Rođen je kao dijete proljeća 26. aprila 1910. godine u Tuzli. Čini mi se, i danas da je živ, ne bi pronašao mir, kao što ga nije imao ni za vrijeme svoga života.
Na našim prostorima, još uvijek postoji potreba za svojatanjem ljudi koji su svojim bivanjem i činjenjem pridonijeli razvoju kulture na prostoru bivše Jugoslavije. Zaista smatram da jedno umjetničko djelo, književno djelo, prevazilazi sve granice ljudskog svojatanja. I da ono, kada je plasirano u javnost, više ne pripada nikome, a opet pripada svima. Ovaj čovjek je prošao kroz mnogo grla, kao neko čiji je život i rad u centru polemike.
Ja ga jednostavno volim zbog genijalnosti, stila pisanja i naracije koja prikazuje čovjeka kao jedno kompleksno, a opet tako jednostavno biće. Neki kritičari kažu da nije uspio da se plasira pod plašt svjetske književnosti. Možda imaju pravo, a možda i ne. Selimović je napisao knjigu Sjećanja 1957. godine, pet godina ranije, prije nego što je krenuo da piše djelo „Derviš i smrt“, djelo po kojem ga mnogi poznaju.
Osim toga, zar nije bolje da ja sam o sebi, dok sam živ, napišem ono što znam, nego da drugi, kada umrem, pišu o meni ono što ne znaju, a ja u grobu živ da se pojedem što nikome ne mogu da odgovorim po zasluzi.
Sjećanja
Kada je pisao Sjećanja, ni sam nije mogao da zamisli koliko će njegov dalji rad, biti važan za razvoj „Jugoslovenske“ književnosti. A eto, samo pet godina nakon toga, razvio se legendarni lik Nurudina, koji je polagano ulazio u učionice i kućne biblioteke.
Selimović kao da je sa ovom knjigom predvidio koliko će se narod u Bosni i Hercegovini podijeliti u vezi sa njegovim pripadanjem.
Uvijek sam volio lijepo pričanje, ličilo mi je na divno bajanje koje razoružava zle sile.
Sjećanja
Čovjek koji je odrastao sa pričom, naracijom i knjigama, a uticaje poprimio kao mladić od Laze Lazarevića, Charlesa Dickensa, Dostojevskog, kojem se, kako i sam kaže „vraćao neprestano“.
O njemu je kazao:
U romanima Dostojevskog je duboko saznanje i drsko otplitanje tajne čovjekove zapletene misli, slutnja nečega što živi i buja pod debelom korom skrivene ljudske psihe, otkrivanje metapsihologije, tajanstva što leži iza psihologije, koja je i sama tajna.
Sjećanja
Ovdje ću da stanem.
Kazao je još mnogo toga o mnogo čemu. Kazao je i kome i gdje pripada. Sve je u toj knjizi kazao, tako da nema potrebe za nagađanjem. Zato, ukoliko biste željeli da saznate nešto više o njegovom liku i književnom stvaralaštvu, najtoplije vam preporučujem ovu knjigu. A ukoliko vas ni to ne zanima, možete da je pročitate poprilično brzo, jer je napisana razumljivim i jednostavnim jezikom, koji će vas očarati, samo onako, kako to Meša zna.
