Malo je pisaca koji uspijevaju da čitatelja povuku za ruku i povedu ga kroz priču s lakoćom turističkog vodiča, ali i s dubinom književnog kustosa. Karlos Luis Safon to čini majstorski u svom kultnom romanu „Sjena vjetra“. Njegova priča nije tek niz stranica, već putovanje kroz fašističku Španiju i romantičnu Barcelonu, u periodu prije i nakon Španskog građanskog rata, pa sve do Drugog svjetskog rata. Ovo je priča o iskupljenju, misteriji i ljubavi prema književnosti – priča koja osvaja srca svojih čitatelja i ostavlja neizbrisiv trag.
Malo je romana koji zaista pričaju priče, a još manje pisaca koji čitatelja drže za ruku i vode ga kroz svijet svoje mašte.
Kao muzejski kustos ili turistički vodič, pisac vrhunske klase služi svom čitatelju, vodeći ga kroz lavirint priče. Upravo takvu ulogu preuzima Karlos Luis Safon u svom kultnom romanu „Sjena vjetra“.
Upoznajte Daniela Semprea, Hulijana Karasa, Jana Kublera i druge likove u ovoj mitskoj urbanoj priči smještenoj u Barcelonu. Radnja se odvija u Evropi prije i poslije Španskog građanskog rata i Drugog svjetskog rata, u vremenu fašističke Španije, ali i u romantičnoj Barceloni. „Sjena vjetra“ donosi tamu ispunjenu tajnama, no na onaj živ, pismen način – daleko od španske sapunice, iako u njoj ima suza.
Safonov roman obiluje svjetlom, kao i ključnim momentima iskupljenja, ne samo za likove već i za same čitatelje. To iskupljenje, koje čitavu priču čini nezaboravnom, neophodno je i neizbježno.
Knjige su ogledala: u njima vidiš samo ono što nosiš u sebi.
Groblje zaboravljenih knjiga, životopisni likovi, pisci bez publike – sve su to motivi koji čine ovaj roman remek-djelom književnog pripovijedanja. Ako na internetu budete tražili recenzije, možda ćete naići na opise koji roman smještaju u žanr horora. Međutim, to je daleko od istine. Ovo je priča o književnosti, ljubavi i onome što ste oduvijek željeli čitati.
Petoknjižje o iskupljenju, s Grobljem zaboravljenih knjiga u centru priče, zaslužuje da ga pročitate. Film? Nećete ga gledati. Safon je, za svog života, odbio sve ponude za ekranizaciju svojih djela, ostavljajući time jednu jedinstvenu nagradu svim svojim čitateljima – priliku da njegove priče dožive isključivo kroz čitanje.
Katkad se lakše povjeriti neznancu nego ljudima koje poznaješ. Zašto li je to tako? Vjerovatno zato što nas stranac vidi onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvima nas želi smatrati.
Zato vam od srca preporučujem „Sjenu vjetra“ i čitavo Petoknjižje. Da, špansko je, ali nije sapunica. Safon, kako je sam rekao u svojim romanima, znao je „s koje strane u priču treba ući“. Otkrio je tajnu pripovijedanja koja je, po mom mišljenju, nenadmašna.
Autor teksta: Damir Maksić
