo Berninija. Pored toga što je bio skulptor, bio je arihitekta i slikar. Ostanite do kraja sa mnom u ovom tekstu i saznajte veličinu njegovog djela.

Rodio se 7. decebra 1598. godine u Napulju kao sin slikara i skulptora Pijetra Berninija, koji je dječaka od malih nogu podsticao da se bavi umjetnošću. Bio je šesti od dvanaest braće i sestara. Mladi Bernini je tako već od malih nogu počeo da radi sa ocem u njegovoj radionici, a postoji pretpostavka da je 1606. godine prešao sa ocem u Rim. Već sa 19. godina napravio je svoju prvu značajnu skulpturu Eneja i Anhiz, a nakon čega njegov talenat prepoznaje i kardinal Scipione Borghese koji naručuje nekoliko statua od mladog skulptora. Njegov rad spazio je i Urban VII, budući papa, a upravo kada je dobio tu titulu, mladi Bernini postaje njegov najdraži umjetnik. Kažu da je bio prepun hrabrosti, entuzijazma, kreativnosti i vizije. Upravo tako postaje i prvi arhitekt Rima. Imala sam priliku da vidim njegove skulpture, i mogu da vam kažem osim majstorstva koje zazire u detalje čovjekovog fizičkog bistvovanja, njegove skulpture odišu nevjerovatnom energijom, gestovima i pokretima tijela.

Dodijeljena mu je čast da postane prvi arhitekta i umjetnik Rima i Vatikana, nakon čega postaje i jedan od najpoznatijih umjetnika u cijeloj Evropi. Ukoliko niste znali, upravo je ovom velikom majstoru dodijeljena čast da završi Baziliku Svetog Petra u Rimu. Zvali su ga drugim Mikelanđelom.  Kad je Urban VII. umro, Bernini mu je napravio veličanstvenu grobnicu. Nakon Urbana VII. Inocent X. dobija papsko mjesto, i upravo ovaj čovjek nije bio na strani Berninija.

Ono što je simpatično, jeste to da ga je Vatikan ipak zadržao kao svog glavnog umjetnika, jer tada nije imao mnogo suparnika u svome radu. Kada se radi o privatnom životu, imao je jedanaestero djece u braku sa Caterinom Tezio. Imao je 41 godinu, a ona samo 22 kada su stupili u brak, i baš tada nastupaju teške godine u njegovom stvaralaštvu. Kada je krenuo da radi dva zvonika na fasadi Bazilike Sv. Petra, počele su da se pojavljuju pukotine. Papa koji ionako nije bio na njegovoj strani, naredio je da se zvonici skinu, a to je ostavilo posljedice na stvaralaštvo ovog genija. Međutim, godine 1651. Bernini je dobio zadatak da napravi Fontanu četiri rijeke na Piazzi Navona i time započinje još jedan izniman period njegovog života i rada. Ova fontana predstavlja jedno od najposjećenijih mjesta u Rimu.

Cijeli svijet počeo je da ga uvažava, a narudžbine su neprestano stizale. Jedno od njegovih najpoznatijih dijela jeste Ekstaza Svete Tereze koja se nalazi u crkvi Santa Maria della Vittoria u Rimu.

Nakon smrti Inocenta X. sljedeći papa postaje Aleksandar VII. Pod njegovim patronatom Bernini je isplanirao i izgradio trg ispred bazilike svetog Petra koji je danas najpoznatiji dio Vatikana.

Čak ga je pozvao i Luj XIV da projektuje poznati francuski muzej Luvr, međutim do ostvarenja ovog projekta nije došlo.

Zavist ostalih umjetnika i nesloga oko estetske vizije spriječila ga je u radovima na Luvru i ubrzo je morao napustiti grad. Međutim, za vrijeme boravka u Parizu izgradio je konjanički kip Luja XIV. i njegovu najpoznatiju bistu. Luj XIV. nije bio jedini monarh koji je tražio Berninijeve usluge: u Rimu ga je posjetila švedska kraljica Kristina, engleski kralj Karlo I. naručio je od Berninija svoju bistu i bistu supruge Henriette, a španjolski kralj Filip IV. tražio je da napravi raspelo u njegovoj crkvi.

Prošle godine je u Muzeju istorije umjetnosti u Beču bila izložba sa radovima Karavađa i Berninija. Trenutačno ta izložba putuje po Evropi. Iako se sva njegova najbolja djela nalaze baš u Rimu, srce mi je bilo puno što sam mogla da vidim još neka od njegovih radova. Posebno me fascinirala Medusa. Ne zna se tačan datum kada je napravio ovu skulpturu, ali se pretpostavlja da je bilo negdje oko 1640. godine.

Bio je najveći barokni genije, i mislim da će to zauvijek i ostati.