Malo je pisaca koji uspijevaju da čitatelja povuku za ruku i povedu ga kroz priču s lakoćom turističkog vodiča, ali i s dubinom književnog kustosa. Karlos Luis Safon to čini majstorski u svom kultnom romanu „Sjena vjetra“. Njegova priča nije tek niz stranica, već putovanje kroz fašističku Španiju i romantičnu Barcelonu, u periodu prije i nakon Španskog građanskog rata, pa sve do Drugog svjetskog rata. Ovo je priča o iskupljenju, misteriji i ljubavi prema književnosti – priča koja osvaja srca svojih čitatelja i ostavlja neizbrisiv trag.

Malo je romana koji zaista pričaju priče, a još manje pisaca koji čitatelja drže za ruku i vode ga kroz svijet svoje mašte.

(Foto: Fraktura.hr)

Kao muzejski kustos ili turistički vodič, pisac vrhunske klase služi svom čitatelju, vodeći ga kroz lavirint priče. Upravo takvu ulogu preuzima Karlos Luis Safon u svom kultnom romanu „Sjena vjetra“.

Upoznajte Daniela Semprea, Hulijana Karasa, Jana Kublera i druge likove u ovoj mitskoj urbanoj priči smještenoj u Barcelonu. Radnja se odvija u Evropi prije i poslije Španskog građanskog rata i Drugog svjetskog rata, u vremenu fašističke Španije, ali i u romantičnoj Barceloni. „Sjena vjetra“ donosi tamu ispunjenu tajnama, no na onaj živ, pismen način – daleko od španske sapunice, iako u njoj ima suza.

Safonov roman obiluje svjetlom, kao i ključnim momentima iskupljenja, ne samo za likove već i za same čitatelje. To iskupljenje, koje čitavu priču čini nezaboravnom, neophodno je i neizbježno.

Knjige su ogledala: u njima vidiš samo ono što nosiš u sebi.

Groblje zaboravljenih knjiga, životopisni likovi, pisci bez publike – sve su to motivi koji čine ovaj roman remek-djelom književnog pripovijedanja. Ako na internetu budete tražili recenzije, možda ćete naići na opise koji roman smještaju u žanr horora. Međutim, to je daleko od istine. Ovo je priča o književnosti, ljubavi i onome što ste oduvijek željeli čitati.

Petoknjižje o iskupljenju, s Grobljem zaboravljenih knjiga u centru priče, zaslužuje da ga pročitate. Film? Nećete ga gledati. Safon je, za svog života, odbio sve ponude za ekranizaciju svojih djela, ostavljajući time jednu jedinstvenu nagradu svim svojim čitateljima – priliku da njegove priče dožive isključivo kroz čitanje.

Katkad se lakše povjeriti neznancu nego ljudima koje poznaješ. Zašto li je to tako? Vjerovatno zato što nas stranac vidi onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvima nas želi smatrati.

Zato vam od srca preporučujem „Sjenu vjetra“ i čitavo Petoknjižje. Da, špansko je, ali nije sapunica. Safon, kako je sam rekao u svojim romanima, znao je „s koje strane u priču treba ući“. Otkrio je tajnu pripovijedanja koja je, po mom mišljenju, nenadmašna.

 

Autor teksta: Damir Maksić

K.

Konstantinovo raskršće: Urbani istorijski ep Dejana Stojiljkovića

Veoma važan aspekt koji određuje pisca jeste njegovo obrazovanje i zanimanje. U ranijim vekovima, pisci su uglavnom bili privilegovani ljudi koji su imali pristup knjigama i vreme za pisanje. Danas je ta privilegija dostupna svakome, što smatram velikim napretkom.

U epicentru moje čitalačke pažnje pre nekoliko godina našao se roman Konstantinovo raskršće, čiji je autor Dejan Stojiljković. Tog inače popularnog pisca sam otkrio relativno kasno, zbog skepsa prema domaćoj savremenoj književnoj sceni – i potpuno sam pogrešio.

Stojiljkovićev roman Konstantinovo raskršće probudio je u meni duh mašte i razbio sve predrasude o domaćoj literaturi.

„Beskrajna brzina vremena još veća izgleda onima koji gledaju unatrag.“
— Seneka

Nastavio sam da čitam i druga remek-dela ovog autora, ali Konstantinovo raskršće ostaje moj favorit. Roman predstavlja jedinstvenu mešavinu trilera, horora, istorije i intelektualnog stava – kombinaciju koja me je očarala. Stojiljković je inače ljubitelj stripova i sam je pisac istih, što njegovu prozu čini vizuelno atraktivnom i scenski upečatljivom. Taj specifičan stil jednostavno ne ostavlja čitaoca ravnodušnim. Ako ste ljubitelj mitologije, istorije i trilera, kao što sam ja, ovaj roman je vaš izbor.

Konstantinovo raskršće doživelo je više izdanja, prevoda, ilustracija, pa čak i ekranizaciju. Sve to s punim pravom, jer je Stojiljković jedan od retkih domaćih pisaca koji uspeva da uništi dosadu na svakoj stranici. Ovaj urbani istorijski klasik autor naziva „niškim romanom“. Napisan je na specifičnoj mešavini srpskog urbanog i južnjačkog duha, i predstavlja jedno od najboljih ostvarenja srpske književnosti 21. veka. Roman govori o stvarnosti obavijenoj maglom, raspletu istorije i rušenju granica između prošlosti i sadašnjosti.

Konstantin: „Kada postanem imperator, ediktom ću ukinuti igre.“
Čovek u beloj tunici: „Prvo se potrudi da te oni što čekaju ne ukinu. A za igre ne brini – one su večne. Kada igara ne bude, neće više biti ni Rima.“

Stojiljković pripoveda istorijski ep ispunjen autentičnom prašinom, mrakom i misterijom.

Među nezaboravnim likovima je Nemanja Lukić, vampir i oficir, koji se pojavljuje i u drugim autorovim delima. Iako vampir, Lukić je blizak čitaocu, što ga čini posebno privlačnim i lako razumljivim.

Radnja romana smeštena je u vreme Drugog svetskog rata, kada Hajnrih Himler šalje šturmbanfirera Hajnriha Kana u Niš s tajnim zadatkom – da pronađe mač rimskog imperatora Konstantina, za koji se veruje da ima mistične moći neophodne Trećem rajhu. U tom trenutku, Treći rajh gubi na bojnim poljima. Niš je u teškom stanju. Nemci redovno vrše streljanja, ali istovremeno ih napada i misteriozno biće. Grad je ispunjen raznolikim likovima – grešnicima, vešticama, partizanima, lokalnim tipovima i borcima monarhističke frakcije. Istorijski Naisus, koji se nalazi u podnožju Niša, zajedno s ovim gradom čini pozornicu događaja koji se odvijaju u različitim vremenima.

Stojiljković nas na upečatljiv način podseća da su svi ratovi isti, mada se likovi i ratnici menjaju. Njegova pripovest je epska, slikovita, filmska, južnjačka i srpska – a ipak univerzalna.

Preporučio bih ovaj roman svima, a posebno onima koji su skeptični prema istoriji i književnosti.

 

Damir Maksić, 2024.

Copy link
Powered by Social Snap